Kronične upalne bolesti crijeva (IBD) – Crohnova bolest, ulcerozni kolitis i neklasificirana upalna bolest crijeva sve se češće dijagnosticiraju u dječjoj i adolescentnoj dobi. Ulcerozni kolitis kronična je upala debelog crijeva nepoznatog uzroka koja obično počinje u rektumu i širi se proksimalno na kolon dok Chronova bolest može zahvatiti bilo koji dio probavnog trakta, od usta do anusa. Postoji jasna obiteljska sklonost.

Simptomi bolesti u djece značajno se ne razlikuju od kliničke slike u odraslih bolesnika; u CD-u prevladavaju opći simptomi poput anoreksije, povišene temperature, periumbilikalnih postprandijalnih bolova te kronični/recidivirajući proljev, dok su u UC-u vodeći simptomi krvavi proljev i tenezmi (bolovi pri defekaciji). U usporedbi s odraslim bolesnicima djeca imaju češće ekstraintestinalne simptome (do 20%; artralgije, nodozni eritem, konjuktivitis, masna infiltracija jetre) i perianalnu bolest u CD-u (8-30%) već u trenutku postavljanja dijagnoze, a učestalost se povisuje s trajanjem bolesti. Najvažnija specifičnost kliničke slike u djece, poglavito u one oboljele od CD-a, jesu odstupanja u rastu, stanju uhranjenosti i u spolnom sazrijevanju.

Dijagnostički protokol uvijek treba uključiti anamnezu, detaljan fizikalni pregled s inspekcijom perianalne regije, antropometrijske mjere i njihova usporedba sa standardnim vrijednostima (percentilne krivulje). U bolesnika sa sumnjom na IBD potrebno je obaviti osnovne laboratorijske pretrage (KKS, CRP, SE, jetrene enzime, albumin) i isključiti infektivni uzrok (Salmonella,Yersinia, Shigella, Campylobacter jejuni, Amoeba, C.difficile). U laboratorijskoj dijagnostici danas je neizostavno određivanje fekalnog kalprotektina čija osjetljivost u dječjoj populaciji doseže visokih 98%. No kalprotektin je povišen i u drugim crijevnim bolestima, kao što su infekcije ili alergija, te mu je specifičnost za IBD značajno niža u dječjoj dobi. Najveća je vrijednost kalprotektina u kliničkom praćenju oboljelih i u tome što pomaže pri odluci o potrebi za kolonoskopijom u djece s nespecifičnim kliničkim i laboratorijskim pokazateljima. Konačna dijagnoza IBD-a se u djece, jednako kao i u odraslih, postavlja na temelju endoskopskog i patohistološkog nalaza.

Liječenje ulceroznog kolitisa u djece vrlo je slično onome u odraslih bolesnika. Kao prva linija liječenja blagog do umjerenog UC-a primjenjuje se peroralno mesalazin uz istodobnu primjenom lokalne terapije (čepića ili klizmi). Kod blage ili umjereno aktivne bolesti, koja ne reagira na mesalazin, može se pokušati s primjenom sulfasalazina. Ostala terapija kod bolesnika s umjereno teškom bolešću i općim simptomima su kortikosteroidi, imunomodulatori te u krajnjem slučaju biološka terapija infliksimabom. Kiruško liječenje indicirano je u samo u slučaju nezaustavljivog rektalnog krvarenja, perforacije crijeva ili maligne alteracije.