Hipertenzija i metabolički sindrom

Hipertenzija je jedan od važnih čimbenika srčanožilnog (SŽ) rizika koji ima značajan utjecaj na pobol i/ili smrt od srčanog infarkta ili moždanog udara. Srčanožilne bolesti su još uvijek vodeći uzrok pobola i smrti, kako u svijetu tako i u Republici Hrvatskoj i čine više od 50% svih uzroka...

Hipertenzija je jedan od važnih čimbenika srčanožilnog (SŽ) rizika koji ima značajan utjecaj na pobol i/ili smrt od srčanog infarkta ili moždanog udara. Srčanožilne bolesti su još uvijek vodeći uzrok pobola i smrti, kako u svijetu tako i u Republici Hrvatskoj i čine više od 50% svih uzroka.

Današnji stil života podrazumijeva između ostaloga i stalni pritisak na pojedinca zbog vlastite želje ili očekivanja okoline za ostvarenjem uspjeha, bilo socijalno-ekonomske prirode ili težnje za osobnim razvojem. Uz taj stalni pritisak ljudi sve manje misle o vlastitom zdravlju, a to se manifestira lošim odabirom prehrane, sve manjim izdvajanjem vremena na tjelesnu aktivnost i na druženje s prijateljima i rodbinom.

Kada se pojave prvi simptomi hipertenzije, oni obično ostanu neprepoznati dugo godina. Zato ne čudi da prva spoznaja o prisutnosti hipertenzije bude nakon hospitalizacije bilo zbog prolaznih cirkualcijskih smetnji ili ipak ozbiljnijih stanja.

Možda i ne bi trebalo biti teško prepoznati osobe s metaboličkim sindromom, jer je debljina jedan od kriterija, no nerijetko pretile osobe imaju iznenađujuće uredne laboratorijske nalaze krvi. A i osobe koje nisu pretile mogu imati metabolički sindrom. Prisutnost tri slijedeća kriterija podrazumijevaju postojanje metaboličkog sindroma:

1. opseg struka >88cm za žene i >102cm za muškarce, 2. Trigliceridi >1,7 mmol/L, 3. HDL-kolesterol <1,29 za žene i <1,03 za muškarce, 4. GUK na tašte >5,6 mol/L, 5. KT >130/85 mmHg.

Kada se pojave prvi simptomi hipertenzije, oni obično ostanu neprepoznati dugo godina. Zato ne čudi da prva spoznaja o prisutnosti hipertenzije bude nakon hospitalizacije bilo zbog prolaznih cirkualcijskih smetnji ili pak ozbiljnijih stanja. Kako bismo izbjegli teška stanja koja za sobom nerijetko ostavljaju invalidnost, važno je da što više govorimo o ovoj bolesti koju je potrebno na vrijeme prepoznati i početi liječiti.

Osnovne su mjere prepoznati da hipertenzija postoji višekratnim mjerenjima krvnog tlaka (KT), osobito ako netko u obitelji već jest hipertoničar (ili je prije smrti liječio hipertenziju). Ako se javljaju uporne glavobolje, osobito jutarnje, pritisak u prsima, vrtoglavica i/ili slabija podnošljivost napora (npr. zapuhivanje kod penjanja uza stepenice uz češćeodmaranje na nižim katovima), potrebno je češće kontrolirati krvni tlak i obratiti se svom liječniku na pregled. Ukoliko su nakon  mjerenja krvog tlaka u različitim situacijama unutar tjedan dana vrijednosti  uvijek ≥140/90 mmHg, osoba jest hipertoničar.

Tada je važno procijeniti jeli hipertenzija dulje i trajno prisutna tako što je potrebno tražiti njezin učinak na druge organe (srce, mozak, bubreg, oko), te procijeniti ukupni SŽ rizik analizom ostalih faktora rizika kao što su pretilost (povećani indeks tjelesne mase, ITM >25 kg/cm2), pušenje, vrijednosti serumskog kolesterola (ukupni, LDL i HDL) i triglicerida, šećerne bolesti ili poremećaja tolerancije glukoze (GUK na tašte i 2 sata nakon obroka), obiteljske predispozicije (podatak o bolesti bliskog rođaka), dobi i spola.

Važno je zapamtiti da osobe koje nemaju ostale faktore rizika, a imaju blago povišeni KT (140-159/90-99 mmHg) imaju mali SŽ rizik što pretpostavlja rizik za pojavu SŽ incidenta u slijedećih 10 godina od 15%. No, ukoliko je KT ≥180/110 mmHg taj je rizik visoki što pretpostavlja rizik za pojavu SŽ incidenta u slijedećih 10 godina od 20-30%. Sa prisutnošću svakog dodatnog faktora raste i ukupni SŽ rizik, a kada je prisutno više od 3 dodatna faktora raste na više od 30%. Ovaj podatak ukazuje da sve osobe kod kojih je dokazano postojanje metaboličkog sindroma automatski imaju najamnje srdenji SŽ rizik, a najčešće visoki ili vrlo visoki. Stoga jekod njih važno pravovremeno započeti liječenje hipertenzije.

Pobol i mogući invaliditet, privremeni ili trajni, trebali bi biti najbolja motivacija za suradnju sa svojim liječnikom. Jako je važno redovito uzimanje propisane terapije, ali i uključiti promjenu životnog stila koja podrazumijeva: apsolutni prestanak pušenja, smanjenje tjelesne težine, unosa alkohola, soli i zasićenih masnoća uz povećanje tjelesne aktivnosti (aerobne vježbe u trajanju 30-45 minuta barem 3x tjedno – brzo hodanje, vožnja bicikla, plivanje). Postoje osobe koje zaziru od farmakoloških pripravaka i odlučuju se isprva na nefarmakološke mjere. Važno je imati na umu da je takve mjere potrebno  valjano provoditi, no ukoliko nakon 3 mjeseca takvih mjera KT bude i nadalje povišen nužno je pomiriti sa činjenicom da je neophodno dodatno uzimati i lijek.

Kod uvođenja lijeka za liječenje hipertenzije liječnik se obično vodi osobitostima oboljelog (stilom života, radnim navikama, utvrđenim učincima na ciljne organe, prisutnim drugim oboljenjima ili uzimanjem nekih drugih lijekova). Postoji 6 skupina lijekova za liječenje hipertenzije, a većina se mogu kombinirati što je vrlo često i neophodno. Bilo da se liječenje započne jednim lijekom (monoterapija) ili kombinacijom dva ili tri lijeka (zasebno ili kao fiksna kombinacija lijekova u jednoj tableti) započinje se sa nižim dozama i prati se odgovor koji je uvijek individualan. Ciljne vrijednosti tlaka koje bi trebalo postići su <140/90 mmHg, a za mlađe osobe još i strože (<130/85 mmHg). Ako je procijenjen veći rizik potrebne su češće kontrole liječnika (za srednji rizik svakih 6 mjeseci, a za visoki ili vrlo visoki rizik svaka 3 mjeseca).

Kod osoba s metaboličkim sindromom prednost u izboru liječenja hipertenzije imaju ACE-inhibitori (ramipril, lizinpril, trandolapril) i blokatori kalcijevih kanala (lacidipin, amlodipin, lerkadipin) zbog metaboličke neutralnosti. Ukoliko je potrebno uključiti diuretik i/ili beta-blokator (BB), kod ovih osoba su najbolji izbog indapamid i BB treće generacije (karvedilol, bisoprolol, nebivolol) jer nemaju klinički značajne negativne metaboličke učinke poput drugih tiazidskih diuretika i BB ranijih generacija.

Važno je zapamtiti da je potrebno provoditi nefarmakološke mjere uz redovito uzimanje antihipertenzivnog lijeka. Moguće je očekivati da će uz njihovo pravlino provođenje, propisani lijek biti potreban u nižoj dozi i/ili neće biti potrebno uzimati više lijekova iz različitih farmakoloških skupina za razliku od osoba koje te mjere ne provode. Ako liječenje započne dovoljno rano, moguće je značajno odgoditi ili onemogućiti komplikacije na drugim organima, a time i spriječiti neželjene ishode.

 

Ocijenite članak

Ocjena 0.00 (broj glasova: 0)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci