Reprodukcija, odnosno medicinski potpomognuta oplodnja možda je jedino područje u medicini u kojemu žena…

Reprodukcija, odnosno medicinski potpomognuta oplodnja možda je jedino područje u medicini u kojemu žena ne misli najprije na svoje zdravlje, odnosno na možebitne neželjene posljedice postupaka i lijekova na svoj organizam. Želja za biološkim potomstvom, koje se ne može ostvariti spontano, najčešće je toliko intenzivna, da sve ostalo pada u drugi plan.
Postupaka medicinski potpomognute oplodnje ima više, u nekima od njih primjenjuju se i određeni lijekovi, koji se nazivaju „fertilitetnim lijekovima“. To nisu posebni lijekovi, ti lijekovi koriste se i u mnogim drugim stanjima i situacijama. No zbog mehanizma svog djelovanja, primjenjuju se i u postupcima medicinski potpomognute oplodnje.
Fetilitetni lijekovi djeluju dvojako – induciraju ovulaciju i stimuliraju jajnike. Primjenjuju se prema različitim shemama i protokolima, koji uključuju razne fertilitetne lijekove, najčešće i njihovu kombinaciju, različite njihove doze, primjenjuju se različito dugo, kroz cikluse, najčešće kroz više ciklusa, s različitim vremenom „pauze“ između ciklusa itd.
Fertilitetni lijekovi Izazivaju i različite nespecifične nuspojave, koje su zajedničke većini lijekova, kao što su mučnina, glavobolja, lokalna reakcija oko uboda igle (ako se primjenjuju parenteralno) i slično.
No, fertilitetni lijekovi izazivaju i neželjene reakcije koje su specifične za te lijekove, od kojih su neke i potencijalno po život opasne, kao što je sindrom hiperstimulacije jajnika.
Neki lijekovi koji se primjenjuju u postupcima medicinski potpomognute oplodnje mogu biti povezani i s kongenitalnim anomalijama ploda, pa je preporuka te lijekove primijeniti jedino u slučajevima kada ništa drugo nije opcija, ili drugi postupci nisu polučili očekivane rezultate.
Višeplodna trudnoća je također neuspjeh medicinski potpomognute oplodnje, no ako se radi o 2 ili 3 ploda, budući roditelji ovo najčešće ne doživljavaju kao neželjenu situaciju.
Osim navedenoga, razmatra se i mogući utjecaj fertilitetnih lijekova na kasniji razvoj raka genitalnih organa i dojke u žena, ali i u tako rođene djece.
Manjkavost većine takvih istraživanja oslikava se u činjenici kako uzorak najčešće nije dovoljno velik (najčešće je uključeno nekoliko stotina žena, što je u ovim okolnostima zapravo mali broj), praćenje ne traje dovoljno dugo (u ovom kontekstu, vrijeme praćenja trebalo bi biti nekoliko desetljeća), različita je metodologija istraživanja, različiti su lijekovi (po tehnologiji izrade, dozama, sastavu, … oni koji su se primjenjivali u pionirsko doba medicinski potpomognute oplodnje i danas), uzimaju se u obzir samo neki parametri (jer je u pitanju doista veliki broj parametara koji bi se trebali uzeti u obzir) itd.
Ono što ipak danas znamo o međuodnosu fertilitetnih lijekova na zdravlje žene, osim ranih poznatih, nespecifičnih i specifičnih komplikacija, odnosno nuspojava, je da su sigurni za primjenu. Ali ipak uz opasku kako su daljnja istraživanja neophodna.