Ergometrija

Ergometrija ili test opterećenja je dobro uhodana i klinički prihvaćena neinvazivna metoda koja se radi kod bolesnika sa sumnjom na ishemijsku bolest srca ili pak kod bolesnika sa već postavljenom dijagnozom ishemijske bolesti srca.

Ergometrija ili test opterećenja je dobro uhodana i klinički prihvaćena neinvazivna metoda koja se radi kod bolesnika sa sumnjom na ishemijsku bolest srca ili pak kod bolesnika sa već postavljenom dijagnozom ishemijske bolesti srca.
Svim ispitanicima bi trebalo isključiti prije testa opterećenja digoxin, beta blokatore, antagoniste kalcija, nitrate, najmanje 24h (optimalno 48h) prije izvođenja testa.
Ergometrija se izvodi na pokretnoj traci ili bicikl-ergometru po Bruceovom protokolu dok se povećava opterećenje s početnih 25W za po 25 W svakih 3 minuta. Tijekom izvođenja testa mjeri se srčana frekvencija i arterijski tlak dok se elektrokardiogram ( EKG) kontinuirano prati.  Tijekom testa nastoji se postići značajno povećanje frekvencije srca tako što se test radi bar dok se ne postigne submaksimalna vrijednost frekvencije koja je dana za starosnu dob,spol i tjelesnu težinu. Pri interpretaciji testa značajni su slijedeći elementi - simptomi koji se javljaju tjekom testa, tolerancija na napor, krvni tlak i srčana frekvencija te EKG promijene. Kao glavni kriterij za pozitivnost testa služe EKG promjene. Prema ESC smjernicama glavni dijagnostički kriteriji za ishemiju tijekom testa je horizontalna ili silazna denivelacija ST segmenta za ≥1mV koja traja 0.06-0.08s u jednom ili više EKG odvoda, posebno ako su promjene udružene sa simptomima. Pojava anginozne boli i značajne depresije ST-segmenta (>2mm) pri niskom opterećenju znak je značajne ishemije miokarda.
Testiranje se uglavnom završava kada je postignuto 85% predviđene maksimalne srčane frekvencije prema spolu i dobi.

INDIKACIJE ZA PREKID TESTA OPTEREĆENJA
1. frekvencija srca (postizanje maksimalne ili submaksimalne frekvencije)
2. bol u prekordiju
3. promjene ritma (FA, VT, VES, PSVT, AV blok)
4. progresivno snižavanje frekvencije srca
5. progresivno snižavanje arterijskog tlaka (znak je popuštanja miokarda uslijed opsežne koronarne bolesti)
6. elevacija ST segmenta
7. RR > 220/120mmHg
8. znakovi insuficijencije periferne cirkulacije
9. simptomi CNS-a (vrtoglavica, presinkopa, ataksija)
10. opći zamor i dispneja
11. zahtjev pacijenta
Ergometrija nema dijagnostičku vrijednost ako je u EKG-u prisutan LBBB, WPW, elektrostimulacija ventrikula. Kod pacijenata s abnormalnim EKG nalazom u mirovanju koji ukazuje na hipertrofiju lijevog ventrikla, nepravilnosti intraventrikularnog provođenja, atrijsku fibrilaciju imaju često lažno pozitivne rezultate testa. Takvi rezultati su mogući i kod pacijenata na terapiji digitalisom. Ergometrija je također manje osjetljiva i specifična kod žena.

Apsolutne i relativne kontraindikacije za test opterećenja

 

Apsolutne kontraindikacije za test opterećenja:

Akutni koronarni sindrom (infarkt miokarda unutar 48 h ili nekontrolirana nestabilna angina)
Disekcija aorte (akutna)
Aortna stenoza ako je simptomatska ili teška
Aritmija ako je simptomatska ili hemodinamski značajna
Zatajivanje srca ako je dekompenzirano
Miokarditis ili perikarditis ako je akutan
Plućna embolija ili infarkt pluća ako je akutan

 

Relativne kontraindikacije za test opterećenja: 

Atrioventrikulski blok ako je visokog stupnja
Bradiaritmije
Elektrolitska neravnoteža
Hipertenzija (sistolički >200 mmHg ili dijastolički >110 mmHg)
Hipertrofična opstruktivna kardiomiopatija
Nemogućnost postizanja adekvatnog napora zbog duševnih tegoba, ili tjelesne invalidnosti ili nesposobnosti
Stenoza srčane valvule ako je umjerena ili teška
Stenoza debla lijeve glavne koronarne arterije
Sistemska bolest
Tahiaritmije

Koliko je siguran odnosno koliki rizik ima test opterećenja.

Test opterećenja se smatra niskorizičnom procedurom i bolesnik treba da potpiše suglasnost za izvođenje testa opterećenja. Prije potpisivanja suglasnosti bolesnik treba da je upoznat sa koristima od testa opterećenja u dijagnostičke svrhe kao i sa minimalnim mogućim rizicima. Rizik sprovođenja testa opterećenja je zavisan od kliničkog stanja pacijenta kojem se test radi. Rizik je veći kad se procedura sprovede ubrzo nakon akutnog ishemijskog događaja ( akutnog infarkta srca). Rizik je znatno umanjen čak i u ranoj postinfarktnoj fazi kad se provodi test opterećenja limitiran simptomima pacijenta. Stres opterećenja se može takođe sa sigurnošću uraditi kod pacijenata sa kompenziranom srčanom slabošću koji nemaju značajnih komplikacija. Ispitivanja su pokazala da je pojava ventrikularnih poremećaja ritma tijekom testa češća kod pacijenata koji su bili na terapijji antiaritmicima u odnosu na pacijente koji nisu uzimali lijekove iz te grupe. Kod pacijenta koji su bez simptoma bolesti srca rizik od pojave komplikacija tijekom testa opterećenja je izuzetno mali. U slučaju da se radi o visoko rizičnim pacijentima kojima je ipak potrebno uraditi test opterećenja, a to su pacijenti sa značajnom disfunkcijom lijeve klijetke, sinkopama, manifestnom anginom pectoris, poremećajima ritma onda je takvim pacijentima test opterećenja potrebno uraditi u bolničkim uvjetima. Pacijenti koji su bez simptoma i koji pripadaju u nisko-rizičnu grupu pacijenata za pojavu ishemijske bolesti srca mogu uraditi test ambulantno uz posebno educiranog medicinskog tehničara, pod uvjetom da je liječnik u neposrednoj blizini.


Diabetes mellitus i test opterećenja
Ateroskleroza koronarnih krvnih žila kao i promjene na perifernim krvnim žilama su značajno izraženije kod bolesnika sa dijabetesom u odnosu na bolesnike koji nemaju dijabetes. Stupanj ateroskleroze je u korelaciji sa dužinom trajanja dijabetesa kao i sa prisutnošću mikrovaskularne bolesti, periferne vaskularne bolesti i autonomne neuropatije. Kod pacijenata sa autonomnom disfunkcijom kao i senzornom neuropatijom češća je pojava abnormalnog odgovora krvnog tlaka ili srčane frekvencije na opterećenje tijekom ergometrije.

Koje vrijednosti tlaka se smatraju normalnim tijekom testa opterećenja.
Normalan odgovor na opterećenje je progresivni porast sistoličkog tlaka sve do pik-a kojim se smatraju vrijednosti od 160 do 200 mmHg, sa većim vrijednostima za starije pacijente koji imaju slabije prilagodljiv vaskularni sustav. Kod zdravih osoba dijastolički tlak se ne mijenja značajnije tijekom opterećenja. Neadekvatna reakcija na opterećenje je kada sistolički tlak ne poraste iznad 120 mmHg ili kad se registrira pad sistoličkog tlaka više od 15 mmHg na 15 sekundi ili ispod vrijednosti tlaka u mirovanju. Ovakva reakcija može biti povezana s ishemijskom bolesti srca, ali i sa drugim stanjima kao što su-kardiomiopatija, aritmije, vazovagalna reakcija, hipovolemija, uzimanje antihipertenziva. Rijetko, kod mladih pacijenata moguća je pojava vazovagalne sinkope u ranoj fazi odmora zajedno sa sinusnom bradikardijom tj. usporenim radom srca. Hipertenzivna reakcija tokom testa opterećenja je povezana sa značajnijom koronarnom bolešću kao i većim defektima u perfuziji miokarda.

Ocijenite članak

Ocjena 5.00 (broj glasova: 1)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci