Za razliku od probiotika, koji predstavljaju žive kulture bakterija ili drugih mikrroorganizama s povoljnim učinkom na zdravlje čovjeka, postbiotici za molekule koje nastaju kao rezultat metabolizma probiotika.

Za razliku od probiotika, koji predstavljaju žive kulture bakterija ili drugih mikrroorganizama s povoljnim učinkom na zdravlje čovjeka, postbiotici za molekule koje nastaju kao rezultat metabolizma probiotika. U novije vrijeme pojavili su se termini poput paraprobiotika ili postbiotika koji predstavljaju mrtve mikrobne stanice, mikrobne frakcije ili lizate stanica (stanice kojima je razorena stanična membrana), a smatra se da i ti sastojci mogu imati povoljna fiziološka djelovanja i dodatno bioaktivno djelovanje uz poznata djelovanja probiotika.

Postbiotici u užem smislu predstavljaju topljive spojeve ili produkte metabolizma živih bakterija koje one izlučuju u svoj okoliš ili se nalaze u staničnoj tekućini i postaju raspoloživi nakon stanične lize ili razaranja mikrobne stanice.

Postbiotici su najčešće enzimi, peptidi, organske kiseline, peptidoglikani, polisaharidi te proteini i vitamini. Ugrubo ih dijelimo na gradivne jedinice stanice mikroorganizma te na metabolite (spojeve koje luče mikroorganizmi). Odlikuje ih sadržaj različitih signalnih molekula koje mogu imati protuupalno, imunomodulatorno, antihipertenzivno, hipokolesterolemično, anti-proliferativno i antioksidacijsko djelovanje. Mogu imati i povoljno djelovanje na sastav tijela i vitkost. Ipak, većina mehanizama djelovanja postbiotika još uvijek nije rasvijetljena.

Postbiotici posjeduju nekoliko atraktivnih svojstava koja predstavljaju potencijalne prednosti nad probioticima. U prvom redu to je jasna kemijska struktura, zatim sigurnost, te dulji rok trajnja (do 5 godina kada se koriste kao sastojci u hrani, piću ili dodacima prehrani).  Istraživanja su pokazala da postbiotici imaju adekvatnu apsorpciju, metabolizam i distribuciju u tijelu te razne biološke učinke.

Štoviše, pokazalo se kako postbiotici mogu oponašati neke zdravstvene učinke probiotika, što je povoljno za određene skupine bolesnika kojima se ne preporučuje primjena živih mikroorganizama (teško imunokompromitirani bolesnici, maligne hematološke bolesti, bolesnici s postavljenim centralnim venskim kateterom).  

Primjeri primjene postbiotika u različitim područjima zaštite zdravlja

Primjena postbiotika već je neko vrijeme prisutna u nas i prije pojave samog termina i cijelog koncepta primjene mrtvih mikrobnih stanica i njihovih metabolita. Jedan od primjera je primjena mliječne kiseline, postbiotika kojeg luče laktobacili koji čine zdravu vaginalnu mikrobiotu. Mliječna kiselina koristi se u vaginaletama ili gelovima koji služe za uravnoteženje vaginalne disbioze karakteristične za bakterijske vaginoze. Naime, mliječna kiselina kao metabolit poželjne vaginalne mikrobiote u kojoj dominiraju laktobacili djeluje kao bakteriocin za štetne bakterije (spoj koji ubija određene vrste bakterija) i tako regulira sastav vaginalne mikrobiote. Osim toga, mliječna kiselina koju luče laktobacili snižava pH vrijednost u vaginalnom miljeu i tako stvara nepovoljne uvjete za rast patogenih mikroorganizama.

Drugi je primjer primjena butirata kod disbioze koja dominira u debelom crijevu osoba sa sindromom iritabilnog crijeva te kod oboljelih od ulceroznog kolitisa. Primjena butirata, organske kiseline koja također nastaje kao rezultat metabolizma korisnih bakterija, bilježi se unatrag više desetljeća u vidu klizmi, a tijekom posljednjih godina postoje pripravci koji se koriste oralnim putem jer dolaze u debelo crijevo nepromijenjeni i tamo polučuju pozitivne protuupalne i zaštitne učinke na sluznicu kolona.

Posljednjih godina sve se više značaja pridaje mikrobiomu kože kao bitnom čimbeniku održanja ravnoteže i zaštite od kožnih poremećaja i osjetljive kože. Dodatno, poznato je kako mikrobiom crijeva „komunicira“ s kožom, putem signalnih molekula, te se disbioza probavnog sustava može povezati s brojnim kožnim poremećajima. Modulacija crijevnog mikrobioma utječe na imunosne signalne puteve te tako primjerice smanjuje štetu koja nastaje UV-zračenjem. Stoga se probiotici koriste i u svrhu fotoprotekcije (zaštite od sunčevog zračenja) u pripravcima koji se primjenjuju oralnim putem, a u novije vrijeme pojavila se ideja primjene postbiotika (metabolita ili komponenti staničnih membrane probiotika) u svrhu održanja lijepe i zdrave kože. Naime, lizati stanica probiotika sadrže hijaluronsku kiselinu, sfingomijelinazu, egzopolisaharide, peptidoglikane, mliječnu kiselinu, odnosno molekule koje imaju povoljan učinak na obnavljanje kože, pospješuju urođeni imunitet kože te štite od fotostarenja.

Vjerojatno će se u budućnosti pojaviti još pripravaka koji bi mogli sadržavati kombinaciju probiotika, prebiotika i postbiotika ili lizate mikrobnih stanica.