Koža i zima

Dolaskom hladnijeg vremena tipičnog za zimu koža se mora prilagoditi na niske temperature. Ova prilagodba je različita od osobe do osobe i često vezana uz spol, načine života i životnu dob.

 Dolaskom hladnijeg vremena tipičnog za zimu koža se mora prilagoditi na niske temperature. Ova prilagodba je različita od osobe do osobe i često vezana uz spol, načine života i životnu dob. U prilagodbi na vanjske uvjete koži pomažu osjetilna tjelešca koji su kao maleni detektori u koži koji otkrivaju različite senzacije i informacije šalju u centre u mozgu.

Koža je vrlo kompleksan organ i sadrži osjetilna tjelešca za dodir, te završetke živaca kojima osjećamo toplinu, hladnoću i bol. Osjet hladnoće vrlo je važan tijekom hladnog doba godine jer štiti od pothlađivanja i potiče da se osjećamo ugodno. U koži postoje dvije vrste termičkih receptora: za toplo i za hladno. Završetci živaca za toplinu smješteni su u dubljim dijelovima kože, a za hladnoću u površnijem sloju kože i ima ih oko 500 000.

 Receptori za toplo aktiviraju se pri povećanju temperature kože - kada  temperatura kože postane veća od 30°C (osobito djeluju pri temperaturi od 39-40°C), a za hladno pri smanjenju temperature – kada je temperatura  manja od normalne (36°C), pri 25-27°C.

Osjetna područja za toplo i hladno  međusobno su povezana, ali i odvojena osjetna područja za registraciju promjena u temperaturi okoline. Da li ćemo osjetiti toplo ili hladno ovisi o temperaturi podražaja, i u manjoj mjeri o temperaturi kože. Osjetna tjelešca za hladno najviše su zastupljena na leđima, prsima oko struka a najmanje na tabanima. Ako u isto vrijeme podražimo i tople i hladne receptore osjetit ćemo samo toplinu. Ukoliko se temperatura kože povisi iznad 44°C ili snizi ispod 17°C aktiviraju se receptori za bol.

Pojedine osobe različito reagiraju na hladnoću, a tome može pogodovati odgoj od ranog djetinjstva jer u pojedinim zemljama djeca u školu i u zimsko vrijeme idu u hlačicama i dokoljenicama dok je to u nekim zemljama potpuno neprihvatljivo.

Pojedine osobe vrlo teško podnose niske temperature i mogu reagirati ozeblinama ruku i nogu ili lica te razvijati i alergiju na hladnoću kada nastaje osip po cijelom tijelu. Alergija na hladnoću pripada u fizikalne urtikarije i najčešća je kao oblik fizikalne urtikarije. Preosjetljivost na hladnoću javlja najčešće već u mlađoj dobi ovo se može primijetiti već u djece i adolescenata Može ju potaknuti izlaganje hladnom zraku, vjetru, vodi ili predmetima. Promjene na koži nastaju nekoliko minuta nakon kontakta s hladnoćom i mogu upućivati da se radi o alergiju na hladnoću ako nastaje lokalno crvenilo, oticanje i svrbež kože, oticanje usnica nakon što se jede hladna hrana, oticanje  ruku ili nogu, te teže reakcije kada nastaje oticanje usnica, ždrijela ili gubitak svijesti. Tijekom zime najčešće se alergija na hladnoću očituje na otkrivenim dijelovima tijela kao što je lice i šake, pa nakon izlaska van nastaje crvenilo i svrbež kože. Osim alergijske reakcije na hladnoću koža može reagirati ozeblinama pri čemu je izloženi dio tijela hladan i plavičast, mogu nastati mjehuri i nekroza tkiva. Kod nastalih ozeblina tijelo se mora postepeno utopljivati  i ne trljati i naglo utopljivati. Mogu se primjenjivati masti za ozebline kao gotovi pripravak ili se može napraviti u kućnoj radinosti gdje su sastojci karite maslac i eterična ulja.

Tijekom zime potrebno je nositi odgovarajuću toplu odjeću i obuću, te izbjegavati nagla i duga izlaganja niskim temperaturama.

Ocijenite članak

Ocjena 0.00 (broj glasova: 0)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci