Samoozljeđivanje

Prema definiciji samozljeđivanje ili namjerno samoozljeđivanje uključuje samozljeđivanje (nanošenje ozljeda) i samootrovanje, te predstavlja namjerno, direktno ozljeđivanje tijela, najčešće bez suicidalne namjere.

Prema definiciji samozljeđivanje ili namjerno samoozljeđivanje uključuje samozljeđivanje (nanošenje ozljeda) i samootrovanje, te predstavlja namjerno, direktno ozljeđivanje tijela, najčešće bez suicidalne namjere. Jedno od najvažnijih pitanja vezano uz samoozljeđivanje jest da li u podlozi postoji suicidalna nakana, te kako barem pokušati predvidjeti taj rizik i ako je moguće izbjeći fatalan ishod. S tim ciljem provedena su brojna istraživanja kao i prikazi slučajeva kako bi se što bolje pokušalo razumjeti faktore koji bi bili protektivni ili rizični kod takvog ponašanja.

Autor William Basco u svom članku navodi da je među tinejdžerima i mlađim odraslim osobama u dobi od 15 do 24 godine, suicid drugi po redu učestalosti uzrok smrti. U nedavnoj studiji pokušalo se istražiti da li je samoozljeđivanje (nefatalno samoozljeđivanje ili samootrovanje koje se javljalo s ili bez suicidalne nakane) moglo predvidjeti budući suicid. Prema nekim studijama učestalost suicida u prvoj godini nakon samoozljeđivanja bila je manja od 1%. Olfson i suradnici  dodatno su istraživali varijable kao što su spol, dob, rasu, etničku pripadnost te kliničku dijagnozu koje bi mogle utjecati na rizik od suicida nakon samoozljeđivanja,

Istraživanje Bascoa pokazala je da su osobe s nefatalnim početnim samoozljeđivanjem većinom bile žene, bjelkinje, adolescentice. Od ukupnog broja ispitanih 35.6% imalo je depresivni poremećaj. Oko 17% mladih osoba koje su se samoozljeđivale imale su barem jedno ponovljeno nefatalno iskustvo samoozljeđivanja tijekom naredne godine. Nekoliko faktora bilo je pozitivno povezano s ponovljenim samoozljeđivanjem, uključujući ženski spol, bipolarni poremećaj, anksiozni poremećaj, ovisnost o psihoaktivnim tvarima, poremećaj ličnosti. U usporedbi s općom populacijom dječje dobi povećan je bio i mortalitet., a najveći je bio u dobnoj skupini adolescenata od 12 do 17 godina.

Istraživanje zaključno navodi da je rizik od suicida kod tinejdžera ili mlađih odraslih osoba povećan nakon nefatalnog samoozljeđivanja. Sugerira se da saznanje o ovim podacima može pomoći u obraćanju pažnje u pružanju pomoći i praćenju populacije pod rizikom.

Prema Bascou ovi podaci upućuju na to da bilo koje samoozljeđivanje, uključujući rezanje, (koje predstavlja jednaku opasnost kao i trovanje) predstavlja rizični faktor.

 

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Depresija i komorbiditeti

Depresija se često javlja u komorbiditetu (istovremena pojava dva ili psihičkih poremećaja ili prisustvo tjelesne bolesti uz psihijatrijski poremećaj). Najčešće tjelesne bolesti koje se javljaju uz depresiju su epilepsija, Parkinsonova bolest, multipla skleroza, degeneracijske bolesti mozga, Alzheimerova bolest, koronarna bolest, maligne bolesti, hipotiroidizam, hipertiroidizam, hiperparatiroidizam, Cushingov sindrom, Addisonova bolest, šećerna bolest, itd. Istraživanja pokazuju kako […]

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 2. dio

Dugotrajno gledano kombinirani pristup je učinkovitiji, a kod blage depresije psihološke intervencije su jednako učinkovite poput medikamenata. Kod umjerene do teške depresije medikamente su prva opcija, a inhibitori ponovne pohrane serotonina su dobro podnošljivi kod osoba s epilepsijom. Iz ove skupine lijekova zbog dobre podnošljivosti i malo interakcija obično su prvi izbor citalopram i sertralin. […]

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 1. dio

Osobe koje boluju od depresije pod povećanim su rizikom i za razvoj epilepsije. Naime, radi se o složenoj dvosmjernoj povezanosti – moždani putevi koji se nalaze u podlozi depresije jednaki su onima kod epilepsije temporalnog režnja (smanjen je hipokampus, promjene u amigdali i hipokampusu, reducirana površina kortikalnog područja i gustoća). Tipični neurobiološki mehanizmi depresivnog poremećaja […]

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?

Psihijatrija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Psihijatrija

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Psihijatrija

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]