Komunikacijski izazovi članova obitelji oboljelih od karcinoma

Dijagnoza karcinoma nikad ne pogađa samo oboljelog. Psihoonkološko savjetovanje služi kao podrška ne samo oboljelom već i njegovoj obitelji jer spoznaja da netko od naših bliskih ima zloćudnu bolest razvija unutar obitelji niz specifičnih psihičkih reakcija…

Dijagnoza karcinoma nikad ne pogađa samo oboljelog. Psihoonkološko savjetovanje služi kao podrška ne samo oboljelom već i njegovoj obitelji jer spoznaja da netko od naših bliskih ima zloćudnu bolest razvija unutar obitelji niz specifičnih psihičkih reakcija. Aktualna situacija pacijentu dodjeljuje novu, uglavnom ovisnu ulogu, što predstavlja stresnu situaciju i naglašeno mijenja postojeće odnose unutar obitelji. Budući da se uobičajena konstelacija odnosa narušava, a tendencija stvaranja novih obrasca ponašanja su neizvjesnog i nepoznatog karaktera, to stvara novu dinamiku odnosa članova i budi realna i fantazijska očekivanja.

Međutim, njihove brige, strahovi i tjeskoba uglavnom prolaze u sjeni, nepravedno zanemarivane ili umanjivane, jer se većina pažnje usmjeruje na oboljelog i njegove potrebe. Stoga je važno prepoznati ulogu misli i osjećaja na formiranje zajedničke slike o karcinomu, što pojedinačno nekome znači i što proživljavaju individualno, zajedno sa oboljelim. Upravo je to mjesto u mreži obiteljskih odnosa na koji možemo utjecati, modificirati  i omogućiti jasnije sudjelovanje svih, svatko unutar svoje uloge i kapaciteta.

Nerijetko se na početku pojavljuje zbunjenost, smušenost misli, nevjerica, tupost, poljuljanost u osobne vrijednosti, u smislenost života, strepnja, prijetnja zabrinutost za budućnost, za sebe, za ostale članove… Prisutni su različiti obrambeni mehanizmi negiranja, okrivljavanja, projiciranja, depresivnog raspoloženja prije nego li uslijedi prihvaćanje novonastalog stanja. Mogu se aktivirati nepovoljni oblici komunikacije unutar obitelji iza kojih se najčešće krije krivnja, neprihvatljiva agresivnost, dominacijske pobude, preuzimanje pozicije žrtve kod člana obitelji ili kod samog pacijenta.

Proces suočavanja, emocionalnog reagiranja i prihvaćanja često imaju svoje specifičnosti. Zapravo nema dobrog ni lošeg suočavanja, već više ili manje uspješno reagiranje koje je podložno korekciji, ukoliko se imaju uvidi u njih. Najadekvatniji oblik suočavanja je aktivan pristup budući da je usmjeren na osobnom angažmanu oko traženja oblika liječenja, vrste prehrane ili određene aktivnosti. Drugi način je usmjeren na izražavanje emocija putem plakanja ili pričanja o strahovima. Treći, disfunkcionalni način je izbjegavajući, koji ima tendenciju odgađanja i uglavnom je povezan sa preplavljujućim neugodnim osjećajima koji nas blokiraju.

Specifičnost koju karcinom i liječenje donosi ovisi o ulozi oboljelog unutar obiteljske psihodinamike. Dominantni aspekt pojedinih slučajeva, primjerice oboljeli otac koji osigurava financijsku konstrukciju, samohrana majka ili aktivno poslovna žena, bolesno dijete i dr. aktivira nove emocionalne relacije prema oboljelom i između ostalih članova. Ako oboli majka, dužnost preuzima partner, najstarije dijete ili nesvjesno neko drugo dijete koje je emocionalno bilo vezano uz nju, kako bi se zaštitilo od preplavljivanja straha od odvajanja ili zbog osjećaja krivnje. Djeca, zbog fantazije da su njihovi roditelji svemoćni i neuništivi, reagiraju negacijom i ljutnjom, ili osjećaju dužnost simboličkog preuzimanja njihove uloge. Ako brat ili sestra obole isto se aktiviraju nesvjesne emocije, budući da ih vezuje zajednička prošlost. Potisnuti nerazriješeni osjećaji u ovakvim stanjima se često obnavljaju što može promijeniti ponašanje u obliku agresije, ljubomore, zavisti, ovisnosti ili vezivanju s oboljelom bratu ili sestri. Ukoliko se ne uspije kompenzirati majčinski empatijski kapacitet koji je narušen karcinomom,  narušava se podržavajuća uloga i identifikacijski model za kasniji spolni razvoj djeteta.

Ako je bolesnik dijete, postoji opasnost o hiperaktivnosti oko njega što podrazumijeva uskratu i ustupke od ostale zdrave djece. Prevelika pažnja onemogućuje otvoreno i zrelo emocionalno komuniciranje s njime, a od zdravog se iščekuje buduća kompenzacija kao „nada obitelji“. Bolesno dijete budi osjećaj krivnje kod roditelja naročito ako se dijete zanemarivalo, pritiskalo, ili sililo.

Kada partner oboli, kod drugog se javlja strah od napuštanja, neizvjesnost budućnosti, iscrpljivanje u novoj ulozi i nemoć razgraničavanja uloge roditelja, partnera i njegovatelja. Uključiti bliske osobe, tražiti od njih pomoć i oslonac i biti svjestan da nismo sami i da ne mora sve biti na partnerovim leđima, predstavlja pravi izazov. Osjećaj za „vrijeme posvećeno sebi“, koje ne predstavlja izraz egoizma već njegovanje empatijskog kapaciteta upravo kako bismo bili emocionalno dostupniji i za druge i za sebe, jest kompas koji osvještava naše zdrave granice. Tek nakon pronalaženja tog funkcionalnog centra stabilnosti komunikacija postaje konstruktivna, koja se ne iscrpljuje samo oko bolesnikovih potreba već i oko zajedničkih ideja oko kućanstva, djece i obitelji u cjelini. Pitanje intimnih odnosa, seksualnosti koji su narušeni traže da budu verbalizirani jer se otvorenim razgovorom i dopuštanjem nježnosti poboljšava odnos i jača obostrano razumijevanje. Ne zaboravimo da se strahovi, strepnja i „što učiniti a da ne povrijedimo onog drugog“ javlja kod svih.  

Najčešće psihološke reakcije, psihijatrijski simptomi ili psihijatrijski poremećaji kod članova kreću se od reaktivnih prolaznih stanja, anksioznosti, tjeskobe, poremećaja prilagodbe, anksiozno depresivnih simptoma pa i do jasnih depresivnih poremećaja. Isto tako mogu biti prisutni u obliku specifičnih simptoma, samostalno ili u sklopu poremećaja. Tako se depresivne smetnje mogu maskirati kroz nesanicu ili u tjelesnim smetnjama, primjerice glavobolje, probavne smetnje  ili bolovima u leđima. Važno je to uočiti jer se mogu na vrijeme zaustaviti i spriječiti da ne intenziviraju i destabiliziraju emocionalni kapacitet. Ako je tjeskoba preplavljujuća, ili postoji naglašena razdražljivost i bezvoljnost tako da je komunikacija narušena, od značajne su pomoći, naročito u akutnim fazama, anksiolitici (alprazolam, oksazepam, diazepam), hipnotici (zaleplon, nitrazepam) ili antidepresivi (sertralin, mirtazapin). Oni pomažu privremeno ili povremeno, popravljajući opće stanje i stvaraju naš emocionalni kapacitet kvalitetnijim.

Stoga je važno uočiti da stanje onkološkog bolesnika unutar obitelji može narušiti emocionalna stanja ukućana. Upravo psihoonkološko savjetovanje pruža medikamentoznu i psihološku pomoć članovima obitelji koji trebaju ovakav oblik podrške.

 

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Anksioznost

Želudac i ostali simptomi – je li uzrok tome anksioznost?

Antiepileptici

Depresija i epilepsija – 1. dio

Osobe koje boluju od depresije pod povećanim su rizikom i za razvoj epilepsije. Naime, radi se o složenoj dvosmjernoj povezanosti – moždani putevi koji se nalaze u podlozi depresije jednaki su onima kod epilepsije temporalnog režnja (smanjen je hipokampus, promjene u amigdali i hipokampusu, reducirana površina kortikalnog područja i gustoća). Tipični neurobiološki mehanizmi depresivnog poremećaja […]

Depresija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Antipsihotici

Depresija

Učestalost depresije je u porastu te se smatra da će uskoro postati drugi svjetski zdravstveni problem. Procjenjuje se da tijekom života od depresije oboli oko 20% žena i 10% muškaraca. Depresija se javlja u svim razdobljima života, ali je najčešća pojavnost u ljudi srednje životne dobi što sa sobom nosi brojne posljedice: poteškoće u radnom […]

Anksioznost

Ubrzan srčani ritam – je li to zbog anksioznosti?

Anskioznost

Povećana pojava depresije i anksioznosti kod sindroma post-COVID-19

Nova istraživanja ukazuju na povišene rate depresije i anksioznosti kod osoba s post-COVID-19 sindromom. Prema jednom istraživanju osobe s post-COVID-19 sindromom mogu proživljavati više mentalnog distresa od osoba koje pate od kroničnih bolesti, kao što su karcinom, dijabetes, Alzheimerova bolest, kardiovaskularne bolesti. Studija koju je objavio The Lancet provedena je na 236,379 pacijenata s ovim […]

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Psihijatrija

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Tjelesni dismorfni poremećaj: priprema objave novih smjernica u Europi  

Europske smjernice za dijagnosticiranje i liječenje tjelesnog dismorfnog poremećaja pripremaju se za objavu. Ovo stanje u velikoj je mjeri definirano patološkom percepcijom i ponašanjem vezanim uz osobni izgled. Razvoj smjernica za tjelesni dismorfni poremećaj koji je poznat brojnim kliničkim dermatolozima, zamišljen je kao praktičan alat (Maria-Angeliki Gkini). Prema DSM-5 klasifikaciji ovaj poremećaj je definiran kao […]

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?

Psihijatrija

Poremećaj spavanja i povećan rizik od moždanog udara

Poremećaj spavanja u značajnoj je mjeri povezan s povećanim rizikom od moždanog udara prema novijim istraživanjima. Rezultati velike internacionalne studije pokazuju kako je rizik od moždanog udara tri puta viši kod osoba koje premalo spavaju, više od dva puta veći u odnosu na one koji previše spavaju te 2-3 puta viši kod onih sa simptomima […]

Psihijatrija

Povezanost oralnih kontraceptiva s pojavom depresije

Novija istraživanja pokazuju kako je korištenje oralnih kontraceptiva povezano s povišenim rizikom za razvoj depresije, posebice unutar prve 2 godine nakon njihovog uvođenja. Također, uporaba kontraceptiva u adolescenciji bilo je povezano s i rizikom za depresiju kasnije tijekom života. Neki istraživači smatraju kako ova istraživanja imaju određene propuste u metodologiji pa ga ne drže dovoljno […]

Psihijatrija

Rezultati najopsežnije studije o sreći (Mauricio Wajngarten, MD)

Harvardska studija razvoja odraslih možda je najopsežnija studija ikada provedena, budući da je pratila svoje ispitanike tijekom njihovog čitavog odraslog života. Studija je započela u Bostonu,  1938. godine i do sada je već obuhvatila tri generacije: djedove i bake, roditelje i djecu. U studiju je uključeno više od 2000 osoba tijekom 85 godina longitudinalne studije. […]