Rizik suicidalnog ponašanja i pokušaj suicida adolescenata

Suicidalno ponašanje je rezultat vrlo složenog međudjelovanja psihičkih, društvenih i obiteljskih čimbenika. Pokušaj suicida je čin u kojem postoji svjesna namjera uništenja vlastitog života…

Suicidalno ponašanje je rezultat vrlo složenog međudjelovanja psihičkih, društvenih i obiteljskih čimbenika. Pokušaj suicida je čin u kojem postoji svjesna namjera uništenja vlastitog  života. Tijekom posljednjih nekoliko godina, suicidi se u svim razvijenim zemljama smatraju značajnim javnozdravstvenim problemima. Samoubojstvo je treći vodeći uzrok smrtnosti među mladima u dobi od 15 do 24 godine, a prema najnovijim podacima svaka dva sata jedna mlada osoba počini suicid.

Pokušaj suicida i suicid može se javiti u svako životno doba, a vrlo često se javlja u doba adolescencije. Adolescencija označava prijelaz iz djetinjstva u odraslu dob. Samoozljeđivanje u ranoj adolescentnoj dobi relevantan je pokazatelj psihičkog zdravlja kasnije u odrasloj dobi te predstavlja rizični čimbenik za suicidalno ponašanje i pokušaj suicida, s tim da je pokušaj suicida češći u ženskih osoba, odnosno adolescentica u dobi od 15 do 18 godina.

Brojni su rizični čimbenici koji mogu dovesti do samoubojstva mlade osobe, kao npr. raniji pokušaj suicida, suicid u obitelji, gubitak bliske osobe, gubitak prijatelja, razvod braka roditelja, prekid veze sa partnerom, društvena izolacija, anoreksija, bulimija, ovisnost o drogama i alkoholu (alkohol i droge smanjuju kontrolu nad vlastitim ponašanjem), izloženost nasilju u obitelji, školi ili društvu, školska sredina i neuspjeh u školi, rano iskustvo seksualnog zlostavljanja, odnosno roditeljskog zanemarivanja ili pripadnost LGB zajednici (lezbijke, gay, biseksualci). Pripadnici LGB zajednice izloženi su institucionalnim predrasudama, socijalnom stresu, socijalnoj isključenosti i homofobnom ponašanju, što dovodi do osjećaja straha i srama zbog vlastite seksualnosti i otvara mogućnost pokušaju suicida ili samom suicidu.

Osim nabrojenih egzogenih čimbenika, postoje i endogeni čimbenici, a to su prije svega razna mentalna oboljenja – depresivni poremećaji najčešći su faktor rizika. Osim depresivnih poremećaja, sa pokušajem suicida povezani su još i zlouporaba psihoaktivnih supstanci, panični napadaji, poremećaji ponašanja i shizofrenija. Adolescenti koji boluju od dugotrajnih depresija ili anorexie nervose obično promišljeno planiraju suicid, dok adolescenti sa impulzivnim suicidalnim ponašanjem nisu nužno depresivni, već pate od poremećaja pozornosti te se prema drugim osobama ponašaju impulzivno i agresivno.

Odnos između suicida i pokušaja suicida je kompleksan, pri čemu možemo razlikovati dva tipa samoozljeđivanja. Prvi tip je vezan za suicidalno ponašanje: adolescent skriva svoje ozljede i svoju psihičku bol od okoline. Drugi tip najčešće vežemo uz parasuicid: adolescent naglašava svoje ozljede i ne skriva ih od okoline, a samoozljeđivanje služi skretanju pozornosti na adolescentove probleme ili može biti u službi ucjene, te je najčešće ozbiljan poziv u pomoć.

Obzirom na zabrinjavajući trend porasta broja mladih osoba koje čine suicid potrebna je ozbiljna prevencija pokušaja suicida. Upravo razumijevanjem čimbenika koji mogu dovesti do samoubojstva mladih osoba otvaraju se brojne mogućnosti prevencije, slijedom čega bismo mogli spriječiti događaje koje ostavljaju brojne posljedice na obitelji  i na društvo u cjelini. Vrlo je važno ukazati adolescentima i djeci na potrebu prijavljivanja samoubilačkih izjava. Adolescenta koji je preokupiran mislima o suicidu, umiranjem te koji pokazuje znakove depresije i promjene u ponašanju, potrebno je saslušati sa razumijevanjem i empatijom. Od ostalih znakova upozorenja kod adolescenta mogu biti prisutni i poteškoće sa snom, gubitak zanimanja za svakodnevne aktivnosti, poklanjanje dragih osobnih stvari te rizično ponašanje.

Roditeljima adolescenata potrebno je ukazati na nužnost svakodnevne komunikacije sa djetetom. Također je nužno ukazati im na koje promjene u ponašanju djece i signale moraju obratiti pažnju, te ih potaknuti da kod adolescenata razvijaju samopoštovanje i stvaraju međusobni odnos povjerenja.

Zaključno je potrebno ponoviti da je kod pokušaja suicida naglasak na prevenciji suicidalnog ponašanja, pa je u tom pogledu potrebno intenzivirati educiranost profesionalaca i zadužiti ih da svoje znanje prenesu na druge stručnjake. Prilikom razgovora sa suicidalnom osobom, koji primarno ima terapijski cilj, potrebno je da osoba-stručnjak ostavi dojam da se o suicidalnoj osobi brine, da s njom suosjeća, da je razumije i da joj je sklona pomoći. Također je potrebno senzibilizirati stručnjake za psihosocijalnu pomoć, nastavnike, pedagoge, psihologe, svećenike i djelatnike javnog informiranja na problem suicidalnosti i informirati ih o načinima adekvatnog djelovanja. Potrebno je i utjecati na promjene životnih stilova i poticanje pozitivnog mišljenja. Javnost treba biti senzibilizirana na mogućnost suicidalnosti i upućena kako je prevenirati. Od stupnja povezanosti obitelji, škole i društvenih službi koje skrbe za adolescente, u konačnici će ovisiti i uspjeh rane prevencije suicidalnog ponašanja adolescenata.

Literatura:

  • Verner C., Razvojna psihopatologija i psihijatrija od dojenačke dobi do adolescencije, naklada Slap
  • Schleier J., Sve što trebate znat io tinejdžerskim samoubojstvima, Zagreb, Slovo 2
  • Stanić I., Prevencija samoubojstva maloljetnika, Napredak: časopis za pedagogiju, teoriju i praksu
  • Kocjan Hercigonja D., Folnegović Šmalc V., Prepoznavanje i rano otkrivanje i sprečavanje suicidalnosti

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Napad panike

Kako pomoći kćeri koja ima napade panike?

Depresija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Antipsihotici

Depresija

Učestalost depresije je u porastu te se smatra da će uskoro postati drugi svjetski zdravstveni problem. Procjenjuje se da tijekom života od depresije oboli oko 20% žena i 10% muškaraca. Depresija se javlja u svim razdobljima života, ali je najčešća pojavnost u ljudi srednje životne dobi što sa sobom nosi brojne posljedice: poteškoće u radnom […]

Anskioznost

Povećana pojava depresije i anksioznosti kod sindroma post-COVID-19

Nova istraživanja ukazuju na povišene rate depresije i anksioznosti kod osoba s post-COVID-19 sindromom. Prema jednom istraživanju osobe s post-COVID-19 sindromom mogu proživljavati više mentalnog distresa od osoba koje pate od kroničnih bolesti, kao što su karcinom, dijabetes, Alzheimerova bolest, kardiovaskularne bolesti. Studija koju je objavio The Lancet provedena je na 236,379 pacijenata s ovim […]

Depresija

PTSP, depresija, napadaj panike – pitanje u vezi terapije

Depresija

Povezanost oralnih kontraceptiva s pojavom depresije

Novija istraživanja pokazuju kako je korištenje oralnih kontraceptiva povezano s povišenim rizikom za razvoj depresije, posebice unutar prve 2 godine nakon njihovog uvođenja. Također, uporaba kontraceptiva u adolescenciji bilo je povezano s i rizikom za depresiju kasnije tijekom života. Neki istraživači smatraju kako ova istraživanja imaju određene propuste u metodologiji pa ga ne drže dovoljno […]

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Psihijatrija

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Tjelesni dismorfni poremećaj: priprema objave novih smjernica u Europi  

Europske smjernice za dijagnosticiranje i liječenje tjelesnog dismorfnog poremećaja pripremaju se za objavu. Ovo stanje u velikoj je mjeri definirano patološkom percepcijom i ponašanjem vezanim uz osobni izgled. Razvoj smjernica za tjelesni dismorfni poremećaj koji je poznat brojnim kliničkim dermatolozima, zamišljen je kao praktičan alat (Maria-Angeliki Gkini). Prema DSM-5 klasifikaciji ovaj poremećaj je definiran kao […]

Psihijatrija

Poremećaj spavanja i povećan rizik od moždanog udara

Poremećaj spavanja u značajnoj je mjeri povezan s povećanim rizikom od moždanog udara prema novijim istraživanjima. Rezultati velike internacionalne studije pokazuju kako je rizik od moždanog udara tri puta viši kod osoba koje premalo spavaju, više od dva puta veći u odnosu na one koji previše spavaju te 2-3 puta viši kod onih sa simptomima […]

Psihijatrija

Rezultati najopsežnije studije o sreći (Mauricio Wajngarten, MD)

Harvardska studija razvoja odraslih možda je najopsežnija studija ikada provedena, budući da je pratila svoje ispitanike tijekom njihovog čitavog odraslog života. Studija je započela u Bostonu,  1938. godine i do sada je već obuhvatila tri generacije: djedove i bake, roditelje i djecu. U studiju je uključeno više od 2000 osoba tijekom 85 godina longitudinalne studije. […]

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?

Psihijatrija

Disocijativni poremećaj identiteta

Ovaj poremećaj kao fascinantan fenomen provlači se nizom filmova i serija, a unutar psihijatrije ostaje kao jedna kontroverzna tema. Istraživanje provedeno (Hingray) na oko 800 francuskih psihijatara pokazalo je kako 51% sumnja o postojanje ovog poremećaja ili uopće ne vjeruje da on postoji. Ovaj poremećaj ranije poznat pod nazivom višestruki poremećaj ličnosti uključen je u DSM-5 klasifikaciju. […]