Psihoterapijski tretman ovisnosti o kockanju

Za tretman patoloških kockara ne postoji jasno definiran i opće prihvaćen psihoterapijski pristup i ne postoji standardizirani terapijski program dokazane učinkovitosti. Kao i za druge bolesti ovisnosti liječenje se može provoditi bolničkim i izvanbolničkim putem.

Bolničko liječenje se ostvaruje u stacionarnim uvjetima te u sustavu dnevne bolnice ili vikend bolnice, a izvanbolničko liječenje se provodi putem grupne psihoterapije i obiteljske terapije u ambulantnim polikliničkim sustavima. Kad je riječ o patološkim kockarima bolničko liječenje je indicirano najčešće kod ozbiljnih pogoršanja psihijatrijskih komorbiditeta, ponajviše depresije i pojave suicidalnosti.

Učinkovite tretmane patoloških kockara možemo općenito podijeliti na farmakološke i nefarmakološke, no liječenje patološkog kockanja uključuje različitost tretmanskih opcija, uključujući psihofarmakoterapiju, psihoterapiju i obiteljsku terapiju. Od navedenih, najprimjenjeniji tretman je psihoterapijski koji može biti individualni ili grupni.

Grupni tretman se smatra jačom metodom za postizanje terapijskih ciljeva jer grupa služi kao okolina sa jačom potporom, ohrabrujućim obrascima i motivacijama za promjenom. Također je i atraktivna činjenica da su grupni tretmani financijski prihvatljiviji. Individualne psihoterapijske pristupe koristimo više kao kratke terapijske intervencije koje su se pokazale korisnim kod problemskih kockara i zaustavljanja progresije problema prema patološkom kockanju te za motivacijske razgovore prema patološkim kockarima kako bi ih pridobili na liječenje. Psihoterapijski pristup se pokazao najučinkovitijim pristupom u liječenju patoloških kockara.

Primarni cilj svih vrsta psihoterapija je omogućiti što dulju apstinenciju od kockanja. Uz to cilj je i poboljšati samokontrolu, identificirati načine kako se nositi s rizičnim situacijama, naći izlazak iz krivnje i srama, naučiti se nositi sa žudnjom i apstinencijskim tegobama. Kroz psihoterapiju terapeut uspostavlja profesionalni odnos s pacijentom s ciljem odstranjenja, modificiranja ili ublažavanja postojećih simptoma, mijenjanja pogrešnih obrazaca ponašanja i promoviranja osobnog rasta i razvoja. Puno se psihoterapijskih programa primjenjuje kod patoloških kockara, no najznačajniji i najzastupljeniji su: anonimni kockari, kognitivno bihevioralna terapija, psihodinamska psihoterapija, obiteljska psihoterapija te multimodalni pristup koji istovremeno kombinira komponente različitih psihoterapijskih pristupa.

ANONIMNI KOCKARI (AK)

Najzastupljeniji je psihoterapijski tretman za kockare organiziran po principu grupa samopomoći. Besplatan je i u mnogo sredina je jedina tretmanska opcija. Napravljen je po modelu anonimnih alkoholičara, a raširen je diljem svijeta. Funkcioniraju po poznatom modelu u 12 koraka koji se primjenjuje i kod drugih bolesti ovisnosti. Filozofija tretmana je da pristupnik koji se želi liječiti mora slijediti program u 12 koraka. Sastanci su otvorenog tipa i odvijaju se 7 puta tjedno. Funkcioniraju po tipu grupa samopomoći u sklopu kojih kockar dobiva emocionalnu potporu i snagu. Direktive su sudjelovanje u što više sastanaka, održavanje apstinencije, preporuča se uzeti maksimalno pozitivno od života dan za danom te koristiti druge članove grupe za potporu. Jedini uvjet potreban za ulazak u tretman anonimnih kockara je da kockar želi liječiti svoju ovisnost o kocki.

KOGNITIVNO BIHEVIORALNA TERAPIJA (KBT)

Kognitivno bihevioralna terapija se temelji na dva teorijska i terapijska pristupa. Kognitivna paradigma po kojoj su u osnovi psihičkih poremećaja promijenjeni kognitivni procesi, odnosno specifične pogreške u procesima obrade informacija, i bihevioralna paradigma koja se temelji na teoriji učenja, tj. svako ponašanje, kako prilagođeno tako i neprilagođeno je naučeno.  Iako kognitivna terapija djeluje na kognitivnu razinu, a bihevioralna terapija djeluje na ponašajnu razinu , međusobna povezanost ponašanja i mišljenja rezultira time da se bihevioralnim pristupom mijenja kognicija, a kognitivnim pristupom dolazi do promjene ponašanja. Ta vrsta psihoterapije kod kockara primjenjuje kognitivno restrukturiranje pogrešnih vjerovanja vezanih za kockanje, funkcionalne analize kockarskog ponašanja, sticanje vještina za rješavanje problema, kontrolu stimulusa, prevenciju relapsa te psihoedukaciju. Najčešće traje oko 8-15 seansi ili više te može biti grupna i individualna. Tretman tako omogućava promjenu stila života i restrukturiranje okoline u svrhu jačanja ne-kockarskog ponašanja.

PSIHOANALITIČKA TERAPIJA

Ova vrsta psihoterapije polazi od činjenice da je patološko kockanje simptom ili ekspresija temeljnog psihološkog stanja. Taj pristup sagledava problem ovisnosti s gledišta da iako ima pojedinaca koji ne moraju razumjeti zašto kockaju da bi prestali kockati, ima mnogo drugih kod kojih ne dolazi do poboljšanja psihičkog stanja uspostavljanjem apstinencije, već se tada manifestira osjećaj bespomoćnosti i besmislenosti. Oni zatim razvijaju veliki depresivni poremećaj, ili se vraćaju kockanju, ili idu u smjeru razvoja neke druge ovisnosti ili autodestruktivnog ponašanja kako bi se odmaknuli od sebe samih. Psihoanalitička psihoterapija pomaže patološkim kockarima da razumiju izvor njihovog primarnog problema i da se s njim suoče. Zbog toga se pokazala  korisnom kod liječenja i ostalih psihijatrijskih komorbiditeta. Pomaže u smanjenju krivnje nastale kao posljedica kockanjem izazvanih problema te razvija zdravije mehanizme obrane kao rješenje od stresa nastalog kockanjem.

OBITELJSKA I BRAČNA TERAPIJA

Ova vrsta psihoterapije je vrlo bitna kod tretmana kockara jer su obiteljski problemi jedan od glavnih problema izazvanih kockanjem koji dovode do rastava braka, obiteljskog nasilja i mogu učvrstiti kockarsko neadekvatno ponašanje. Ta terapija pronalazi problematičnu obiteljsku dinamiku i smanjuje time kaos i konflikt unutar odnosa. Najčešće se provode kao kratke maritalne terapije.

Postoji nekoliko vrsta obiteljskih i bračnih terapija, no sve počivaju na sličnim terapijskim ciljevima: simptom postaviti u kontekst unutar obiteljske dinamike, homeostaze i utjecaja prošlih na sadašnje odnose; motivirati obitelj na promjenu odnosa, a ne samo baviti se ponuđenim simptomom; postići da obitelj definira problem i ponudi modele rješavanja problema; ojačati bračni subsistem i prirodne saveze, potaknuti prirodnije funkcioniranje obiteljskih subsustava; umanjiti patološke oblike komunikacije, poticati izražavanje u ja-formi; razvijati empatiju, razumijevanje, uvažavanje i toleranciju različitosti; definirati uloge i pravila, potaknuti dosljednost; postaviti granice; poticati individuaciju i autonomnost bez straha od raspada obitelji; očuvati svijest o obiteljskom zajedništvu.

U Hrvatskoj danas zdravstvene institucije nemaju službe koje bi se bavile isključivo liječenjem ovisnika o kocki. Najrazvijeniji oblik liječenja patološkog kockanja, koji se razvija unatrag nekoliko godina, se provodi kroz klubove liječenih ovisnika o kocki (KLOK). Klub ovisnika o kocki je zapravo višeobiteljska zajednica ovisnika o kocki i članova njihovih obitelji ustrojena prema načelu terapijske zajednice. Osim grupno terapijskih, ondje vladaju i stvarni društveni odnosi, s obvezama i odgovornostima koje članovi kluba dragovoljno preuzimaju na sebe, u njima se izgrađuju i socijalno rehabilitiraju. To su grupe samopomoći otvorene za ulazak novih i odlazak starih članova. Temeljno funkcioniraju kao socioterapijske, a tek u manjem dijelu kao psihoterapijske grupe, što znači da dinamiku uglavnom određuju grupne, a ne individualne identifikacije. Predstavljaju kombinirani pristup ranije navedenih psihoterapijskih smjerova. Seanse se održavaju jednom tjedno i traju sat i pol.

Ocijenite članak

Ocjena 0.00 (broj glasova: 0)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci