Prednost dvojne antihipertenzivne terapije u jednoj tableti

Arterijska hipertenzija predstavlja trajno povišenje sistoličke (≥140 mmHg), dijastoličke (≥90 mmHg) ili obiju vrijednosti krvnog tlaka u mirovanju.

Uvod

Arterijska hipertenzija predstavlja  trajno povišenje sistoličke (≥140 mmHg), dijastoličke (≥90 mmHg) ili obiju vrijednosti krvnog tlaka u mirovanju. Najčešća je hipertenzija kojoj se ne zna uzrok (primarna, esencijalna); hipertenzija poznata uzroka (sekundarna) najčešće je udružena s bubrežnim bolestima.  

U ranoj fazi hipertenzije nema patoloških promjena. No dugotrajna hipertenzija oštećuje periferne ograne, naročito kardiovaskularni sustav, mozak i bubrege, povisujući rizik za koronarnu bolest, infarkt miokarda i mozga (osobito hemoragični) te bubrežno zatajivanje. Oštećenja nastaju zbog razvoja generalizirane arterioloskleroze i ubrzanja aterogeneze.

Epidemiologija

U današnje vrijeme susrećemo se sa sve većim brojem mladih muškaraca i žena ( ispod 45 godina starosti) kod kojih je dijagnosticirana primarna hipertenzija. Razlog tomu je stresan tzv #menadžerski ” stil života, neadekvatne prehrambene navike – prehrana puna nezasićenih masnih kiselina i ugljikohidrata što dovodi do pretilodti, neredovita prehrana ( malo dnevnih obroka al izrazito obilnih), sedentarni način života, te sve raniji početak uzimanja alkohola i nikotina.U navedenoj skupini mladih hipertoničara  hipertenzija je češća kod muškaraca, dok u u dobi između 45 i 65 godine, visok krvni tlak pogađa oba spola jednakom učestalošću. Nakon 65 godine češći je u žena.

Također u starijoj dobnoj skupini dominantana je izolirana sistolička hipertenzija kao posljedica ateroskleroze i krutosti perifernih krvnih žila, koje predstavljaju povećan otpor srćanom mišiću.

Prekomjerna težina i pretilost te starija životna dob povećavaju rizik pojave povišenog krvnog tlaka.

Simptomi

Hipertenzija je obično asimptomatska sve dok se ne razviju komplikacije na ciljnim organima. Hipertoničari u kojih se nisu razvile komplikacije nemaju simptoma kao što su vrtoglavice, omaglice, crvenilo lica, glavobolje, umor, epistaksa ili nervoza. Teške pak hipertenzije (vidi str. 617, Hitna stanja u hipertenziji) mogu uzrokovati izrazite kardiovaskularne, neurološke, bubrežne i retinalne simptome (npr. simptomatsku koronarnu aterosklerozu, srčano zatajivanje, hipertenzivnu encefalopatiju, bubrežno zatajivanje).

Hipertenzivna kriza predstavlja akutno stanje naglo povišenog krvnog tlaka  8 osobito sistooličkog)koje može završiti akutnim zatajenejm srca i/ ili akutnim krvarenjem u mozak i stoga predstavlja urgentno po život opasno stanje.

Razlikujemo tri stupnja arterijske hipertenzije:

Liječenje

Liječenje hipertenzije ponajprije podrazumijeva dijetu i promjenu životnog stila kao prvi korak u liječenju, a me- đu nefarmakološkim mjerama preporučuju se smanjenje unosa soli i alkohola, redovita tjelesna aktivnost, smanjenje tjelesne težine i prekid pušenja. Unatoč dosljedno provedenim navedenim mjerama, većini bolesnika s arterijskom hipertenzijom potrebna je medikamentna terapija kako bi se postigla zadovoljavajuća regulacija arterijskog tlaka. Mnoge studije su dokazale učinkovitost antihipertenzivne terapije u snižavanju arterijskog tlaka, ali i u smanjenju incidencije fatalnih i nefatalnih kardiovaskularnih događaja (1-3). Prema posljednjim smjernicama Europskoga društva za hipertenziju (ESH) i Europskog kardiološkog društva (ESC) u liječenju hipertenzije važna se uloga daje procjeni ukupnog kardiovaskularnog rizika u odnosu na arterijski tlak, na bubrežnu bolest čiji se parametri preporučuju u procjeni stupnja oštećenja ciljnih organa, te metabolički sindrom (4, 5). Danas se liječenje hipertenzije ne temelji samo na prevenciji kardiovaskularnih događaja, nego je cilj liječenja također smanjiti oštećenje ciljnih organa i prevenirati nastanak visokorizičnih stanja (4, 5). Naglašava se ravnopravnost svih skupina antihipertenziva kod izbora prvog lijeka za početak liječenja jer većina hipertoničara treba kombinaciju antihipertenziva. Za antihipertenzive svih pet skupina (tijazidski diuretici, beta-blokatori, blokatori kalcijskih kanala, ACE-inhibitori, blokatori angiotenzinskih receptora) rezultati mnogobrojnih studija su pokazali njihovu korist u smanjivanju broja fatalnih i nefatalnih kardiovaskularnih događaja kod hipertenzivnih bolesnika (4). Prema smjernicama ESH/ESC iz 2007. godine koje su obnovljene 2009. godine, liječenje hipertenzije možemo započeti ili monoterapijom ili kombinacijskom terapijom, naravno uz nefarmakološke mjere  (6).

Prema ESH-ESC kardiološkim  smjernicama iz 2009. (6) početne kombinacije antihipertenziva su: i – diuretik + ACE-inhibitor ili 

– diuretik + blokator angiotenzinskih receptora ili

– diuretik + antagonist kalcija ili

– ACE-inhibitor + antagonist kalcija

– ili  blokator angiotenzinskih receptora + antagonist kalcija.

Na našem tržištu prisutne su fiksne kombinacije ACE-inhibitora i diuretika, blokatora angiotenzinskih receptora i diuretika, beta-blokatora i diuretika, nedihidropiridinskog antagonista kalcija i ACE-inhibitora te kombinacija dihidropiridinskog antagonista kalcija i ACE-inhibitora


Zaključak

Kombinacijska antihipertenzivna  terapija dovodi do značajnijeg sniženja krvnog tlaka i bolje tolerancije terapije u usporedbi s liječenjem jednim antihipertenzivom. Iskustvo liječničke prakse je pokazalo da ukoliko  se fiksnom kombinacijom lijekova postigne dobra kontrola krvnog tlaka, bolesnici će i savjesnije i redovitije uzimati terapiju nego ako se doza lijeka postupno korigira u monoterapiji. Također, postupnom korekcijom doze sa jednim lijekom, produžuje se vrijeme do postizanja željenih vrijednosti krvnog tlaka.

Ukoliko se lijek treba uzimati kroz duživremenski period, manje pojedinačnih tableta koje dnevno treba uzeti dodatno povećava suradljivost bolesnika. Također učinci jednog lijeka u fiksnoj kombinaciji mogli bi smanjiti nuspojavu koja je posljedica drugog lijeka.

Posljedično svemu navedenom možemo zaključiti da će primjena fiksne kombinacije antihipertenziva dovesti do potpunije i dugoročnije kontrole krvnog  tlaka, veće suradljivosti pacijenta, te niže pojavnosti nuspojava u odnosu na zasebno uzimanje antihipertenziva.

  

Literatura

1. Medical Research Council Working Party. MRC trial of treatment of mild hypertension: principal results. Medical Research Council. Br Med J 1985;291:97-104.

2. SHEP Collaborative Research Group. Prevention of stroke by antihypertensive drug treatment in older persons with isolated systolic hypertension: final results of the Systolic Hypertension in Elderly Program (SHEP). JAMA 1991;265:3255-64.

3. DAHLOF B, LINDHOLM LH, HANSSON L, SCHERSTEN B, EKBOM T, WESTER PO. Morbidity and mortality in the Swedish Trial in Old Patients with Hypertension (STOPHypertension). Lancet 1991;338:1281-5.

4. MANCIA G i sur. 2007 Guidelines for the Management of Arterial Hypertension: The Task Force for the Management of Arterial Hypertension of the European Society of Hypertension (ESH) and of the European Society of Cardiology (ESC). J Hypertens 2007;25:1105-87.

5. LAGANOVIĆ M. Fiksne kombinacije antihipertenzivnih lijekova – nove mogućnosti liječenja arterijske hipertenzije. Liječ Vjesn 2010;132:94-8.

6. MANCIA G i sur. Reappraisal of European guidelines on hypertension management: a European Society of Hypertension Task force document. J Hypertens 2009;27:2121- -58. 7. JULIUS

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Arterijska hipertenzija

Arterijska hipertenzija – koji je uzrok tome?

Antihipertenzivna terapija

Arterijska hipertenzija u starijih osoba – 2. dio

Arterijsku hipertenziju treba liječiti u svakoj životnoj dobi s ciljem redukcije kardiovaskularnog morbiditeta i mortaliteta. Kod postavljanja dijagnoze arterijske hipertenzije u starijoj životnoj dobi arterijski tlak treba biti povećan u tri uzastopna mjerenja prilikom dvije posjete liječniku. Prilikom tih mjerenja arterijski tlak treba mjeriti u sjedećem i uspravnom položaju ukoliko je to moguće. Također je […]

Arterijska hipertenzija

Arterijska hipertenzija u starijih osoba – 1. dio

Prevalencija arterijske hipertenzije u svijetu je u porastu, kao i porast broja starijeg stanovništva. Starenjem se povećava rizik nastanka arterijske hipertenzije kao posljedica strukturnih i funkcionalnih promjena arterija. Te promjene na stijenkama arterija dovode do porasta osobito sistoličkog tlaka, a dijastolički tlak se može sniziti. To uzrokuje porast tlaka pulsa, a on dodatno ubrzava proces […]

Arterijska hipertenzija

Arterijska hipertenzija i spolne razlike – 2. dio

Upalne i autoimune bolesti često su povezane s povećanim rizikom nastanka arterijske hipertenzije i KVB. Progesteron i muški spolni hormoni imaju imunosupresivni učinak, a estrogen stimulira imunološki sustav. Postoje spolne razlike i kod uobičajenih kardiovaskularnih čimbenika rizika kod bolesnika s arterijskom hipertenzijom (debljina, šećerna bolest, povećane masnoće u krvi, a zajedno čine metabolički sindrom), te […]

Arterijska hipertenzija

Arterijska hipertenzija

Arterijska hipertenzija

Arterijska hipertenzija i spolne razlike – 1. dio

Europsko kardiološko društvo je krajem prošle godine objavilo dokument: Sex Differences in Arterial Hypertension: Key Points (Spolne razlike u arterijskoj hipertenziji: ključne točke) u kojem se obrađuju spolne razlike u patofiziologiji i terapiji arterijske hipertenzije. Autori u tom tekstu ističu da je arterijska hipertenzija, a osobito povišen sistolički arterijski tlak i dalje glavni čimbenik rizika […]

Iz iste kategorije

Kardiologija

Smjernice Europskog kardiološkog društva za bolesnike: Prevencija srčanožilnih bolesti – 2. dio

5. Odrasle osobe svih dobi trebale bi najmanje 150-300 minuta u tjednu primjenjivati umjerenu tjelesnu aktivnost ili 75-150 minuta u tjednu primjenjivati tjelesnu aktivnost visokog intenziteta. Ukoliko ne možete ove ciljeve postići, budite aktivni koliko možete, jer je bilo koja aktivnost bolja od neaktivnosti. 6. Temelj prevencije srčanožilnih bolesti su zdrave prehrambene navike: usvojite mediteranski […]

Kardiologija

Smjernice Europskog kardiološkog društva za bolesnike: Prevencija srčanožilnih bolesti – 1. dio

prestati pušiti, slijediti preporuke o zdravim životnim navikama, sistolički arterijski tlak < 160mmHg osobama bez poznate srčanožilne bolesti, osobama s poznatom srčanožilnom bolešću, osobama s posebnim zdravstvenim poteškoćama (prisutna šećerna bolest ili kronična bubrežna bolest) Procjenu srčanožilnog rizika obavlja liječnik koristeći određene modele i izračune uzimajući u obzir dob, visinu arterijskog tlaka, razinu kolesterola, pušenje, […]

Kardiologija

Koronarna bolest – molim savjet

Kardiologija

Bolesti srčanih zalistaka – 2. dio

Evaluaciju bolesnika s BSZ obuhvaća postavljanje dijagnoze bolesti, procjenu njezine težine i daljnju prognozu bolesti. O tome ovisi i daljnje terapijsko postupanje. Konačnu odluku o daljnjem konzervativnom ili invazivnom operativnom liječenju, odluku donosi kardiološki tim kojeg čine kardiolog, kardiokirurg, anesteziolog, te po potrebi i drugi specijalisti. Ovakvi timovi su neophodni kod visokorizičnih bolesnika ili onih […]

Kardiologija

Bolesti srčanih zalistaka – 1. dio

U našem srcu postoje četiri srčana zaliska: mitralni, aortni, pulmonalni i trikuspidalni. Oni imaju ulogu jednosmjernih srčanih ventila za propuštanje krvi između srčanih klijetki i pretklijetki, te lijeve klijetke i aorte (aortni zalistak). Za njihovu normalnu funkciju potrebno je osim njihove normalne građe i normalna struktura i funkcija ostalih dijelova srca. Bolesti srčanih zalistaka (BSZ) […]

Kardiologija

Genetske bolesti aorte – 2. dio

Sindrom tortuoznih (zakrivljenih) arterija nasljeđuje se autosomno recesivno. Ovo je vrlo rijetka bolest. Nastaje zbog mutacije gena SLC2A10 uz poremećaj sinteze vezivnog tkiva. Kod ovih bolesnika zahvaćene su srednje velike i velike arterije. Može nastati elongacija i abnormalno zakretanje aorte uz  proširenje u obliku aneurizme. Postoji opasnost puknuća stijenke aorte i drugih zahvaćenih arterija. Uz […]

Kardiologija

Genetske bolesti aorte – 1. dio

Najčešće nasljedne bolesti aorte su aneurizma (proširenje), ruptura (puknuće), disekcija (raslojavanje stijenke), koarktacija, odnosno suženje aorte. Pojedine bolesti aorte javljaju se u sklopu pojedinih sindroma, ali i samostalno. Najčešći nasljedni sindromi koji uključuju i bolesti aorte su Marfanov sindrom i Loeys-Dietz sindrom. Marfanov sindrom se nasljeđuje autosomno dominantno. U sklopu ovog sindroma zahvaćeno je više […]

Kardiologija

“Lupanje” srca i pojava na licu – kako je to povezano?