Nakon infarkta miokarda bolesnici obično uzimaju od lijekova beta-blokator, antitrombocitne lijekove, ACE inhibitor i statin. Učinkovitost statina je dokazana u brojnim multicentričnim, randomiziranim studijama. Statine obično bolesnici dobro podnose, međutim ipak jedan manji dio bolesnika ne podnosi statine….

Nakon infarkta miokarda bolesnici obično uzimaju od lijekova beta-blokator, antitrombocitne lijekove, ACE inhibitor i statin. Učinkovitost statina je dokazana u brojnim multicentričnim, randomiziranim studijama. Statine obično bolesnici dobro podnose, međutim ipak jedan manji dio bolesnika ne podnosi statine. Analiza 26 kliničkih studija pokazuje da 12,7% bolesnika koji primaju statine imaju mijalgije. Rezultati STOMP studije  engl. (Effect of Statins on Muscle Performance) pokazuju da je 9,4% bolesnika imalo mijalgiju koji su uzimali atorvastatin u dozi od 80 mg. Zbog nuspojava lijeka bolesnicima se prekida terapija statinima. Međutim, nakon prekida terapije statinima kod bolesnika nakon infarkat miokarda povećan je rizik kardijalnih događaja. Postavlja se pitanje koliki je taj rizik. Odgovor na ovo pitanje dali su nam rezultati istraživanja provedenog prije par godina u SAD-u. Studija je bila prospektivna, u studiju je bilo uključeno 105 329 bolesnika koji su liječeni zbog akutnog infarkta miokarda. Praćenje bolesnika bilo je tijekom 7 godina. Bolesnici su primali sve do sada poznate statine: atorvastatin, fluvastatin, lovastatin, pitavastatin, pravatatin, rosuvastatin i simvastatin. Nepodnošljivost statina bila je u 1741 (1,65%) bolesnika. U bolesnika starije životne dobi (80 i više godina), hipertoničara, s oštećenjem bubrežne funkcije bila je manje učestalost nepodnošljivosti statina. Tijekom praćenja 4450 bolesnika liječeno je zbog ponovljenog infarkta miokarda. Kardijalne događaje imalo je 6250 bolesnika. U skupini bolesnika koji nisu podnosili statine ustanovljena je 36% veća stopa ponovljenog infarkta miokarda nego u bolesnika koji su bili na terapiji sa statinom i koji nisu imali nuspojave. Što se tiče ukupne smrtnosti tijekom praćenja nije ustanovljena statistički značajna razlika između ispitivanih skupina bolesnika. Rezultati ove studije pokazuju značajno povećani rizik ponovljenog infarkta srca kao i povećani rizik kardijalnih događaja u bolesnika kojima je prekinuta terapija statinima. Postavlja se pitanje je li uvijek potrebno prekinuti terapiju statinima ako bolesnik navodi blaže bolove u nogama. Bolovi u nogama nkon šetnje ili hodanja uz stube koji su blaže naravi ne moraju biti nuspojava terapije statinima. Nakon infarkta miokarda bolesnici provode svakodnevne tjelesne aktivnosti po preporuci liječnika i fizioterapeuta. Dio bolesnika povremeno osjeća bol u mišićima nogu prilikom vježbanja ili nakon vježbanja. Međutim ovakva bol sigurno nije nuspojava terapije statinima. Neki bolesnici zbog takvih i sličnih simptoma sami prekidaju terapiju statinima. Dio bolesnika prekida liječenje statinom zbog potrebe nadoplate cijene lijeka ili zbog toga što ne vjeruju u učinkovitost i korisnost ove terapije. Sigurno je da se kod nekih bolesnika nakon infarkta miokarda neopravdano prekida terapija statinima jer nemaju dokazanu nepodnošljivost lijeka.

U slučaju nepodnošljivosti jednog statina može se u terapiju uvesti statin iz druge skupine. Kod nuspojave statina možemo u terapiju uključiti ezetimib koji smanjuje apsorpciju kolesterola u probavnom traktu i na taj način možemo smanjiti rizik ponovljenog infarkta miokarda i kardijalnih događaja.

U zaključku možemo naglasiti da je prekid terapije statina povezan s većim rizikom ponovljenog infarkta miokarda i kardijalnih događaja, a nije povezan s povećanjem rizika ukupne smrtnosti od svih uzroka. Pitanje nepovjerenja bolesnika u terapiju statinima kao razlog prekida terapije bilo bi dobro analizirati u budućim istraživanjima.