Sportska rekreacija danas je nužnost u prevenciji bolesti

Razgovor s prof. dr. sc. Mirnom Andrijašević, voditeljicom Katedre za kineziološku rekreaciju i kineziterapiju na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Rekreacija i rekreativne aktivnosti česta su tema razgovora naših građana. Da bismo pojasnili te pojmove razgovarali smo s prof. dr. sc. Mirnom Andrijašević, voditeljicom Katedre za kineziološku rekreaciju i kineziterapiju na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Za početak Vas molimo da definirate pojam rekreacije te po čemu se ona razlikuje  od sporta jer ljudi često izjednačavaju ta dva pojma.

Riječ rekreacija dolazi od latinske riječi re creo, re creare, što znači ponovno stvoriti, obnoviti, ponovno kreirati. U antropološkom smislu odnosi se na čovjeka i značenje se povezuje s regeneracijom, kvalitetnim odmorom, rekuperacijom, revitalizacijom. Dakako, misli se na sve ljudske sposobnosti, tjelesne i mentalne. Prema tome, rekreacija predstavlja svaku aktivnost izvan profesionalnog rada koju pojedinac izabire za osobne potrebe u cilju odmora, relaksacije, razonode i zabave. Sadržaji rekreacije trebaju nadoknaditi one potrebe koje nam u dnevnim obvezama nedostaju, pa se način života reflektira na slobodno vrijeme i vrstu sadržaja koje odabiremo unutar njega. Koliko je to značajno govore brojni znanstvenici koji ističu važnost načina provođenja slobodnog vremena, koje se reflektira i na efikasnost i zadovoljstvo na radnom mjestu, ali i na sve bitne sastavnice života, obitelj, prijatelje i dr.

Rekreacija u tome ima važnu ulogu, kroz raznovrsne sadržaje iz područja kulture, tehnike, umjetnosti, agrokulture, sporta, sakupljačkih i volonterskih aktivnosti. Naravno, svugdje je prefiks rekreacijski (sport, umjetnost i sl.), što primarno znači ne bavim se time zbog zarade nego zbog osobne potrebe i zdravlja. Zadovoljenje različitih potreba čini čovjeka cjelovitim, pomaže mu da funkcionira harmonično, što se pozitivno odražava na zdravlje.

Sportska rekreacija koristi sport i tjelesnu aktivnost u svrhu zadovoljavanja potrebe za kretanjem i tjelesnom aktivnošću. Pritom se služi znanstvenim spoznajama (kineziologija, znanost o kretanju) u svrhu dijagnostike (stanja organizma), prognostike (postavljanja ciljeva vježbanja), programiranja vrste i opsega opterećenja aktivnosti, metoda i kontrole programa. Sport ima za cilj rezultat, vrhunski domet, selekciju opterećenja iznadprosječnih i sl. Danas predstavlja profesionalni izbor pojedinca, a uspjeh i rezultati su vezani uz tehnološki razvoj, timski rad i financijska ulaganja. Sportska rekreacija ima primarni cilj pozitivno djelovati na zdravlje, i to na sve njegove aspekte. U tom cilju prilagođavaju se aktivnosti i opterećenje. Važno je naglasiti da je sportska rekreacija danas nužnost u smislu prevencije bolesti.

Imate li podatak o tome koliko naših građana redovito uključuje rekreativne aktivnosti u svoj životni stil? Poznato je da se u nekim zemljama s razvijenom fizičkom kulturom rekreacijom bavi od 30 do 50 posto populacije.

Sportska rekreacija treba zadovoljiti potrebu za tjelesnom aktivnošću, koja je, kako nam je poznato, prilično zanemarena kod cjelokupne populacije u Hrvatskoj, te nema preciznih podataka o udjelu aktivne populacije. Prema Hrvatskom savezu sportske rekreacije, on iznosi od 7 do 10 posto. Navike za bavljenje sportskom rekreacijom proizlaze iz načina života i potreba, ali i iz obitelji, škola, djelovanja društveno-političkih organizacija, ulaganja u sportske objekte, stručnjake, tradiciju i sl. Razvijene zemlje mnogo ulažu u zaštitu zdravlja jer je to ekonomičniji način od liječenja. Danas imamo sve više razvijenih zemalja, kao što su Švicarska, skandinavske zemlje, pa i srednjoeuropske zemlje, gdje je udio rekreativaca veći od 50 posto. Prepoznat je značaj tjelesne aktivacije kao ključnog čimbenika u borbi za zdravlje.

Ono što je posebno značajno, mediji i propaganda imaju istaknutu ulogu u društvu u cilju preuzimanja pozitivnih stilova života vezanih uz tjelesnu aktivnost i kretanje. To je posebice važno kod mladih. Kultura života danas pretpostavlja i kvalitetno organizirano slobodno vrijeme, pri čemu sadržaj sportske rekreacije ima istaknuto mjesto. Danas se poslovni partneri susreću na teniskom terenu, nogometu, košarci i planinarenju, a ne na ručku. Naravno, i društvo treba poticati korisne sadržaje.

Mislim da smo se previše oslonili na škole, a programi koji se nude više su nego skromni. Dva sata tjelesne aktivnosti tjedno je nedovoljno, posebice djeci u razvoju koja trebaju steći ljubav i naviku za bavljenje tjelesnom aktivnošću. Redovita, a to znači svakodnevna tjelesna aktivnost, posebice za mlade, ima veliko značenje. Sportska rekreacija ne odbacuje nikog. Štoviše, oni koji imaju tjelesnih i motoričkih problema pokazuju još i veću potrebu za sportskom rekreacijom.

Znanstveno je potvrđeno da rekreativne aktivnosti donose čovjeku mnogostruku korist i veliko zadovoljstvo. I laicima je to poznato. Ipak, molim Vas, približite našim čitateljima malo detaljnije sve te koristi. Zašto se isplati baviti rekreacijom?

Zadovoljstvo od vježbanja moguće je izmjeriti mjernim instrumentima. Konačno, zadovoljstvo je mjera kvalitete života ili rezultata rada. Ono se danas sve češće mjeri anketom, pa možemo potvrditi da sportsko-rekreacijski sadržaji pružaju veliko zadovoljstvo u svakodnevnom slobodnom vremenu, ali i u turističkim uvjetima, kada nam samo boravak na plaži i kupanje nisu dovoljni za kvalitetan oporavak od rada. S druge je strane potvrđeno izlučivanje hormona koji pozitivno djeluju na raspoloženje (endorfini, serotonin i dr. ) te se rekreativci koji redovito vježbaju osjećaju bolje od onih koji ne vježbaju.

Ujedno redovito vježbanje stvara kod svakog pojedinca naviku i "ovisnost", koja je u ovom slučaju više nego poželjna. Time je smanjen rizik asocijalnih poremećaja u društvu, što je ekonomski mjerljivo kroz dulje razdoblje. Posebice mladi, koji imaju akumuliranu silnu energiju, trebaju određene smjernice i mogućnosti da se aktiviraju, a sport putem rekreacije najbolji je način. Tu su bitni mediji koji će poticati i motivirati mlade i odrasle za poželjne aktivnosti. Za društvo i pojedinca isplativije je graditi sportske objekte i prikladna okupljališta sa sportskim sadržajima. Time se provodi prevencija bolesti, kako medicinskih tako i društvenih.

Koje sve rekreativne aktivnosti stoje čovjeku na raspolaganju? Koje aktivnosti preporučujete u odnosu na dob?

Tim se područjem bavi primijenjena znanstvena disciplina – kineziološka rekreacija – u okviru znanstvenog područja kineziologije. Jedno od pravila glasi da svatko ima svoj sport i ljubav koja ga veseli, pa je nemoguće nekome naturiti određenu aktivnost, u kojoj se on jednostavno ne nalazi. Primjerice, plivanje spada u najzdravije sportove, međutim mnogi ne žele plivati jer im je teško ili ne žele da ih drugi gledaju. Potrebno je svakome naći njegov sport. Zato je u mladosti važno upoznati djecu sa svim sportovima, kako bi za svoju rekreaciju i zdravlje odabrali ono što vole.

Za mlade u razvoju, od predškolskog doba do kraja srednje škole, poželjne su aktivnosti koje potiču cjelovit razvoj motorike, a time i psihe. Tu su sve sportske igre (košarka, nogomet, rukomet, odbojka), polivalentne jednostavne sportske aktivnosti poput borilačkih vještina i tenisa. Djeca se pravilno razvijaju, ali uče pravila igre, socijaliziraju se, uče gubiti i pobjeđivati, igraju se, zabavljaju se, druže se. Što su mlađi, igre se trebaju više prilagođavati, koristi se više rekvizita i pomagala te se primjenjuje specifična metodika rada s njima. Djeca do polaska u školu mogu svladati brojne sportske tehnike i steći znanja koja će im biti korisna čitav život (plivanje, vožnja bicikla i rola).

Za studentsku mladež važna je redovita aktivnost zbog prekomjernog sjedenja i učenja. Za njih su korisne aktivnosti u prirodi (kretanje, hodanje, trčanje, orijentacijska kretanja, svi sportovi koji potiču druženje). Za djecu i mlade posebno su poželjni organizirani sportski kampovi u prirodi, čije bi programe trebali oblikovati različiti stručnjaci. U tim programima trebaju biti zastupljene aktivnosti u prirodi.

Za radnu populaciju treba svakako na temelju potreba i svih relevantnih pokazatelja zdravlja izraditi programe sportske rekreacije koji bi se provodili u najbližem centru. Što su osobe starije, a starenje počinje nakon navršene 30. godine života, sve se više preferiraju cikličke, aerobne, jednostavne ili prirodne aktivnosti. Tu su najpoželjniji brzo hodanje, hodanje uzbrdo (tracking), jogging, trčanje, planinarenje, nordijsko hodanje, rolanje, plivanje. Sve to po mogućnosti na čistom zraku i ako je moguće svaki dan. Odgovarajuća opterećenja programira stručnjak kineziolog, a liječnik je potreban na početku kako bi utvrdio eventualne kontraindikacije. To su programi uz pomoć kojih se danas sprečavaju "bolesti civilizacije", srčanožilne bolesti, metaboličke (pretilost, dijabetes tipa II i sl.), a posebno dobro djeluju na otklanjanje stresa. Stres rezultira pretjeranom napetošću, a s tim je u vezi i povišeni krvni tlak te brojne psihosomatske bolesti. To znači da se takvim programima jača srčani mišić (bildamo srce), postiže čitav niz pozitivnih biokemijskih reakcija koje povoljno djeluju na sve organe pojedinačno, a time i na cjelokupni organizam.

Neovisno o tome kojom se aktivnošću osoba bavi, bilo bi dobro u svoju rekreaciju uvrstiti minimalno od 30 do 45 minuta cikličke aktivnosti najmanje tri puta tjedno. Aktivnost treba biti u odgovarajućoj zoni opterećenja, a ona je 220 minus godine života puta 0,65 do 0,75. Osobama koje imaju viška kilograma svakako preporučam hodanje jer brži srčani ritam od dopuštenog (a to se kod pretilih osoba događa već kod malih opterećenja) je kontraindiciran. Svakako se valja konzultirati s liječnikom. Za osobe starije od 65 godina, kojih je u Europi sve više, potrebne su cikličke aktivnosti, ali i ciljano usmjerene, prema specifičnim oslabljenim područjima. Treba voditi računa o tome da osobe starije životne dobi žele druženje te je rad voditelja osobito važan kad je u pitanju motivacija. Za osobe koje imaju problema s kretanjem poželjno je vježbanje u vodi. U sportskoj rekreaciji su poželjni drugi oblici aktivacije, pa su osim rekreacijskih natjecanja prisutni i složeni programi u okviru team buildinga, wellnesa, fitnessa i sl. Tu se sadržaji i opterećenje prilagođavaju skupinama ili pojedincima.

Za osobe koje su pod stresom posebno je pogodno plivanje, šetnja ili pješačenje u prirodi. Veća količina stresa potiče lučenje hormona adrenalina i noradrenalina, te je posebno važno izabrati aktivnost koja umiruje. Sportske igre, natjecanje i previsok tempo i intenzitet aktivacije imaju kontraindicirano djelovanje na organizam.

Imamo prilike vidjeti na organiziranim cestovnim trkama, na kojima sudjeluju pored ostalih i učenici i studenti na stazama od 5 do 6 kilometara, da je kod većine njih fizička kondicija očajna. Već nakon par stotina metara "duša im dođe na usta". Na žalost, ni naše škole ne mogu se pohvaliti rezultatima tjelesnog odgoja koji provode. Današnji tjelesni odgoj ne stvara ni naviku ni potrebu za kretanjem. Složit ćete sa mnom da je taj nedostatak fizičke kondicije prisutan i kod većine naših prosječnih zaposlenih građana. Svaki drugi umrli kod nas umire zbog neke od srčanožilnih bolesti. Što učiniti da se to popravi i to što prije?

Slažem se s tim da mladi nemaju dovoljno kondicije jer previše sjede za računalom, TV-om, a i prehrana im često nije odgovarajuća, pa je i tih 5-6 kilometara koje moraju pretrčati za njih iznimno veliki napor. Aerobni izdržljivost mogu osigurati jedino aktivnosti koje smo nabrojali prije i pripadaju prirodnim kretnjama čovjeka. Drugi je uvjet redovitost, pa se promjene mogu očekivati nakon 2 do 3 mjeseca redovite aktivacije – trčanja ili jogginga. Naravno, ima tu i drugih čimbenika koje treba uzeti u obzir. To su inicijalne sposobnosti, somatske karakteristike itd. Na sreću, ljudski se organizam adaptira, te kao što se sjedilačkim načinom života adaptira na propadanje mišića (to se odnosi i na srčani mišić), jer mu očito ne trebaju, tako se adaptira i na povećane potrebe ukoliko dnevno tjeramo mišiće na povećan rad.

Što se tiče rada s djecom u školama, to vam je isto. Kako ja volim kazati svojim studentima, kao i nova lekcija engleskog jezika koja se uči na satu. Ako je se želi naučiti i svladati, treba je uvježbavati, a ako se ne ponavlja dulje vrijeme onda se zaboravlja odnosno sposobnost pada.

Ocijenite članak

Ocjena 0.00 (broj glasova: 0)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci