Specifičnosti diferencijalne dijagnostike i terapije kod prvih epizoda psihotičnih poremećaja

Imajući u vidu model razvoja psihotičnih poremećaja od ranih nespecifičnih simptoma preko „DUP-a“ (trajanja neliječene psihoze) do postavljanja dijagnoze akutnog psihotičnog poremećaja, danas u svakodnevnoj kliničkoj praksi možemo identificirati brojne specifičnosti diferencijalno dijagnostičkih i terapijskih postupaka kod prvih epizoda psihotičnih poremećaja...

Imajući u vidu model razvoja psihotičnih poremećaja od ranih nespecifičnih simptoma preko „DUP-a“ (trajanja neliječene psihoze) do postavljanja dijagnoze akutnog psihotičnog poremećaja, danas u svakodnevnoj kliničkoj praksi možemo identificirati brojne specifičnosti diferencijalno dijagnostičkih i terapijskih postupaka kod prvih epizoda psihotičnih poremećaja.

Tako postoje brojni alati uz pomoć kojih možemo potići relativno preciznu predikciju i ranu detekciju prvih psihotičnih poremećaja. Važno je obratiti pozornost na prisutnost afektivnih smetnji u tzv. ne-afektivnim psihozama, na psihomotorne i kognitivne deficite eventualno prisutne u samom početku liječenja a koji su bitni prognostički čimbenici i čimbenici koji mogu diktirati modalitete terapijskog pristupa, tj. intervencije u tijek bolesti.

Prva epizoda psihotičnog poremećaja nikako nije shizofrenija. Sama dijagnoza je izrazito nestabilna i po definiciji se s vremenom mijenja. Postavljanje dijagnoze shizofrenije sa svim implikacijama i pesimizmom, sklonosti relapsu i oštećenjima ne doprinosi niti na jedan način, dapače može dodatno kompromitirati bolesnika, obitelj i uključene liječnike samom stigmom koju ta dijagnoza nosi sa sobom.

Prva psihotična epizoda etiopatogenetski predstavlja izrazito heterogeno područje  te traži širok spektar dijagnostičkih i terapijskih pristupa.

Studije morfologije mozga kod prvih epizoda psihotičnih poremećaja pokazuju značajne razlike između najmanje tri različite skupine bolesnika u samom početku liječenja.

Mogući su brojni ishodi prve epizode psihotičnog poremećaja kao što su shizofrenija, bipolarni poremećaj, shizoafektivni, shizotipni poremećaj, inducirana psihoza, kratka reaktivna psihoza, organske psihoze, sumanuti poremećaj...

Primarni zadatak terapeuta je postavljanje što je moguće preciznije dijagnoze, postizanje oporavka, prevencija sekundarnog morbiditeta te prevencija recidiva, relapsa i trajnih oštećenja.

Osnovno pravilo je održavanje bio-psiho-socijalnog konteksta u procesu dijagnostike ali i terapije prvih psihotičnih poremećaja.

Psihofarmakoterapija je neizostavan dio liječenja te se kod prvih psihotičnih poremećaja poštuje pravilo „start low-go slow“ vezano uz primjenu u prvom redu „atipičnih“ antipsihotika  počevši od nižih doza prema većima uz postupnu titraciju. Kod osoba koje boluju od prvih epizoda psihotičnih poremećaja često je kompromitiran uvid i suradljivost. Zbog toga je potrebno od samog početka liječenja samog bolesnika ali i njegovu užu obitelj uključiti u proces psihoedukacije i grupne ili individualne psihoterapije. Na taj način možemo očekivati najbolje terapijske rezultate.

Sami bolesnici i njihove obitelji često postavljaju pitanje koliko dugo je potrebno uzimati antipsihotike nakon postizanja remisije ili oporavka od prve epizode psihotičnih poremećaja. U ovom trenutku koristeći „evidence-based“ (medicina temeljena na dokazima) pristup, možemo reći da je odgovor na ovo pitanje visoko individualiziran, tj svakome bolesniku ponaosob u dogovoru s njegovim terapeutom se preporuči optimalan rok i doza uzimanja antipsihotika. Tako neke osobe mogu dobiti preporuku postupnog smanjenja doze i prestanka uzimanja antipsihotika samo nekoliko mjeseci po postizanju oporavka dok će drugi dobiti preporuku uzimanja antipsihotika u trajanju od 3, 5 ili 7 godina nakon postizanja oporavka (ovisno o dobi, spolu, kliničkoj slici, komorbiditetima i sl).

Važan je cjelovit pristup oboljeloj osobi pa je tako važno osim liječenja psihotičnog poremećaja pristupiti liječenju svih drugih eventualnih tjelesnih komorbiditeta (tlak, šećer, štitnjača, tjelesna težina...).

Literatura

  1. Sadock BJ, Kaplan HI, Sadock VA. Kaplan & Sadock's synopsis of psychiatry : behavioral sciences/clinical psychiatry. 11th ed. Philadelphia: Wolter Kluwer/Lippincott Williams & Wilkins; 2015.
  2. World Health Organization. The ICD-10 classification of mental and behavioural disorders : diagnostic criteria for research. Geneva: World Health Organization; 1993.
  3. American Psychiatric Association., American Psychiatric Association. Diagnostic and statistical manual of mental disorders : DSM-5. 5th ed. Washington, DC: American Psychiatric Association; 2013.
  4. Semple D, Smyth R. Oxford handbook of psychiatry. 2nd ed. Oxford ; New York: Oxford University Press; 2009.
  5. Remington, G. Rational pharmacotherapy in early psychosis. British Journal of Psychiatry. 2005;187:77-84.
  6. Birchwood, M., Todd, P., Jackson, C. Early intervention in psychosis. The critical period hypothesis British Journal of Psychiatry 1998;172(S33):53-9.
  7. Birchwood, M. ur. Early intervention in Psychosis. A Guide to Concept Evidence and Intervention. 2002 John Wiley & Sons Ltd.
  8. McEvoy, JP., Lieberman, JA., Perkins, DO. i sur. Efficacy and tolerability of Olanzapine, Quetiapine and Risperidone in the Treatment of Early Psychosis: A Randomized Double-Blind 52-Week Comparison. American Journal of Psychiatry. 2007;164:1050-60.
  9. Kahn, RS., Fleischacker, WW., Boter, W. i sur. Effectiveness of antipsychotic drugs in first-episode schizophrenia and schizophreniform disorder: an open randomised clinical trial. The Lancet. 2008; 371:1085-97.
  10. Kikkert, MJ., Schene, AH., Koeter, MW. i sur. Medication Adherence in Schizophrenia: Exploring Patients', Carers' and Professionals' Views. Schizophrenia Bulletin. 2006;32:786-94.
  11. Cooper, D., Moisan, J., Gregoire, JP. Adherence to atypical antipsychotic treatment among newly treated patients: a population-based study in schizophrenia. Journal of Clinical Psychiatry. 2007;68:818-25.
  12. Boden, R., Abrahamsson, T., Holm, G. Borg, J. Psychomotor and cognitive deficits as predictors of 5-year outcome in first-episode schizophrenia Nordic Journal of Psychiatry. 2014; 68: 282-8.
  13. Emsley, R., Medori, R., Koen, L., Oosthuizen, PP., Nierhaus, DJ., Rabinowitz, J. An open label trial of long acting risperidone in the treatment of subjects with recent onset psychosis. Journal of Clinical Psychopharmacology. 2008;28:210-3.
  14. Helgason, L. Twenty yeaars’ follow up of first psychiatric presentation of schizophrenia: what could have been prevented? Acta Psychiatrica Scandinavica 1990;81:231-5.
  15. Loebel, AD., Lieberman, JA., Alvir, JM., Mayerhoff, DI., Geisler, SH., Szymanski, SR. Duration of psychosis and outcome in first-episode schizophrenia. American Journal of Psychiatry. 1992;149:1183-8.
  16. May, PR., Tuma, AH., Dixon, WJ., Yale, C., Thiele, DA., Kraude, WH. Schizophrenia: a follow-up study of the results of five forms of treatment. Archives of General Psychiatry 1981;38:776-84.
  17. Perkins, DO., Gu, H., Weiden, PJ., McEvoy, JP., Lieberman, JA. Predictors of treatment discontinuation and medication nonadherence in patients recovering from a first episode of schizophrenia, schizophreniform disorder, or schizoaffective disorder: a randomized, double-blind, flexible-dose, multicenter study.  Journal of Clinical Psychiatry. 2008;69:106-13.
  18. Sullivan, HS. Affective experience in early schizophrenia. Am J Psychiatry 1927;83: 467-83.
  19. Faloon, IRH. Early intervention for first episodes of schizophrenia: a preliminary exploration. Pscychiatry 1992;55:4-15.
  20. McGorry, PD., Harrigan, SM., Amminger, SM., Norman, R., Malla, A.Untreated Initial Psychosis. American Journal of Psychiatry. 2001;158:1161-3.
  21. Robinson, DG., Woerner, MG., Alvir, JM. i sur. Predictors of treatment response from a first episode of schizophrenia or schizoaffective disorder. American Journal of Psychiatry. 1999;156:544-9.
  22. Emsley, R., Oosthuizen, PP., Kidd, M., Koen, L., Niehaus, DJ., Turner, HJ. Remission in first-episode psychosis: predictor variables and symptom improvement patterns. Journal of  Clinical Psychiatry 2006;67:1707-12.
  23. http://www.psychosis-bipolar.com/therapy-of-psychoses-08.html. accessed 27.1.2015.
  24. Emsley, R., Rabinowitz, J., Medori, R. Remission in early psychosis: Rates, predictors, and clinical and functional outcome correlates. Schizophrenia Research. 2007;89:129-39.
  25. McGorry, P., Alvarez-Himenez, M., Killackey, E. Antipsychotic Medication During the Critical Period Following Remission From First-Episode Psychosis: Less Is More. JAMA Psychiatry. 2013;70:898-900.
  26. Wunderink, L., Nieboer, RM., Wiersma, D. i sur. Recovery in remitted first-episode psychosis at 7 years of follow-up of an early dose reduction/discontinuation or maintenance treatment strategy: long-term follow-up of a 2-year randomized clinical trial. JAMA Psychiatry. 2013;70:913-20.
  27. Matthews, AM. A dose reduction/discontinuation strategy improves long-term recovery in people with remitted first-episode psychosis compared to maintenance therapy. Evidence Based Mental Health. 2014;17:10.
  28. Stahl, S. Long-acting injectable antipsychotics: shall the last be first? CNS Spectrums. 2014;19:3-5.
Ocijenite članak

Ocjena 0.00 (broj glasova: 0)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci

Vezana pitanja i odgovori