Akutni koronarni sindrom (AKS) glavni je uzrok smrti koronarnih bolesnika. Što ranija detekcija i dijagnoza može biti ključna u smanjenju smrtnosti.

Akutni koronarni sindrom (AKS) glavni je uzrok smrti koronarnih bolesnika. Što ranija detekcija i dijagnoza može biti ključna u smanjenju smrtnosti. Određivanje biljega akutnog koronarnog sindroma jedna je od obećavajućih strategija u zbrinjavanju bolesnika s AKS. Biljezi koji se danas koriste u svakodnevnoj kliničkoj praksi u dijagnostici AKS pokazuju nekrozu miokarda. Novi biljezi bi trebali predvidjeti nadolazeću akutnu rupturu nestabilnog plaka koronarne aterije. Na taj bi način otkrilikoronarne bolesnike prije nego nastane ruptura nestabilnog aterosklerotskog plaka, a možda bi mogli čak predvidjeti i spriječiti AKS?

Danas su dobro poznate patofiziološke promjene u AKS, a to je ruptura nestabilnog plaka, nastanak tromboze i okluzija – začepljenje koronarne arterije. Jedina slikovna metoda danas je intravaskularni ultrazvuk, te osim nje i biopsija koje mogu za života direktno prikazati ovaj proces. Stoga su razumljiva traganja istraživača za biljezima koji su osjetljivi na ranu fazu zbivanja u AKS, a to je ruptura nestabilnog plaka koja nastaje prije ishemije i prije nekroze miokarda. Idealan biljeg bi bio onaj koji bi bio u direktnom odnosu s rupturom plaka, trebao bi se vrlo rano pojaviti u cirkulaciji te brzo i bez poteškoća detektirati uz krevet bolesnika. Biljezi s ovim karakteristikama mogli bi otkriti bolesnike s rizikom za AKS znatno ranije nego što je to sada moguće. Brojni biljezi odraz su različitih mehanizama koji su klinički raspoloživi za predviđanje kardiovaskularnih događaja. Tako su jedni povezani s inflamacijom, drugi s hemostazom i trombozom, zatim s oksidativnim stresom te s oštećenjem miokarda. Rezulati istraživanja brojnih studija objavljenih od 2005. do 2012. godine ukazuju na potecijalne nove biljege u AKS.

Matriks metaloproteinaza-9 (MMP-9) novi je biljeg u AKS kao prediktor rupture nestabilnog plaka. U bolesnika s AKS povišene vrijednosti MMP-9 ustanovljene su znatno ranije nego povišene vrijednosti visoko osjetljivog troponina T. Povišene vrijednsoti MMP-9 odraz su rupture plaka ili vulnerabilnosti samoga plaka što prethodi oštećenju miokarda. Znači da je MMP-9 superiorniji od troponina T u ranoj dijagnozi AKS.
Fosfolipaza A2 vezana za lipoprotein (Lp-PLA2) u povišenim koncentracijama povezana je s koronarnim i cerebralnim događajima.
Mijeloperoksidaza (MPO) je biljeg oksidativnog stresa i može predvidjeti vulnerabilnost plaka. Brojne studije pokazuju povišene vrijednosti enzima MPO u bolesnika s AKS. Rezultati studije CAPTURE pokazuju da su vrijednosti MPO povezane s mortalitetom i ponovljenim infarktom u bolesnika s AKS. Rezultati studija sugeriraju da je MPO obećavajući biljeg za detekciju nadolazeće rupture plaka i ishemije miokarda.
Lecitinu sličan topljivi oksidirani lipoprotein receptor-I niske gustoće (LOX-1) povezan je s vulnerabilnošću plaka u ekperimentalnim animalnim modelima s hiperkolesterolemijom. Zbog njegove direktne  povezanosti s nestabilnošću plaka mogao bi biti koristan biljeg ishemije ili nekroze miokarda u ranom stadiju AKS.

Plazma protein-A udružen s trudnoćom (PAPP-A) je metaloproteinaza visoke molekularne mase. Naziv mu takav jer se koristi kao specifični prenatalni test u prvom trimestru trudnoće za detekciju trisomije 21 (Downovog sindroma). Brojne velike studije pokazuju da je razina PAPP-A značajno viša u bolesnika s AKS i ima visoku vrijednost u predviđanju kardijalnih događaja neovisno o troponinu. PAPP-A bi mogao biti atraktivni novi biljeg za detekciju rupture plaka i prije nego se može detektirati povišeni troponin T. Također može poslužiti za predviđanje ishoda liječenja bolesnika s akutnom boli u prsima.
Placentarni faktor rasta (PIGF) također je jedan od kandidata za nove biljege nestabilnosti plaka. Rezultati studija pokazuju da povišena koncentarcija PIGF igra važnu ulogu u razvoju, destabilizaciji i rupturi plaka uz povećanje proliferacije i migracije stanica endotela i glatkih mišićnih stanica stijenke arterije uz kemotaksiju cirkulirajućih monocita i makrofaga u aterosklerotsku leziju. Brojne studije ukazuju na  potencijalnu korisnost PIGF kao biljega za ranu detekciju AKS s detekcijom nadolazeće rupture plaka.

Evidentna je vrlo velika važnost detektiranja bolesnika prije nego dođe do razvoja akutnog infarkta miokarda. Tada možemo ranije započeti liječenje uz drugačiji i bolji ishod liječenja. Novi biljezi povezani s inflamacijom nisu neovisni prediktori rupture plaka. Ova saznanja o novim biljezima temeljena su na brojnim eksperimentalnim istraživanjima, ali i na kliničkim istraživanjima. Za njihovu kliničku primjenu potrebna su daljnja istraživanja.
U zaključku možemo naglasiti da su novi potencijalni biljezi oni koji bi mogli predvidjeti nadolazeću rupturu nestabilnog aterosklerotskog plaka. Buduće prospektivne studije potrebne su za provjeru dijagnostičke i prognostičke vrijednosti ovih novih biljega koristeći ih pojedinačno ili u kombinaciji u realnom svijetu svakodnevne kliničke prakse.