Ljeto je stiglo. U to vrijeme godine kao da baš sve ide na ruku grijehu. Mnogo je lakše u to doba pogriješiti i to ne samo neumjerenošću svake vrste nego i bludno. Ne!…

Ljeto je stiglo. U to vrijeme godine kao da baš sve ide na ruku grijehu. Mnogo je lakše u to doba pogriješiti i to ne samo neumjerenošću svake vrste nego i bludno. Ne! Nikako nemam namjere sagledavati problem s etičkog aspekta. Svrha je ovog napisa jednostavno upozoriti čitatelja na povećan rizik i izloženost mogućnosti da postanete vlasnik/ca neke od spolno prenosivih bolesti. Na što obratiti pažnju? Tko je osobito izložen? Kako prepoznati prve sumnjive znakove?

Iako ova tema zapravo najmanje spada u opus urološke (kirurške!!!) struke ipak još uvijek je preveliki broj bolesnika koji se upućeni ili samoinicijativno javljaju urologu zbog sumnje na spolno prenesu bolest. Ova vrsta bolesti, njihova dijagnostika i terapija, u domeni su dermatovenerologa i/ili infektologa i odlazak urologu, u praktičnim terminima, predstavlja gubitak vremena!

Učestalost spolno prenosivih bolesti raste i to ne samo broj tih bolesti (prije 80 godina bilo ih je svega  5) nego, što je još mnogo važnije, i broj oboljelih ili inficiranih. Radi se, dakle, o infektivnim bolestima koje uzrokuju različiti mikroorganizmi  (bakterije, virusi, gljivice, paraziti), a zajednička im je odlika spolni put prenošenja uzročnika. Najizloženiji segment populacije su mladi ljudi u dobi od 15 do 30 godina, dakle populacija u kojoj je spolna aktivnost vrlo visoka, a izmjena partnera česta. Osobito su ugrožene osobe čiji seksualni partner ima neku od spolno prenosivih bolesti. Ovaj epidemiološki podatak nažalost malo vrijedi u praktičnom životu gdje u spletu „sretnih“ okolnsti i točno određenom momentu jednostavno ne možete znati „s kim imate posla“. Ipak, selekcija partnera je moguća kao i preventivno prakticiranje zaštićenog spolnog odnosa, a to su dva iznimno bitna momenta u prevenciji tih bolesti!!!

U muškaraca se, kao znak spolno prenesene bolesti,  najčešće viđa upala mokraćne cijevi (lat., urethritis) koja je obilježena, pečenjem te katkad i bolima pri mokrenju, svrbežom i nelagodom unutar mokraćne cijevi te vrlo često pojavom gnojnog (tzv. gonokokni uretritis zvan popularno triper) ili vodenastog (ne-gonokokni ili nespecifični uretritis) iscjetka iz mokraćne cijevi. Nespecifični uretritis najčešće uzrokuju Chlamydia, Mycoplasma i Trichomonas, a u jednog dijela uzročnik ostaje nepoznat. U žena se obično razvije upala grlića maternice (lat., cervicitis). Budući da u nezanemarive proporcije inficiranih nema nikakvih simptoma to predstavlja problem. Naime, takav bolesnik i neznajući da je inficiran može u isto vrijeme inficirati druge, a u mladih žena se lokalni, asimptomatski i neliječeni cervicitis lako može pretvoriti u upalnu bolest čitave zdjelice s kasnim posljedicama poput izvanmaternične trudnoće, neželjenog pobačaja ili neplodnosti.

Inkubacija (razdoblje od rizičnog spolnog odnosa do pojave prvih simptoma) jako varira u pojedinih bolesti. Uretritis muškarca se javlja obično unutar 10 dana dok je za lues (sifilis) inkubacija 10-90 dana, a kod infekcije HIV-om (Human Immunodeficiency Virus) neki razviju bolest (AIDS, SIDA) u par mjeseci od inficiranja dok drugi dekadama ostaju bez simptoma. Ponovo naglašavam mogućnost asimptomatskog toka spolno prenosivih bolesti! Kod prve infekcije virusom genitalnog herpesa obično je jave i opći i lokalni simptomi, a kod recidiva (to je recidivirajuća bolest!) samo lokalni. I infekcija HIV-om može izazvati tzv. akutni retrovirnusni sindrom (temperatura, malaksalost, mučnina, kožni osip, povećanje nekih limfnih žlijezda) i prije negoli 

Posumnjate li na simptome ili samo mogućnost spolno prenosive bolesti, a želite biti sigurni jeste li inficirani ili ne – javite se dermatovenerologu ili infektologu. Ti stručnjaci su najbolje educirani i najpozvaniji za dijagnostiku i liječenje spolno prenosivih bolesti – oni će urologa konzultirati u slučaju potrebe.