Dvije vrste lijekova (antimuskarinici i stimulatori)koristimo u suzbijanju simptoma kao što su često mokrenje (polakisurija), kad je potreba za mokrenjem nastala naglo i teško ju možemo kontrolirati (urgencija) ili kad malo mokraće i „pobjegne“ (urgentna inkontinencija)..

Prečesto mokrenje  – ANTIMUSKARINICI I STIMULATORI

Ovaj tekst će Vas zanimati ukoliko nemate upalu mjehura, a ipak vrlo često mokrite (polakisurija), potreba za mokrenjem nastaje naglo i teško ju možete kontrolirati (urgencija) pa katkad malo mokraće i „pobjegne“ (urgentna inkontinencija), a povrh svega i noću se morate buditi zbog mokrenja (nikturija ili nokturija). O navedenim tegobama već je bilo govora na Belupovim urološkim stranicama pod naslovom „Je li Vaš mjehur pretjerano aktivan?“. Tada sam pisao o simptomima PAMM (Pretjerano Aktivni Mokraćni Mjehur – ili OAB, engl. OverActive Bladder), a danas će biti riječi o lijekovima kojima suzbijamo te neugodne simptome.

Lijekovi

 Postoje dvije vrste lijekova s istim ciljem:

 a) antimuskarinici – blokiraju muskarinske receptore u tijelu (M2 i 3 receptori)

 b) stimulatori (agonisti) beta-receptora (beta3 receptori).

 Antimuskarinskih lijekova ima dosta i to su: solifenacin, darifenacin, tolterodin, propiverin, oxybutinin i fesoterodin. Beta3-agoniust je samo jedan i to mirbegron. U mjehuru se najčešće nalaze i najvažniji su muskarinski (M) 2 i 3 receptori te beta3 receptori  i ovi lijekovi djeluju baš na njih  sa ciljem smanjenja podražljivosti mjehura. To smanjuje učestalost mokrenja, urgenciju i urgentnu inkontinenciju te u nekih i bolesnika noćno mokrenje. Jednom riječju – ovi lijekovi poboljšavaju funkciju pohrane mokraće u razdobljima između samog mokrenja. Tako smanjuju tzv. iritativne simptome mikcije, a upravo ti simptomi najviše zabrinjavaju bolesnike – daleko više od opstruktivnih simptoma, odnosno samog poremećaja izmokravanja.

Nuspojave

Ovi lijekovi, dakle, smanjuju učestalost mokrenja, urgenciju, urgentnu inkontinenciju i noćno mokrenje. Naravno, ne djeluju uvijek i u svih bolesnika pa tako u prosjeku 6-7% odustaje od njihove primjene jer ne pokazuju zadovoljavajući učinak. Znatno manji broj bolesnika odustaje zbog nuspojava. One nastaju zbog djelovanja na druge muskarinske i beta-receptore u tijelu pa tako antimuskarinici mogu dovesti do pojave suhih ustiju, opstipacije i vrtoglavice, a mirabegron do povišenja tlaka i glavobolje. Naglašavam ponovo neizbježnu činjenicu – samo neučinkoviti lijekovi nemaju baš nikakve nuspojave! Stoga nemojte odustajati od nekog lijeka čim pročitate informativni papirić u njegovoj kutiji! Savjetujete se i pitajte svog liječnika o učestalosti i intenzitetu tih nuspojava prije nego što odustanete od korištenja nekog lijeka. Korist može biti, i najčešće je, daleko veća od opasnih ili nepodnošljivih nuspojava.

Korištenje lijekova

Obje vrste lijekova djeluju na svoje receptore dominantno upravo  u mokraćnom mjehuru (M2 i 3 odnosno beta 3 receptore). Kako ovi lijekovi na neki način „primiruju i oslabljuju“ kontrakcije mokraćnog mjehura savjetujem oprezno korištenje u starijih muškaraca (nr. iznad 65 g) koji već ne mogu do kraja isprazniti mjehur prirodnim mokrenjem pa im količina urina koja zaostaje u mjehuru nakon mokrenja (tzv. rezidualni urin ili „retencija“) prelazi 150 ml. Iako je u tih bolesnika vjerojatnost akutne retencije urina (potpuna nemogućnost mokrenja) povećana, stvarna opasnost je realno vrlo mala – samo oko 1,4% bolesnika iskusi akutnu retenciju urina kada je neophodna