Biopsija prostate je vrlo čest medicinski postupak u urologiji. U svojoj bližoj okolini vrlo vjerojatno imate barem nekoliko poznanika koji su već bili na toj proceduri. Iskustvo me podsjeća na izreku – „lako je nakon bitke biti general“….

    Biopsija prostate je vrlo čest medicinski postupak u urologiji. U svojoj bližoj okolini vrlo vjerojatno imate  barem nekoliko poznanika koji su već bili na toj proceduri. Iskustvo me podsjeća na izreku – „lako je nakon  bitke biti general“. Ovo govorim stoga jer većina ljudi koji su već prošli neko neugodno iskustvo većinom o njemu govori kao o nečem vrlo neugodnom što je on, eto, uz dosta mukle, ali ipak herojski podnio i izdržao. Priznati moramo kako u životu svakako ima i ugodnijih iskustava od biopsije prostate, ali isto tako treba reći kako nikakvo osobito herojstvo nije posrijedi.

    Želim, naime, čitatelju približiti ciljeve, metodologiju i svrhu tog postupka sa stručnog aspekta urologa, ali i godinama prikupljanim iskustvima bolesnika. Tako odmah smatram potrebnim jasno i nedvosmisleno navesti svrhu biopsije prostate jer još uvijek dosta ljudi bude neugodno iznenađeno njezinim pozitivnim rezultatom – dokazom raka prostate, što svjedoči da ni prije samog zahvata nisu bili dovoljno upoznati s time što mogu očekivati. Dakle, cilj biopsije prostate je dokazati ili otkloniti sumnju, namjerno ne pišem isključiti, rak prostate! Ukoliko ste na tu pretragu upućeni, svakako postoji mogućnost da ga imate. Veća ili manja, a o tome Vas treba informirati Vaš urolog, pa ako već nije – pitajte ga za detaljnije pojašnjenje.

    Za biopsiju prostate je potrebna određena priprema bolesnika u smislu „čišćenja završnog crijeva“, određivanja nekih pretraga zbog procjene mogućnosti krvarenja, obustave uzimanja nekih lijekova i uzimanja antibiotika sa ciljem smanjenja mogućnosti infekcije. Prije zahvata dobit ćete pisane upute za pripremu. Sam zahvat se izvodi u „ginekološkom“ položaju. Anestezija nije potrebna. Da bih Vam približio ono što bolesnika u prvi čas najviše zanima reći ću slijedeće: velika većina bolesnika nakon zahvata, na vizualnoj skali boli od 1 (potpuno bezbolno) do 10 (neizdrživo bolno), osjet boli opisuje brojkom 3. Iznimno rijetko, kod potrebe da se biopsija ponovi, bolesnici ne pristaju ukoliko ne budu anestezirani. Ultrazvučna sonda debljine prosječnog muškog prsta uvodi se kroz anus u rektum (završni dio crijeva) i, pod vizualnom kontrolom ultrazvuka, uzima se najčešće  10 do 12 sitnih uzoraka tkiva. Ti uzorci se uzimaju mehaničkom napravom (tzv. „pištolj“ za biopsije) koja uzima uzorak iznimno velikom brzinom – u djeliću sekunde – čime se minimalizira osjet boli. Ultrazvuk pri tome služi da bismo pravilno uzeli uzorke iz svih dijelova prostate. Uzorke potom, nakon određene pripreme, analizira patolog mikroskopski. On će nam u svom nalazu, koje nazivamo PHD (patohistološka dijagnoza), reći postoji li u tim uzorcima tkivo karcinoma (raka) ili ne, a ako postoji  koliki je njegov volumen i koliki njegov stupanj zloćudnosti. O ovom posljednjem nam govori tzv. „Gleason zbroj“ (engl. Gleason score) koji može biti 5 (najmanje zloćudno) do 10 (najzloćudnije). Ukoliko tkivo raka nije nađeno biopsijom katkad je potrebno biopsiju ponoviti nakon određenog vremena o čemu će Vas izvijestiti urolog koji je biopsiju i indicirao. Negativan nalaz jedne biopsije ne isključuje apsolutno postojanje karcinoma!

    Biopsija može imati, kao i svaki medicinski postupak, svoje komplikacije. Pojava krvi u spermi obično zabrine bolesnike ali spontano i prođe za koji dan.  Pojava krvave mokraće na samom početku ili kraju mokrenja također ubrzo spontano iščezava. Oskudnije krvarenje iz anusa također se viđa neposredno nakon biopsije. Najozbiljnija komplikacija je pojava sistemske infekcije praćene visokom, septičkom temperaturom, malaksalošću, zimicom i tresavicom. Takvo septičko stanje zahtijeva hospitalizaciju i primjenu antibiotika intravenski uz suportivnu terapiju. Uz ispravne mjere pripreme bolesnika ovakve komplikacije se dešavaju vrlo rijetko.