Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problema, 10. revizija, psihološke promjene vezane uz trudnoću i porod svrstane su pod nazivom: Mentalni poremećaji i poremećaji udruženi s babinjama..

Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problema, 10. revizija, psihološke promjene vezane uz trudnoću i porod svrstane su pod nazivom: Mentalni poremećaji i poremećaji udruženi s babinjama (postporođajni period) F53. Ovdje spadaju psihički poremećaji majke u periodu poroda i/ili u prvih 6 tjedna nakon poroda. No, sama definicija i klasifikacija ovog poremećaja još uvijek je neujednačena. Dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja američke psihijatrijske udruge DSM 5 ne izdvaja postporođajnu depresiju kao zasebnu dijagnozu, već se može dijagnosticirati kao veliki depresivni poremećaj ako su prisutni kriteriji navedenog poremećaja, što znači prisutnost velike depresivne epizode s početkom u trudnoći ili u roku od 4 tjedna nakon poroda.

Postporođajna depresija se javlja od 4. tjedna do 30. tjedna nakon poroda. Karakteristični simptomi su depresivno raspoloženje, nesanica ili pretjerana pospanost, umor, česte promjene raspoloženja i nagle oscilacije, osjećaj usamljenosti, tuge i beznađa, pretjerana briga i zabrinutost za dijete, nemar za dijete, razdražljivost, plačljivost, tjeskoba i otežana koncentracija, oscilacije apetita (od teškog gubitka apetita do prejedanja), hiperaktivnost do kroničnog iscrpljivanja, osjećaj osobe da se ne može suočiti s problemima, osjećaj slabosti i nemoći, negativna razmišljanja, teškoće pamćenja i koncentracije, sniženo samopouzdanje, osjećaj krivnje i nemoći, emocionalna labilnost, izbjegavanje kontakta s ljudima, napadi panike, gubitak interesa za dijete i ostale bliske osobe, suicidalna i homicidalna razmišljanja.

Prema autoru Barbieri RL, postpartalna depresija pogađa jednu od sedam novopečenih majci u Sjedinjenim Američkim Državama.  Ranije smjernice preporučivale su probir (skrining) za depresiju tijekom i nakon trudnoće, pa se takav probir danas široko primjenjuje. No, precizno upućivanje  na evaluaciju i tretman majki koje su bile pozitivne na probiru ostaje poseban izazov. Javnozdravstvene strategije koje su orijentirane prema općoj populaciji proširile su svoje preporuke vezano uz skrining depresije, prema skriningu povezanih rizičnih čimbenika i implementaciju preventivnih mjera.

Ključne poruke:

–  osnovni zadatak jest preporuka kliničarima omogućiti ili preporučiti trudnicu ili ženu nakon poroda koja je pod povećanim rizikom za perinatalnu depresiju kako bi se mogla uključiti u savjetovanje

–  prepoznati nedostatak validiranih instrumenata za identificiranje žena koje su rizične, a radne skupine preporučuju da žene s barem jednim od prisutnih čimbenika su pod povećanim rizikom za perinatalnu depresiju:

• ranija povijest depresije
• aktualni simptomi depresije koji ne zadovoljavaju kriterije u probiru za postavljanje dijagnoze depresije
• niski prihodi
• adolescencija
• samohrane majke
• nedavno nasilničko ponašanje partnera
• anksioznost
• nedavni značajni negativni životni događaji.

–   Savjetovanje ili psihoterapijske intervencije mogu reducirati vjerojatnost za pojavu perinatalne depresije

–   Mješoviti ili ograničeni dokazi govore u prilog drugih intervencija, uključujući tjelesnu aktivnost, edukaciju, farmakoterapiju, dodatke prehrani i zdravstvene intervencije.

Autor navodi da najrelevantnije studije intervencija usmjerenih na prevenciju perinatalne fokus stavljaju na žene s povišenim depresivnim simptomima ili osobnom ranijom povijesti depresije. Sukladno tome početne akcije trebaju biti usmjerene na ove dvije skupine žena, a pri tome se koriste određeni instrumenti (skala Edinburgh Postnatal Depression Scale, the Patient Health Questionnaire) uz dva pitanja o povijesti depresije („Da li ste ikada prije trudnoće imali period od 2 tjedna ili dulje kada ste se osjećali osobito potišteno ili depresivno?“ i „Ako jeste, da li je to depresivno raspoloženje utjecalo na vašu sposobnost obavljanja zadataka ili na vaše odnose s prijateljima ili obitelji ili je to dovelo do toga da ste potražili profesionalnu pomoć?“).