Kamenac u mokraćovodu - što možemo učiniti?

Mokraćovod (lat., ureter) je cijev bez lumena koja peristaltičkim valovima provodi mokraću od bubregado mokraćnog mjehura. Nesmetani protok mokraće tim putem je preduvjet normalne funkcije bubrega i izlučivanja urina. Ukoliko mokraćni kamenac, stvoren u bubregu, krene na svoj put ureterom, momentalno nastaju znatne promjene.

Mokraćovod (lat., ureter) je cijev bez lumena koja peristaltičkim valovima provodi mokraću od bubregado mokraćnog mjehura. Nesmetani protok mokraće tim putem je preduvjet normalne funkcije bubrega i izlučivanja urina. Ukoliko mokraćni kamenac, stvoren u bubregu, krene na svoj put ureterom, momentalno nastaju znatne promjene. Nastaje jaka bol u bubrežnoj (slabinskoj, lat., lumbalnoj) regiji najčešće praćena potrebom za kretanjem, mučninom i povraćanjem te znojenjem, što su znaci tzv. utrobne (lat. visceralne) boli. Takvo stanje nazivamo bubrežnom kolikom.

Što učiniti u takvoj situaciji? Najprije je potrebno dokazati da je spomenuta bol zaista i nasatala zbog kamenca (lat. konkrementa) u ureteru, a to se najčešće dokazuje nativnom Röntgen snimkom (tzv. RTG snimka) urotrakta ukoliko je kamenac vidljiv. Tako npr. kamenci sastavljeni od kristala mokraćne kiseline uopće nisu vidljivi tom metodom. Međutim, svaka opstrukcija mokraćovoda, pa tako i kamenac, dovodi do proširenja uretera i kanalnog sustava bubrega iznad mjesta opstrukcije, a to je svakako vidljivo ultrazvučnim pregledom bubrega. Tako možemo indirektno zaključiti da se radi o „začepeljenuju“ mokraćovoda. Krunski dokaz opstrukcije konkrementom je najčešće intravenska urografija koja dokazuje njegovo postojanje, oblik, veličininu, poziciju a donekle i strukturu.

Tek temeljem te pretrage možemo suvereno odlučivati o definitivnoj terapiji. Odluka, međutim, ovisi i o dosta drugih parametara. Npr. ukoliko se radi o bolesniku koji pored navedenih bolova ima i visoku temperaturu i tresavicu (znaci uro-sepse) potrebno je hitno osigurati drenažni put mokraće a to je najčešće, iako nije uvijek moguće, postavljanjem tzv. double-J katetera ili ureteralnog katetera (tzv. U-kateter) iznad mjesta opstrukcije konkrementom.  Ukoliko je drenažni kateter uspješno postavljen bolovi prestaju a temperatura, uz pomoć antibiotika, postupano pada. U takvim urgentnim situacijama, gdje se ne može uspješno postaviti double-J  ili U-katetetr, biti će potrebno postaviti kateter direktnom punkcijom proširenog kanalnog sustava bubrega pod kontrolom ultrazvuka – perkutana nefrostomija. Ukoliko se urografijom ustanovi da bubreg, zbog opstrukcije konkrementom, nije funkcionalan, a imamo postavljen barem jedan od navedenih katetera moguće je učiniti retrogradnu (kroz postavljeni U-kateter) ili antegradnu (kroz postavljenu nefrostomiju) pijelografiju. Time možemo detaljno prikazati stanje stvari što je neophodno za donošenje kvalificirane odluke o daljnjim oblicima definitivnog liječenja.

Što nam stoji na raspolaganju? Terapijski plan znatno ovisi o veličini kamena, njegovoj poziciji i obliku te posljedicama do kojih dovodi. Radi li se o konkrementu manjem od 10 mm koji nije doveo do infekcije ili vrlo jakog proširenja mokraćovoda i kanalnog sustava bubrega moguće je provoditi konzervativne mjere – mnogo tekućine, tjelesna aktivnost, lijekovi protiv bolova (npr. Brufen 600, Voltaren, Ketonal) i alfa-blokator (npr. Tamosin) sa ciljem da opusti muskulaturu uretera i time olakša spontano izmokravanje konkrementa. Ukoliko takve mjere ne postižu željeni učinak, ili je kamen veći od 10 mm, potreban je aktivniji terapijski stav koji uključuje dvije metode – izvantjelesna litotripsija (ESWL) ili/i ureteroskopija (URS) uz neku od metoda litotripsije (laserska, elektromehanička, ultrazvučna i sl). Kamen u gornjem i srednjem ureteru načelno predstavlja indikaciju za ESWL kao prvu metodu izbora budući da je najmanje agresivna. Međutim u donjem ureteru ona je nešto bolnija, teže ju je provesti i manje je uspješna. Upravo u donjem ureteru URS je najzahvalnija metoda iako se radi o agresivnoj metodi – to je endoskopska operacija koja podrazumijeva anesteziju i hospitalizaciju, a kao i svaka operacija ima svoje moguće komplikacije. Bilo bi posve krivo podrazumijevati da ESWL, kao potpuno neinvazivna metoda, nema svojih komplikacija.

Većinu konkremenata u mokraćovodu uspijemo odstraniti jednom od dvije navedene metode ili njihovom kombinacijom. Ipak, povremeno je potrebnmo posegnuti za klasičnim kirurškim metodama odstranjenja kamena iz uretera. Takav terapijski postupak je neophodan kod velikih kamena zaglavljenih u mokraćovodu gdje su izgledi za uspjeh endoskopske operacije (URS) minimalni a vjerojatnost komplikacija velika. Katkad posežemo za klasičnim metodama operacije i kad je pokušaj URS bio neuspješan.

U zaključku, kamen u ureteru može predstavljati banalnu bolest koja će se najčešće riješiti spontanom eliminacijom konkrementa uz konzervativnu terapiju, ali i najmanji konkrement mokraćovoda može dovesti do životno ugrožavajućih septičkih stanja. Svaka kirurška intervencija, ma kako bolest izgledala banalno, može dovesti do komplikacija pa u tom smislu ne treba podcjenjivati i najjednostavnije situacije.

 

Ocijenite članak

Ocjena 1.00 (broj glasova: 1)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci