Posttraumatski stresni poremećaj – 3. Dio

Epidemiološki podaci o PTSP-u su često kontradiktorni, što može biti posljedica razlika u vrsti i intenzitetu liječenja, etiologiji...

Epidemiologija PTSP-a

Epidemiološki podaci o PTSP-u su često kontradiktorni, što može biti posljedica razlika u vrsti i intenzitetu liječenja, etiologiji i dijagnostičkim kriterijima. Tako podaci govore da se PTSP javlja u rasponu od 1 do 14% u neselektivnoj populaciji, a populaciji izloženoj traumatskim događajima  (npr. rat) može biti prisutan i kod više od 50% osoba. Tijekom i nakon završetka Domovinskog rata visoka stopa pojave poremećaja zabilježena je kod bivših logoraša, prognanika, izbjeglica i u obiteljima nestalih osoba.

 

Klinička slika

Prema Međunarodnoj klasifikacija bolesti - 10. reviziji (MKB-10) PTSP se pojavljuje kao odgođeni ili produljeni odgovor na stresogeni događaj ili situaciju, iznimno jake ugroženosti ili katastrofične prirode. Prema toj klasifikaciji tipični simptomi su: ponovno proživljavanje traume kroz nametljiva sjećanja ili snove, emocionalna tupost, izbjegavanje ljudi, izbjegavanje situacija koje podsjećaju na proživljenu traumu, pojačana pobuđenost, poremećaji vegetativnog sustava, poremećaji raspoloženja. Također se mogu javiti simptomi agresivnosti, panični napadi, nasilničko ponašanje, halucinacije, problemi pamćenja i koncentracije, emocionalna labilnost te razne somatske tegobe koje uključuju vrtoglavicu, glavobolju, seksualne disfunkcije i drugo.

Da bi se postavila dijagnoza važno je da simptomi traju najmanje mjesec dana. Također, jedan od kriterija je da poremećaj uzrokuje značajno oštećenje u socijalnom, radnom ili drugom funkcioniranju.

Uz PTSP vrlo se često javljaju i neki drugi mentalni poremećaji, najčešće depresivni poremećaj, anksiozni poremećaji, ovisnost o alkoholu i drugo. Simptomi PTSP-a mogu se javiti odmah nakon ili ubrzo nakon traumatskog događaja, a ponekad i nekoliko godina nakon traume.

Često je teško postaviti dijagnozu PTSP-a zbog činjenice da se dijagnoza uglavnom temelji na opisu simptoma koje daju bolesnici. Stoga se u procjeni koristi strukturirani klinički intervju, psihijatrijski pregled, psihometrijski i psihodijagnostički postupci te procjena ponašanja.

 

Ocijenite članak

Ocjena 2.00 (broj glasova: 1)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)