Dolaskom toplijih proljetnih dana brojni ljubitelji prirode krenuti će u osvajanje naših prirodnih ljepota..

Skriveni na vlatima trave i u grmlju vrebaju male, sitne životinjice koje su se probudile s dolaskom proljeća, baš kao i čovjek. Radi se o krpeljima, stanovnicima naših, livada, pašnjaka i šuma, neželjenim gostima koji nam se “zakače” za odjeću prilikom boravka u prirodi.

Životni ritam krpelja

Krpelji (Ixodoidae) su nametnici, spadaju u skupinu člankonožaca, a parazitirajući  na domaćinu mogu biti prenosioci niza zaraznih bolesti. U prirodi su vrlo rasprostranjeni, u kontinentalnom dijelu Hrvatske najpoznatiji predstavnik je šumski krpelj (Ixodes ricinus), dok  u priobalnom području prevladava pasji krpelj (Rhipicephalus sanguineus) koji je prenosioc uzročnika mediteranske pjegave groznice.  Za svoj razvoj i razmnožavanje trebaju obrok krvi, te stoga žive kao nametnici na toplokrvnim životinjama (pticama i sisavcima) kojima sišu krv. Obitavaju u našim nizinskim i brdskim predjelima, u šumama, na poljima, livadama, ali i u vrtovima i okućnicama. Sezona aktivnosti krpelja započinje u rano proljeće, kada se prosječne dnevne temperature popnu na 5-7°C, traje tijekom cijelog proljeća i u rano ljeto. Za vrijeme velikih ljetnih vrućina, aktivnost krpelja se smanjuje, da bi ponovo u ranu jesen bili aktivniji. Dakle, najbrojniji su i najaktivniji tijekom 5. i 6. mjeseca. Za aktivnost krpelja važna je temperatura i vlažnost zraka, a njihova brojnost iz godine u godinu varira ovisno o klimatskim karakteristikama zime. Obično je nakon blagih zima njihova  brojnost veća.

Krpelji imaju mali radijus kretanja, oni gmižu po vlatima trave, po stabljikama i listovima grmlja i niskog raslinja do visine od jednog metra. Krpelji ne lete, niti ne skaču, nego najčešće mirno čekaju na vršcima grančica ili vlati trave na svoju žrtvu. Građa nogu prilagođena im je za prihvaćanje za krzno životinje ili odjeću čovjeka.  Kada životinja ili čovjek dotakne krpelja on će se svojim nožicama “zakačiti” za žrtvu. Nakon što se prihvati za domaćina, krpelj hoda više sati po tijelu u potrazi za povoljnim mjesto  gdje će svojim rilcima ubosti u kožu i sisati krv.  Žrtva sam ubod krpelja ne osjeća zbog tvari u slini koja ima djelovanje poput anestetika. Kod ljudi  se krpelji  najčešće zadržavaju na područjima gdje je koža vlažnija i  mekša, a to su  kod odraslih  područje donjeg dijela trbuha i prepona, dok je kod djece najčešće mjesto uboda krpelja glava, u području vlasišta ili iza uha.
Na mjestu uboda krpelja može se pojaviti manji otok i crvenilo, te svrbež kao posljedica iritativnog djelovanja stranih tvari koje je krpelj unio u kožu domaćina. Crvenilo na mjestu uboda krpelja nestaje nakon 1-2 dana i ne smije se zamijeniti sa crvenilom kao posljedica eritema migrans.
 
Krpelji se zaraze prilikom sisanja krvina malim šumskim životinjama, a uzročnike zaraznih bolesti mogu prenijeti i na čovjeka. Kako prenosi uzročnike zaraznih bolesti na nove generacije u svom razvojnom ciklusu, krpelji su i prenosioci i rezervoar uzročnika u prirodi. Na sreću, nisu svi krpelji zaraženi mikroorganizmima, već samo mali dio njih, a također nisu zaraženi niti na svim područjima, nego samo u područjima tzv. prirodnih žarišta. Kod prijenosa zaraze sa zaraženog krpelja  bitno je i  vrijeme koje je  krpelj proveo pričvšćen na kožu- rizik je veći što je krpelj duže pričvršćen za kožu. 

Koje bolesti prenose krpelji?

Najčešće bolesti koje prenose krpelji su:
– krpeljni meningoencefalitis i
– lajmska bolest (Lyme boreliosis), te rjeđe tularemija, erlihioza, babezioza i neke rikecioze, poput Q groznice i mediteranske pjegave groznice.

Krpeljni meningoencefalitis

Krpeljni meningoencefalitis (KME) je upalna bolest središnjeg živčanog sustava uzrokovana virusom krpeljnog meningoencefalitisa, a rasprostranjena je širom Europe i Azije. Do infekcije virusom krpeljnog meningoencefalitisa dolazi u aktivnim prirodnim žarištima Europe i Azije. Kao prirodni rezervoar (izvor zaraze) virusa KME su različite vrste malih šumskih glodavaca, zatim jež, krtica, te rjeđe ptice i šišmiši. Prenosioc, ali i rezervoar virusa je šumski ili šikarni krpelj.

Krpeljni meningoencefalitis rasprostranjen je u Središnjoj i Istočnoj Europi, te Aziji. Postoje dva podtipa KME, to su;

1. europski podtip, uzročnik srednjeeuropskog KME, koji je blaži i prenosi ga krpelj Ixodes ricinus,
2. dalekoistočni podtip, uzročnik ruskog proljetnoljetnog KME,koji je klinički teža bolest, a  prenosi je  krpelj Ixodes persculatus.

Za naše područje značajan je srednjeeuropski KME, rasprostranjen od juga Švedske i Finske, preko Poljske, Njemačke, Češke, Austrije, Mađarske i Slovenije do sjeverozapadne Hrvatske i istočne Slavonije. Kod nas se krpeljni meningoencefalitise se javlja u kontinentalnom dijelu Hrvatske između rijeke Drave i Save, gledajući po županijama najviše su zahvaćene Krapinsko-Zagorska, Međimurska, Koprivničko-Križevačka, Osječko-Baranjska i Vukovarsko-Srijemska županija.

Bolest se javlja u toplo godišnje doba, te se zbog svojih sezonskih karakteristika i naziva proljetnoljetni KME. Karakteristična su dva intervala pojavljivanja bolesti u skladu sa porastom temperature i sezonskom aktivnosti krpelja, u proljeće i kasno ljeto,odnosno početak jeseni. To se vrijeme ujedno poklapa i pojačanim odlaskom ljudi u prirodu, na izlete u šumu, mjesta gdje je najveća mogućnost zaražavanja. Osim izletnika koji rekreativno borave u prirodi, riziku su izloženi i osobe koje  su profesionalno vezane uz šumu, prirodna staništa krpelja (šumari, lovci).
Bolest se može manifestirati od blage kliničke slike, poput gripe, stoga se često i naziva ljetna gripa do teške kliničke slike krpeljnog meningoencefalitisa, koja može ostaviti posljedičnu paralizu.

Tipična klinička slika ima dvije faze. Nakon razdoblja inkubacije koje traje od 7-14 dana, razvije se prva faza bolesti koja je slična gripi. Oboljeli ima glavobolju, povišenu temperaturu preko 38°C, bolove u mišićima, opću slabost i druge nespecifične simptome.  Nakon ove faze slijedi razdoblje bez simptoma koje traje oko 8 dana (izuzetno  1-20 dana). Nakon 2-4 tjedna od uboda krpelja, 20-30% inficiranih osoba razvije drugu fazu bolesti u kojoj je zahvaćen središnji živčani sustav sa kliničkim manifestacijama upale mozga i/ili moždanih ovojnica (glavobolja, mučnina, povraćanje, ukočenost vrata).
Kod najvećeg broja bolesnika bolest ima blagi tijek, samo se u malog broja bolesnika razvije težak oblik sa  posljedičnom paralizom mišića.