U početku liječenja se preporuča mirovanje, prva 24 do 72 sata od ozljede. Potrebno je izbjegavati dugotrajno mirovanje te dugotrajnu imobilizaciju ovratnicima.

Također, kratkotrajno se mogu primijeniti nesteroidni protuupalni lijekovi (Ibuprofen, Knavon i drugi), mišićni relaksansi (Normabel) te drugi analgetici (Lupocet, Zaracet, Lumidol i drugi). Mišićni relaksansi i niske doze cikličkih antidepresiva također pomažu pri poteškoćama sa spavanjem.

Postoje i određena istraživanja koja su dokazala smanjenje boli u prvom tjednu te smanjenje trajanja bolovanja ozlijeđenih osoba kod intravenske primjene kortikosteroida (metilprednizolona) u visokim dozama tijekom prvih 8 sati od ozljede. U prva 24h od ozljede smanjenju boli pridonosi i kinesiotaping (terapijske trake), ali nema dokaza u dugoročnoj korist kod primjene te metode za smanjenje boli i povećanje opsega pokreta. U liječenju se mogu koristiti injekcije u „trigger“ točke (bolne točke) koje se najčešće daju u području trapezijusa (mišići između vratne i prsne kralježnice i ramena) i mišića između lopatica.  Korisna je i primjena injekcija botulinum toksina u područje vrata, kao i primjena kortikosteroida putem epiduralnih injekcija (u područje zahvaćenog živca).

Jedan od ciljeva liječenja je svakako prevencija razvoja kronične boli. Trajna, kronična bol nije akutna bol koja traje duže vrijeme, nego je posljedica promjena na različitim razinama sustava za prijenos boli.

Rehabilitacija

Ključ dobre rehabilitacije je rana mobilizacija i brzo vraćanje svakodnevnim aktivnostima. Pacijenti koji se ranije vrate svakodnevnim aktivnostima imaju bolji ishod liječenja od onih koji su na bolovanju, te nose imobilizaciju u prva 2 tjedna od istegnuća vratne kralježnice. Vratna manipulacija, masaža i mobilizacija pridonose vraćanju  punog opsega pokreta  te imaju prednost pred pasivnim modalitetima liječenja.

Za suzbijanje bola se mogu koristiti UZV (ultrazvuk) ili TENS (struja za liječenje bola), ali nema dokaza da će dugoročno pridonijeti oporavku. Također, ukoliko ne postoje kontraindikacije, može se primijeniti cervikalna trakcija (izvlaćenje). Savjetuje se jačanje mišićnih grupa koje su slabije (npr. stabilizatori lopatice), te istezanje mišićnih skupina koje su napete (obično trapezijusi, mišići prednje strane vrata, veliki i mali prsni mišić, te veliki mišići koji povezuju vrat i grudni dio kralježnice). Kod dugotrajnih simptoma koji traju 6 mjeseci nakon ozljede pomažu i edukacijski materijali (npr. video, brošure i slično) koji savjetuju pacijente o vraćanju aktivnostima, vježbama i metodama ublažavanja boli.

Rehabilitaciji pridonosi i prilagodba radnog mjesta ukoliko je to potrebno.

Prognoza

Važno je educirati pacijente tako da imaju realna očekivanja o trajanju simptoma. U većini slučajeva simptomi se povlače kroz 4-6 tjedana, ali kod nekih oporavak traje i od 6 do 12 mjeseci. Nakon 2 godine 82 posto pacijenta je bez simptoma.

Neki od čimbenika koji su povezani s lošijim ishodom trzajne ozljede vrata su ženski spol, starija životna dob kod žena, niže obrazovanje, anamnestički podaci o ranijoj vratobolji, nizak socio-ekonomski status obitelji, suvozačevo mjesto, sudar s vozilom koje je u pokretu, visok intenzitet boli u vratu, te radikularni simptomi (trnci i gubitak osjeta u rukama).

S druge strane, postojala su istraživanja čiji je interes bila povezanost između isplaćivanja naknada osiguravajućih društava i ishoda whiplash ozljeda. Ova istraživanja su pokazala da  ukidanje kompenzacije za pretrpljenu bol i patnju nakon trzajne ozljede vrata je povezano sa smanjenom incidencijom (učestalosti) i boljom prognozom takvih ozljeda.