Posljednjih 20-tak godina osobita je pažnja posvećena proučavanju fenomena noćnog mokrenja (nocturia, nikturija). Još prije sredine devedesetih godina prošlog stoljeća govorilo se o poremećajima mokrenja skupno pod zajedničkim nazivom „prostatizam“…

     Posljednjih 20-tak godina osobita je pažnja posvećena proučavanju fenomena noćnog mokrenja (nocturia, nikturija). Još prije sredine devedesetih godina prošlog stoljeća govorilo se o poremećajima mokrenja skupno pod zajedničkim nazivom „prostatizam“. Nije se osobita pažnja poklanjala distinkciji različitih simptoma.

    Prostata se, što proizlazi i iz samog skupnog naziva raznih simptoma – „prostatizam“, smatrala univerzalnim krivcem i izvorom svih simptoma poremećenog mokrenja.  Osobito prominentno mjesto među tim simptomima zauzimalo je noćno mokrenje i shvaćalo se kao istaknuti simptom problema s prostatom odnosno kao izravna posljedica oboljele prostate. Tako se mokrenje noću doživljavalo i prihvaćalo kao ekskluzivno poteškoća muškaraca budući da žene prostatu nemaju.

    Međutim, proučavanjem epidemiologije tog simptoma uočeno je kako noćno mokrenje kao zabrinjavajući i problematičan simptom postoji i u žena. To opažanje je poremetilo temelje uvriježenog shvaćanja da je nikturija posljedica bolesti prostate. Ako neku simptomatologiju nazovete skupnim i kolokvijalnim imenom „prostatizam“ to nužno implicira prostatu kao izvor odnosno uzrok navedenih problema. Dakle, razumno je zaključiti: Uklonimo li uzrok problema oni će nužno nestati ili se barem znatno umanjiti. To jednostavno nije istina, a zabluda se nalazi već u samom startu ovog razmišljanja! Tome, nažalost, i danas svjedoče mnogi bolesnici operirani pred dosta godina u najboljoj namjeri sa ciljem ublažavanja nikturije i drugih iritativnih simptoma poremećenog mokrenja – njima je nakon kirurškog liječenja bilo u najboljem slučaju jednako kao i prije operacije, a mnogima su se intenzitet i učestalost tih iritativnih simptoma i pogoršali.

    Sve ovo pišem jer se danas, još uvijek prečesto može čuti:“ … ali, znate, ja se još uvijek noću ne dižem – to znači da je s prostatom sve u redu!“ Ili:“ Moram dosta dugo čekati da bih počeo mokriti i onda mi prekida mlaz ali nije to nikakav problem … Bogu hvala, po noći se dižem samo jednom.“ Dakle, i dalje je rašireno i opće prihvaćeno mišljenje, osim u stručnim urološkim krugovima, da je noćno mokrenje znak bolesti prostate, a njegovo odsustvo znak „prostatičnog zdravlja“.

    Istina je slijedeća. Uzroci noćnog mokrenja su vrlo različiti. Neki od njih spadaju u domenu urologije pa tako uzrokom može biti i sama uvećana prostata, ali potrebno je isključiti druge uzroke. Osim organskih i funkcijskih uroloških bolesti uzrok može biti i dijabetes, slabljenje srčane funkcije s retiniranjem tekućine, apneja u snu, poremećeno izlučivanje antidiuretskog hormona i neki drugi endokrini poremećaji, neke neurološke bolesti koje se danju manifestiraju kao učestalo mokrenje koje ne predstavlja veći problem ali to isto mokrenje noću uzrokuje dosta nevolja. Nadalje, neke bubrežne bolesti mogu rezultirati učestalim noćnim mokrenjem O noćnoj poliuriji (izlučivanje prevelike količine urina noću) govorimo ukoliko bolesnik noću izmokri preko 30% ukupne diureze (količina mokraće izlučene u 24 sata) bez obzira na broj noćnih mokrenja. Dakle, kod noćne poliurije nije bitan broj mokrenja nego količina izlučenog urina. I neke druge endokrinološke bolesti mogu dovesti do nikturije.

     Učestalost noćnog mokrenja je izrazito vezana uz dob i tako se znatno češće viđa  u starijih ljudi i to, kako sam već naveo, u oba spola. Možemo, dakle, reći kako i sam prirodni proces starenja dovodi do pojave učestalijeg noćnog mokrenja. Arterioskleroza zdjeličnih krvnih žila dovodi do posljedične ishemije (nedostatak kisika) u zdjeličnim organima što također može dovesti do promjena u građi i funkciji samog mokraćnog mjehura pa to onda rezultira nikturijom.

     Svakako na kraju želim još jednom naglasiti kako ne treba nužno smatrati nikturiju posljedicom bolesti prostate. Štoviše, velika je opasnost da će se postojeća nikturija i pogoršati ukoliko operiramo prostatu koja nije uvjerljivo povećana a osobito ako je nikturija jedini prominentni simptom.