Samoozljeđivanje

Prema definiciji samozljeđivanje ili namjerno samoozljeđivanje uključuje samozljeđivanje (nanošenje ozljeda) i samootrovanje, te predstavlja namjerno, direktno ozljeđivanje tijela, najčešće bez suicidalne namjere.

Prema definiciji samozljeđivanje ili namjerno samoozljeđivanje uključuje samozljeđivanje (nanošenje ozljeda) i samootrovanje, te predstavlja namjerno, direktno ozljeđivanje tijela, najčešće bez suicidalne namjere. Jedno od najvažnijih pitanja vezano uz samoozljeđivanje jest da li u podlozi postoji suicidalna nakana, te kako barem pokušati predvidjeti taj rizik i ako je moguće izbjeći fatalan ishod. S tim ciljem provedena su brojna istraživanja kao i prikazi slučajeva kako bi se što bolje pokušalo razumjeti faktore koji bi bili protektivni ili rizični kod takvog ponašanja.

Autor William Basco u svom članku navodi da je među tinejdžerima i mlađim odraslim osobama u dobi od 15 do 24 godine, suicid drugi po redu učestalosti uzrok smrti. U nedavnoj studiji pokušalo se istražiti da li je samoozljeđivanje (nefatalno samoozljeđivanje ili samootrovanje koje se javljalo s ili bez suicidalne nakane) moglo predvidjeti budući suicid. Prema nekim studijama učestalost suicida u prvoj godini nakon samoozljeđivanja bila je manja od 1%. Olfson i suradnici  dodatno su istraživali varijable kao što su spol, dob, rasu, etničku pripadnost te kliničku dijagnozu koje bi mogle utjecati na rizik od suicida nakon samoozljeđivanja,

Istraživanje Bascoa pokazala je da su osobe s nefatalnim početnim samoozljeđivanjem većinom bile žene, bjelkinje, adolescentice. Od ukupnog broja ispitanih 35.6% imalo je depresivni poremećaj. Oko 17% mladih osoba koje su se samoozljeđivale imale su barem jedno ponovljeno nefatalno iskustvo samoozljeđivanja tijekom naredne godine. Nekoliko faktora bilo je pozitivno povezano s ponovljenim samoozljeđivanjem, uključujući ženski spol, bipolarni poremećaj, anksiozni poremećaj, ovisnost o psihoaktivnim tvarima, poremećaj ličnosti. U usporedbi s općom populacijom dječje dobi povećan je bio i mortalitet., a najveći je bio u dobnoj skupini adolescenata od 12 do 17 godina.

Istraživanje zaključno navodi da je rizik od suicida kod tinejdžera ili mlađih odraslih osoba povećan nakon nefatalnog samoozljeđivanja. Sugerira se da saznanje o ovim podacima može pomoći u obraćanju pažnje u pružanju pomoći i praćenju populacije pod rizikom.

Prema Bascou ovi podaci upućuju na to da bilo koje samoozljeđivanje, uključujući rezanje, (koje predstavlja jednaku opasnost kao i trovanje) predstavlja rizični faktor.

 

Ocijenite članak

Ocjena 0.00 (broj glasova: 0)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)