Sunce – naš prijatelj ili neprijatelj

Sunce je izvor života za sva živa bića na Zemlji, te je od davnina poznat utjecaj Sunca na ljudski organizam i zdravlje. No, od osamdesetih godina prošlog stoljeća znanstvenici nas upozoravaju na povećani rizik od tumora kože uslijed izlaganja Suncu.

Sunce je izvor života za sva živa bića na Zemlji, te je od davnina poznat utjecaj Sunca na ljudski organizam i zdravlje. No, od osamdesetih godina prošlog stoljeća znanstvenici nas upozoravaju na povećani rizik od tumora kože uslijed izlaganja Suncu. Globalno zatopljenje, pojava ozonskih rupa i pojačano sunčano zračenje dovelo je do povećane učestalosti malignih tumora kože poput melanoma te straha, donekle utemeljenog od izlaganja Suncu. No, zaboravlja se na važnost pozitivnih učinaka sunčeve svjetlosti na ljudsko zdravlje za što nam je dovoljno umjereno izlaganje suncu.

Pozitivni i negativni učinci ultraljubičastog zračenja

Od ukupnog sunčevog zračenja na vidljivi dio otpada 50%, na infracrveni dio spektra 40%, a samo 10% sunčevog spektra otpada na ultraljubičasto zračenje (UV). No, upravo taj najmanji dio sunčevog spektra biološki najaktivniji i odgovoran za akutna i kronična oštećenja kože. Intenzitet UV zračenja ovisi o geografskoj širini, nadmorskoj visini, godišnjem dobu i dijelu dana.

Sunce zrači ultraljubičasto zračenje u području UV-A,  UV-B i UV-C.
UV-C  zrake ne dopiru do zemljine površine jer se apsorbiraju u ozonskom zračnom omotaču Zemlje. Zemljin zračni omotač zaustavlja 98,7% sunčevog ultraljubičastog zračenja UV-A i UV-B. Preostalih 2,3% imaju pozitivne i negativne učinke na kožu.
UV-A zrake prodiru dublje u kožu i oštećuju srednji sloj kože (dermis) uslijed čega dovode do starenja kože i pojave sunčevih pjega.
UV- B zrake se apsorbiraju u površinskom sloju kože (epidermisu) te izazivaju tamnjenje kože i kod pretjerane izloženosti akutno oštećenje kože u obliku opeklina, koje dovodi do degeneracije i starenja kože. Obje UV-A i UV-B zrake povećavaju rizik razvoja raka kože.

Pozitivno djelovanje sunčevih  zraka

Proizvodnja  vitamina D
Umjereno izlaganje suncu pomaže u proizvodnji vitamina D koji se još i naziva „vitamin sunčeve svjetlosti“. UV-B zrake su odgovorne za proizvodnju vitamina D u ljudskoj koži. Vitamin D je jedini vitamin sa svojstvom hormona koje može stvarati naše tijelo pod utjecajem sunčeve svjetlosti (ali se može i unositi hranom). Koža punim izlaganjem tijela suncu može proizvesti 20.000 IU vitamina D u 20 minuta.
Vitamin D važan je za regulaciju kalcija i apsorpciju fosfora, održavanje zdravih kostiju i zubi te ima zaštitni učinak protiv bolesti kao što su rak, šećerna bolest tip II i multipla skleroza.
Uloga vitamina D u tijelu je višestruka:

• održava zdravlje kostiju  i zubi,
• povoljno utječe na imunološki  i  živčani sustav,
• regulira lučenje inzulina i pomaže u prevenciji šećerne bolesti te
• utječe na ekspresiju gena koji sudjeluju u razvoju malignih bolesti.

Procjenjuje se da se umjerenim sunčanjem tijekom pet do deset minuta, dva do tri puta tjedno proizvode dovoljne količine vitamina D. Nedavna istraživanja pokazuju da 50% odraslih osoba i djece diljem svijeta ima manjak vitamina D.

 Populacijske skupine među kojima se najčešće javlja manjak vitamina D:

• osobe tamnije kože, kod kojih zbog velike količine melanina dolazi do smanjenja apsorpcije vitamina D, tako da se te osobe moraju 20-50 % više izlagati suncu da bi apsorbirale jednaku količinu kao i ostale,
• osobe koje tijekom dana veći dio vremena provode u zatvorenim prostorima,
• osobe koje iz bilo kojeg razloga pokrivaju veći dio tijela tijekom cijele godine,
• osobe koje žive u velikim gradovima s razvijenom industrijom, jer onečišćeni zrak može blokirati UV zrake,
• osobe koje žive na sjevernim polutkama zemlje,
• stariji ljudi, jer imaju tanju kožu od mlađih, zbog čega proizvode manju količinu vitamina D,
• trudnice, dojilje i dojenčad,
• osobe s prekomjernom težinom, jer masnoća u potkožnom sloju sprječava apsorpciju vitamina D te
• osobe koje koriste kreme za zaštitu od sunca s visokim SPF faktorom, jer se kod njih apsorpcija vitamina D smanjuje na samo jedan do pet posto.

Nedostatak vitamina D kod djece uzrokuje rahitis, a kod odraslih osteoporozu i osteomalaciju.

Ostali pozitivni učinci sunčevih zraka su:

1. Poboljšanje sna jer umjereno izlaganje suncu potiče proizvodnju melatonina (hormona sna).
2. Smanjenje  razine kortizola - hormona stresa, a time i stresa.
3. Ublažavanje   depresije jer sunčeva svjetlost povećava količinu serotonina (hormona sreće). Umjereno sunčanje od 15 minuta dnevno s najmanje 40% otkrivene kože ublažava  blagu i umjerenu depresiju, pogotovo u kombinaciji s tjelesnom aktivnosti poput lagane šetnje ili plivanja. Kombinacija tjelesne aktivnosti i sunčanja potiče stvaranje prirodnih endorfina  koji djeluju umirujuće i  analgetski. Općenito sunce poboljšava raspoloženje , daje energiju i vitalnost.
4. Olakšavanje tegoba kod  brojnih  bolesti, poput multiple skleroze, Alzheimerove bolesti, psorijaze,reumatoidnog artritisa.
5. Baktericidno djelovanje  -osim što sunčeva svjetlost ubija brojne bakterije, pomaže kod prehlade, gljivičnih infekcija i kožnih bolesti poput psorijaze, ekcema, mladenačkih akni i drugih bolesti. Prije otkrića antibiotika helioterapija ( terapija Suncem) bila je najuspješnija metoda liječenja infekcija . Dermatolozi danas  savjetuju oboljelima od psorijaze,atopijskog dermatitisa, akni i ekcema sunčanje tijekom trideset minuta u jutarnjim i poslijepodnevnim satima.
6. Prevencija   nastanka  malignih bolesti-poput raka debelog crijeva,Hodgkingovog limfoma, raka jajnika, raka gušterače i prostate.  Znanstveno istraživanje Američkog nacionalnog instituta za istraživanje raka otkrilo je da ljudi koji primaju dovoljno sunčeve svjetlosti imaju 50% manji rizika za dobivanje raka debelog crijeva i raka dojki.
7. Jačanje  imunološkog  sustava jer Sunce potiče stvaranje bijelih krvnih zrnaca-leukocita koji štite organizam od bakterija, virusa, gljivica i parazita.
8. Smanjenje krvnog  tlaka i opasnosti  od srčanog  i moždanog udara. Studija koju su objavili britanski znanstvenici pokazala je da učestalost srčanog udara znatno rjeđa tijekom ljetnih mjeseci nego zimi (izuzev ekstremnih vremenskih uvjeta). Britanski znanstvenici smatraju da je smanjena učestalost srčanog udara tijekom ljeta povezana s pojačanim radom parasimpatičkog živčanog sustava koji smanjuje broj otkucaja srca i općenito opušta mišiće, tijelo i mozak, te s povećanom proizvodnjom vitamina D koji pozitivno utječe na krvožilni  i imunološki sustav, te na smanjenje razine kolesterola.
9. Prevencija nastanka šećerne bolesti .  Znanstvenici u Finskoj dokazali su da djeca koja imaju  dovoljno vitamina D  imaju čak 80% manji rizik od nastanka šećerne bolesti tipa I. Dok nedostatak vitamina D u odrasloj dobi pridonosi razvoju šećerne bolesti tipa II.
10. Povećanje  plodnosti  kod žena i razine testosterona kod muškaraca.
11. Umanjenje  tegobe kod oboljelih od Chronove bolesti i drugih upalnih bolesti crijeva.
12. Ublažavanje  tegobe kod  žena s policističnim jajnicima.
13. Smanjenje  prekomjerne tjelesne težine i brojne drugi pozitivni učinci kod umjerenog izlaganja Suncu.

Negativno djelovanje sunčevih zraka

Pretjerano izlaganje suncu uz neadekvatnu zaštitu može izazvati posljedice koje mogu biti kratkoročne i dugoročne. Kratkoročne posljedice su tamnjenje kože,  sunčane opekotine  i fotodermatoze.

Sunčane opekotine
Sunčane opekotine (solarni dermatitis) je upala kože uzrokovana akutnom, neposrednom izlaganju UVB zrakama iz sunčevog svjetla.  Razvoj sunčanih opekotine prvenstveno zavisi od tipa kože (češće se pojavljuje u osoba svijetle puti), jačini sunčevog svjetla, godišnjem dobu, trajanju izlaganja suncu, a vrlo je važna i refleksija zračenja preko vode, snijega ili pijeska.  Crvenilo kože javlja se obično 4-6 sati nakon izlaganju suncu, najjače je nakon 12-24 sata, a iščezava 72 sata nakon izlaganja suncu, uz razvitak bakrenaste pigmentacije.  Koža je topla, otečena, a izražen je osjećaj pečenja, pa i boli.  U težim slučajevima mogu se razviti i mjehuri uz prisutnost općih simptoma kao što su povišena temperatura, glavobolja, mučnina i povraćanje.

Fotodermatoze
Fotodermatoze su tzv. alergije na sunce praćene osipom i svrbežom kože.  Razlikujemo primarne i sekundarne fotodermatoze. Kod primarnih fotodermatoza (solarni dermatitis) oštećenja kože nastaju samim djelovanjem UV svjetla, dok je kod sekundarnih fotodermatoza (fototoksične i fotoalergijske dermatoze) uz svjetlo, potrebno sudjelovanje fotosenzibilizirajućih tvari. One se mogu naći u kozmetičkim sredstvima ili u biljkama, s tim što kod fotoalergijskih fotodermatoza u nastanku promjena na koži uz senzibilizator i svjetlo, učestvuju i imunološki mehanizmi.
Fotodermatoze koje su izazvane direktnim djelovanjem sunčevog svjetla na kožu tj. primarne fotodermatoze možemo podijeliti u dvije grupe: akutne (pretežno upalne) koje nastaju nakon jednokratnog izlaganja sunčevom svjetlu i kronične (pretežno degenerativnog karaktera), koje nastaju zbog dugotrajnog štetnog djelovanja svjetla (primjer je cheilitis actinica koji predstavlja prekancerozu).

Starenje kože
Dugotrajno, prekomjerno izlaganje UV zrakama dovodi do fotostarenja ili prijevremenog starenja kože.  Tipično je da koža na izloženim područjima izgleda starije u odnosu na dob osobe. Fotostarenje se manifestira naboranom, suhom, stanjenom, žućkastom kožom, zatim neravnomjernim smeđkastim pigmentacijama i proširenim kapilarama.  Naime, UV (prvenstveno UVA) zrake prodiru u dublje dijelove kože i oštećuju strukturu kolagenih i elastičnih vlakana.  Zbog njihova oštećenja dolazi do gubitka gipkosti i elastičnosti kože, te sposobnosti vezanja vlage, uz postupno razvijanje naborane i  suhe kože.

Rak kože
Zbog različitih oštećenja na razini DNA kao posljedica dugotrajnog, kumulativnog izlaganja UV svjetlu mogu nastati prekanceroze (promjene koje prethode nastanku raka kože) i karcinomi kože.
Najčešća prekanceroza je aktinička keratoza koja može prijeći u spinocelularni karcinom.  Ove promjene najčešće se javljaju na licu, nosu, uškama i na šakama, dakle na područjima koja su direktno izložena suncu. Upravo se ova vrsta raka kože uzročno povezuje sa kumulativnim učinkom sunčevih zraka, a najčešće oboljevaju svjetlopute osobe (tip kože I i II) koje rade na otvorenom (građevinski radnici, poljoprivrednici, ribari).
Druga vrsta raka kože je bazocelularni karcinom koji se javlja na prethodno nepromijenjenoj koži. Najčešće se opaža na licu, ali se može javiti i na drugim područjima.
Obje vrste karcinoma kože u početku se manifestiraju kao čvorić boje normalne kože koji se postepeno povećava ili kao erozija (ranica) koja ne cijeli na konvencionalnu lokalnu terapiju i traje više mjeseci.
Najopasnija vrsta raka kože je maligni melanom koji se može razviti iz pigmentiranih madeža, ali se može javiti i na prethodno nepromijenjenoj koži (de novo).  Svaka promjena boje naglo povećanje, uzdignuće madeža ili neravnomjerna pigmentacija (ABCD pravilo), zahtijeva odlazak dermatologu. Rizik nastanka malignog melanoma se u zadnja dva desetljeća udvostručio, a sve češće se javlja i u mlađim dobnim skupinama (za razliku od prije navedenih karcinoma). Za nastanak melanoma osobito je opasno izlaganje UV -zrakama u  ranom djetinjstvu i adolescenciji, jer se u tom razdoblju apsorbira  gotovo 80%  biološki štetnog UV-zračenja.

Oštećenje vida
Dugoročne posljedice pretjeranog izlaganja sunčevom zračenju su i očne bolesti poput oštećenja  i upale rožnice tzv. fotokeratitis, očna mrena ili katarakta i  degeneracija žute pjege koji mogu dovesti do trajnog gubitka vida.

Oprezno s madežima
Štetni učinci sunčevog zračenja ne ovise samo o količini izlaganja suncu već i osjetljivosti kože pojedinca.

Prema odgovoru kože nakon 30 minuta izlaganja sunčevu svjetlu tijekom ljeta razlikujemo 6 tipova kože:

Tip I: uvijek se pojave opekotine, a nikad pigmentacije (izrazito svjetlopute osobe sa crvenom ili plavom kosom, sunčevim pjegama i plavim očima)
Tip II: obično se pojave opekotine, a pigmentacije katkad
Tip III: opekotine se pojavljuju samo ponekad, a pigmentacije uvijek
Tip IV: opekotine su vrlo rijetke, a pigmentacije osobito jake
Tip V: izrazito tamnopute osobe (Meksikanci, Indijanci)
Tip VI: pripadnici crne rase

Najosjetljivije su osobe svijetle puti, svijetlih očiju, crvene kose i pjegave kože (tip kože I i II). Te osobe nikada ne dobiju lijepu brončanu boje kože, u pravilu su sklone opekotinama od sunca. Osobe bijele kože sa tamnom kosom i smeđim očima su manje osjetljive (tip kože III), a najmanje su osjetljive i najteže dobiju sunčane opekline osobe tamne, smeđe kože i kose i smeđih očiju.
Osobe s velikim brojem madeža moraju biti oprezne kod izlaganja suncu, redovito koristiti kreme za sunčanje sa visokim zaštitnim faktorom, te redovito obavljati dermatološke preglede te po potrebi uklanjati atipične madeže kako bi uklonile rizik za kasniji razvoj melanoma.
Unatoč brojnim nepoželjnim učincima sunčevih zraka uz odgovorno ponašanje nema razloga da nam sunce ne ostane dobar prijatelj.

Ocijenite članak

Ocjena 0.00 (broj glasova: 0)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci