Psihičke promjene kod koronarnih bolesnika

Kardiovaskularne bolesti su primjeri somatskih poremećaja na koje psihološki faktori imaju presudan utjecaj. Dugotrajni stres koji je posljedica svakodnevnog ubrzanog ritma pojedinca u poslovnom okružju provocira u ljudskom organizmu endogene promjene na biokemijskoj, protrombinskoj, vazokonstriktivnoj i proaritmogenoj aktivnosti.

Kardiovaskularne bolesti su primjeri somatskih poremećaja na koje psihološki faktori imaju presudan utjecaj. Psihološki negativni stres, negativne emocije, mogu djelovati kao okidač za nastanak akutnih koronarnih zbivanja kao što su ishemija miokarda, akutni koronarni sindrom, kardijalne aritmije ili iznenadne smrti. Dugotrajni stres koji je posljedica svakodnevnog ubrzanog ritma pojedinca u poslovnom okružju, moderno doba kompeticije, ali i aktualno gledano, globalno nazočno, veliki stupanj egzsitencijalne nesigurnosti provocira u ljudskom organizmu endogene promjene na biokemijskoj, protrombinskoj, vazokonstriktivnoj i proaritmogenoj aktivnosti. Kod bolesnika sa koronarnom bolešću u psihološko psihoanalitičkom smislu prema rezultatima Bilića i sur. se smatra da je superego koji se smatra važan čimbenik karaktera i ponašanja osobe kod značajnog broja oboljelih od koronarne bolesti  strog, te kao takav potiče stresan i radoholičarski život i otežava relaksaciju. Prevalencija depresivnog poremećaja kod pacijenata koji se oporavljaju od akutnog koronarnog sindroma koji se definira kao akutni infarkt miokard i nestabilna angina pektoris je oko 10-40%. Anksioznost je primjećena čak i do 70 - 90% pacijenata nakon infarkta miokarda. Anksioznost se često javlja simultano sa depresivnim simptomima. Također i nakon perkutane koronarne intervencije pacijenti koji su imali mješane simptome anksioznosti i depresije imaju lošiji i usporeniji oporavak nego pacijenti koji su imali samo anksioznost ili samo depresivne simptome.

Unatoč navedenoj prevalenciji, poremećaji raspoloženja često su i neprepoznati ili ih sami pacijenti odbijaju priznati, ili se smatraju tek prolaznom fazom u rehabilitaciji pacijenata. No, općenito se smatra da depresivni simptomi koji se javljaju nakon akutnog koronarnog incidenta mogu biti okidači za kardiovaskularne komplikacije i utjecati na lošiju dugoročnu prognozu takvih pacijenata.

Dobro poznata  činjenica da nakon infarkta miokarda dolazi do bitnog smanjenja kvalitete života pacijenata. Najvažniji čimbenici koji utječu na razvitak depresivne simptomatologije su nemogućnost povratka uobičajenim aktivnostima koje je osoba obavljala prije incidenta, tj svojevrsna redukcija nivoa fizičkog i psihosocijalnog funkcioniranja.

U literaturi su poznati podaci o tome da je učestalost smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti u depresivnih bolesnika 50% veća nego u općoj populaciji.

Kardiološki pacijenti s neliječenom depresijom imaju dva i pol puta veću šansu da razviju ozbiljne kardiološke komplikacije svoje osnovne bolesti nego oni koji nemaju pratćeu depresiju. Tijekom prvih 6 mjeseci nakon prvog infarkta umire oko 17% depresivnih bolesnika u usporedbi sa 3 % bolesnika bez depresivnog poremećaja. Također u jednom ispitivanju koje je provedeno u nizozemskoj je utvrđeno da kod pacijenata kod kojih se razvio depresivni poremećaj nakon infarkta miokarda , kao i onih koji u liječeni zbog depresije kod liječnika opće medicine manje su izraženi kognitivni i afektivni simptomi u odnosu na pacijente koji su bili u domeni liječenja psihijatrijske službe.

Racionalni zaključak da je depresija povezana sa kardiovaskularnim mortalitetom, te da će liječenje depresivnog poremećaja smanjiti taj mortalitet.

Postoje dokazi da su osobe koje su imale depresivne simptome bilii češće rehospitalizirane tijekom prve godine nakon AMI. Tako se u literaturi pronalazi podatak da u prvoj godini nakona hospitalizacije zbog IM-a pacijenti sa rezultatom na Beckovoj ljestvici većim od 10 su bile češće hospitalizirani ponovno nego oni koji su imali manje od 10.

U jednom ispitivanju koje je provedeno u SAD navodi se podatak da su pacijenti sa depresivnim simptomima u prosjeku bili hospitalizirani 13.4 dana, za razliku od onih nedepresivnih pacijenata gdje je taj broj dana iznosio 4.1.  Uzevši u obzir te činjenice nameće se  zaključak da je to produženje dana hospitalizacije koje je povezano sa poremećajem raspoloženja dodatno i značajno ekonomsko opterećenje.

Sve više stavova koji izdvajaju depresiju kao neovisan rizični čimbenik u patofiziologiji kardiovaskularne bolesti, a ne kao sekundarni emocionalni odgovor na bolest.

Komorbidni depresivni poremećaj nakon Infarkta miokarda često prolazi neprepoznat i nedijagnosticiran, te stoga niti farmakoterapijski tretiran, te kao takav predstavlja potencijalnu prepreku uspješnijem oporavku takvih pacijenata. Biološka podloga razvitku depresivnog poremećaja nakon koronarnog incidenta se objašnjava hiperaktivnošću hipotalamo – hipofizne – adrenokortiklane osi, poremećaja u tonusu srčanog autonomnog ritma i varijabilnosti u niskim otkucajima srca , promjenama u vaskularnoj endotelnoj funkciji koronarnih arterija i aktivaciji imunološkog sistema koji u konačnici doprinosi trombozi koronarnih arterija.

Bihevioralni aspekt depresivnog poremećaja koji doprinosi lošijoj prognozi se odnosi na težu adaptaciju pacijenta na zdraviji način života uključujući fizičku aktivnost i pridržavanje savjeta o dijeti, a također i suradljivosti glede terapije . Također povećana je učestalost pušenja kod depresivnih pacijenata, te je kod njih i mnogo teže prestati pušiti.

Socijalna izolacija tj.nedostatak adekvatnog socijalnog suporta također pogoršava prognozu kod takvih pacijenata.

Istraživanje Eversona ( 1996) pokazuje da je simptom beznađa prediktor akutnog infarkta miokarda neovisno o dijagnozi depresije, drugo istraživanje ( Everson 1997) pokazuje povezanost između beznađa i progresije karotidne ateroskleroze. Kawachi i suradnici su pokazali da je ljutnja povezana s povišenim rizikom od nastanka koronarne bolesti u prvotno zdravih muškaraca, s tim da je postojala povezanost intenziteta simptoma ljutnje i intenziteta simptoma koronarne bolesti.

U ispitivanju koje je provedeno u Danskoj utvrđen je povećan rizik od suicida kod osoba koje su doživjele infarkt miokarda, a taj rizik je bio najveći u mlađoj dobnoj skupini.

Također pacijenti koji su i prije bolovali od nekog psihičkog poremećaja imaju veći rizik od suicida nakon koronarnog incidenta nego oni koji nisu psihijatrijski liječeni.

Drugi čimbenici koji se potencijalno dovode u vezu sa suicidom nakon akutnog koronarnog zbivanja su niska razina kolesterola i redukcija fizičke aktivosti nakon koronarnog incidenta. Rizik od suicida je najveći netom nakon otpusta iz koronarne jedinice, te ostaje povišen sljedećih 5 godina.

U zaključku treba reći da ne samo da kardiološki pacijenti pokazuju povećanu sklonost depresivnom poremećaju, tako i depresivni bolesnici pokazuju povećanu sklonost ka razvoju kardiovaskularnih poremećaja. Farmakoterapijski gledano smatra se da su triciklički antidepresivi vrlo opasni u kardioloških pacijenata i strogo kontraindicirani u bolesnika sa anamnezom ventrikulrane aritmije, subkliničke disfunkcije nodalnog sinusa, smetnji provođenja, produljenog QT intervala. Primjena SIPPS-a je sigurna u srčanih bolesnika, kao skupina ne utječu  značajnije na rad srca iako među njima postoje određene razlike posebno u vegetativno nestabilnih bolesnika.

Uzevši u obzir sve prije navedeno važno  je, a što i preporučuje AHA raditi rutinski screening na depresiju kod kardioloških pacijenata u ambulantama, klinikama, rehabilitacijskim centrima. Screening  za depresiju može doprijeniti boljem ishodu kako depresivnog poremećaja, tako i rehabilitaciji samog kardiovaskularnog događaja, naravno uz dodatnu edukativnu aktivnost kod medicinskog osoblja koje skrbi o kardiološkim pacijentima  u smislu razvoja specifičnih komunikacijskih vještina pri radu s takvim pacijentima.

Reference:

  • Marčinko D, Bilić V. Miličić D. Psihološko – psihijatrijski faktori kod oboljelih od koronarnih bolesti, Psihički poremećaji u somatskoj medicini i tjelesne bolesti u duševnih bolesnika: Zagreb 2012; 9-13.
  • Hansen B.H.,Hanash J.A., Smith M.B. Rationale design and methodoology of duble blind , randomized, placebo controllled study of escitalopram in prevention of depression in acute coronary syndrom (DECARD). Trials. 2009, 10:20.
  • Larsen K.K., Agerbo E., Christensen B.,Søndergaard J., Vestergaard M. Myocardial Infarction and Risk of Suicide: A Population-Based Case-Control Study Circulation.2010;122:2388-2393;
  • Larsen K.K.: Depression following myocardial infarction . Dan Med J 2013;60(7):B4689
  • Reese L.R., Freedland K.E., Steinmeyer B.C., Rich M.W., Rackley W.J., Carney R.M., Depression and rehospitalization following acute myocardial infarction .Circ Cardiovasc Qual Outcomes. 2011 November 1; 4(6): 626–633
  • Groenewold A.N., Doornbos B., Zuidersma1 M.,Aleman A., de Jonge P. Cognitive symptoms in post MI depression PLOS ONE  January 2013 . Volume 8  Issue 1
  • Elderon L., Kim G., Smolderon, Beeya N., Mary A., AHA depression screening. Circ Cardiovasc Qual Outcomes. 2011 ;4:553-540.
  • Naqvi Z.,Rafique A.,Andreas V.,Rahban M.,Mirocha J.,Naqvi S. : Predictors of depressive Symptoms post acute coronary syndrome. Gen Med. 2007;4: 339 – 350.
  • Jakovljević M.: „Kontekstualna depresija u sklopu drugih bolesti“ . Ličnost tjeskoba i depresija u suvremenoj medicini. Pro mente 2006.;111-112.
Ocijenite članak

Ocjena 0.00 (broj glasova: 0)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci

Vezana pitanja i odgovori