Urinarni kateter

Ovaj tekst se primarno namijenjen bolesnicima kojima je upravo ili nedavno postavljen urinarni kateter te članovima obitelji koji će također voditi adekvatnu brigu o bolesniku i kateteru.

    Ovaj tekst se primarno namijenjen bolesnicima kojima je upravo ili nedavno postavljen urinarni kateter te članovima obitelji koji će također voditi adekvatnu brigu o bolesniku i kateteru. Ovdje ćemo opisati najčešći tip trajnog katetera, odnosno tzv. Foley kateter kojeg bolesnik nosi zauvijek – naravno, uz izmjenjivanje katetera svaka četiri tjedna (po potrebi i češće) ili privremeno – kroz nekoliko dana ili tjedana.

    Urinarni kateter je savitljiva, najčešće gumena, cijev koja se postavlja kroz uretru (mokraćnu cijev) u mokraćni mjehur. Najčešći razlog postavljanja urinarnog katetera je stanje u kojem bolesnik ne može mokriti odnosno spontano isprazniti mokraćni mjehur.

    Urinarni kateter se upravo i postavlja sa ciljem pražnjenja mokraćnog mjehura. Vanjski kraj postavljenog katetera ima dva kraka i to jedan otvoreni, širi i drugi zatvoreni i uži. Kateter na vanjskom kraju završava s ta dva kraka jer je građen od dva odvojena kanala. Na jedan, širi, izlazi mokraća iz mokraćnog mjehura što se može opaziti čim sam vrh katetera, na kojem su dva otvora, uđe u mokraćni mjehur pun urina. Druga, tanja, cjevčica je naoko slijepo zatvorena. Ona služi za fiksaciju urinarnog katetera u mjehuru i time se sprečava njegovo ispadanje iz mjehura. Opisat ćemo mehanizam te fiksacije.

    U prividno slijepi otvor navedene tanje cjevčice ugura se (upotrebom manje sile)  tanki vrh medicinske „šprice“ i kroz tu tanku cjevčicu napuše se balon na vrhu katetera – dakle, u samom mokraćnom mjehuru. Tako napuhani balon u mjehuru priječi ispadanje katetera. Radi se o malom balonu koji je najčešće zapremine 5 – 10 ml, a puni se sterilnom vodom.

    Uz postavljeni urinarni kateter, koji je strano tijelo, neizbježna je i infekcija koja se ne mora ni manifestirati nekim značajnim ili neugodnim simptomima. Ako nema simptoma (bol, oteklina, temperatura…) takva infekcija se ne liječi. Prvo vrijeme nošenja katetera je i samo donekle neugodno dok se lokalna sluznica ne adaptira na to strano tijelo. U cilju prevencije značajnije infekcije vidljivi, vanjski dio katetera potrebno je barem jednom dnevno oprati blagim sapunom i toplom vodom sve do ulaska u mokraćnu cijev. Potrebno je prije toga dobro oprati ruke. Neophodno je uzimati 2 litre tekućine dnevno da se sam kateter ne začepi gustim urinom.

    Kateter se može nositi spojen na urinarnu vrećicu ili biti začepljen dok se ne osjeti potreba za mokrenjem ili svaka dva do četiri sata. Kad se vrećica napuni potrebno ju je isprazniti na ventil (ako ga vrećica ima) ili pak zamijeniti vrećicu novom. Vrećica uvijek mora biti fiksirana ISPOD razine mokraćnog mjehura da bi se osiguralo dobro pražnjenje.

Ocijenite članak

Ocjena 0.00 (broj glasova: 0)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci