Glavobolja i gubitak vida u bolesnika s temporalnim arteritisom

Temporalni arteritis (ispravan termin je po novijoj klasifikaciji - gigantocelularni arteritis GCA) je imunološki posredovana kronična upala (vaskulitis) velikih i srednje velikih arterija.

To je bolest koji zahvaća ogranke karotidnih arterija, posebice sljepoočnu (temporalnu) arteriju. Gigantocelularni arteritis (GCA) najčešći je sistemski vaskulitis kod osoba starijih od 50. godina (učestalost 10-20 oboljelih na 100 000 osoba, a tri puta se češća javlja u ženskoj populaciji.

Uzrok bolesti nije poznat, međutim, smatra se da nastaje međusobnim djelovanjem više čimbenika kao što su spol, dob, genetski i okolišni čimbenici. Kao mogući uzrok navodi se i infekcija parvovirusom B19, mycoplasmom pneumonije, chlamydiom pneumonije i varicella zoster virusom. Jedan od osnovnih razloga nedovoljno brzom dijagnosticiranju bolesti je raznolika klinička slika GCA. Bolest se može manifestirati općim simptomima koji se javljaju u trećine bolesnika kao što su povišena tjelesna temperatura do 39 oC, umor, gubitak apetita i/ili gubitak tjelesne težine. S obzirom da je GCA često udružen s reumatskom polimijalgijom, bolesnici se žale na bolove u mišićima i zglobovima. Čest simptom bolesti je novonastala glavobolja ili, ukoliko bolesnik ima glavobolju odprije, ona mijenja karakter. Glavobolja je po svojim značajkama uglavnom tupog, rijetko pulsirajućeg karaktera, a po intenzitetu boli, blaga do umjerena (na ljestvici 1-10, oko 5). Obično se javlja na jednoj strani glave, u području sljepočnica ili čela te se bolesnik žali da ga u tom području koža boli na dodir. Upravo je glavobolja jedan od osnovnih razloga zbog kojeg se bolesnici s neprepoznatim GCA prvo upućuju na neurološki pregled te nerijetko i u hitne neurološke ambulante. U oko polovine bolesnika se javljaju bolovi u području čeljusti prilikom žvakanja što nastaje zbog slabije prokrvljenosti (ishemije) žvačnih mišića. U kliničkoj praksi često je da bolesnici tek na upit navode bol koja je prisutna kod žvakanja i gutanja. Jedna od ranih manifestacija bolesti uz glavobolju su prolazne smetnje vida koje mogu zahvatiti jedno ili oba oka. Bolesnici ih opisuju kao djelomični gubitak vidnog polja ili kao osjećaj „zavjese“ u vidnom polju jednog oka. Definitivno najteža komplikacija GCA (u 15-20% bolesnika) je trajni gubitak vida, koji nastupa iznenadno i bezbolno, može biti djelomičan ili potpun i može zahvatiti jedno ili oba oka. S obzirom da je u neliječenih bolesnika postotak gubitka vida do 60%, neophodno je na vrijeme prepoznati upozoravajuće simptome koje mogu prethoditi danima, te pravovremeno započeti terapiju.


U postavljanju dijagnoze uz detaljnu anamnezu neophodno je učiniti laboratorijsku obradu. U bolesnika s GCA nalazi se ubrzana sedimentacija, porast upalnog parametra CRP-a, slaborkvnost (anemija) i reaktivna trombocitoza (povien broj trombocita). Povišene vrijednosti jetrenih enzima, osobito alkalne fosfataze, javljaju se u 25 do 35 % bolesnika. Od dodatne slikovne obrade indicirano je učiniti ultrazvučni pregled temporalne arterije, angiografiju, magnetska rezonancu (MR) i pozitronsku emisijsku tomografiju (PET). Zlatni standard pri postavljanju dijagnoze je biopsija (kirurško uzimanje i mikroskopska analiza) temporalne arterije. Postupak je kratkotrajan i izvodi se u lokalnoj anesteziji. Važno je napomenuti kako negativan nalaz biopsije ne isključuje dijagnozu, jer do 25 % nalaza može biti lažno negativno, te se u bolesnika sa temeljitom kliničkom sumnjom na GCA preporučuje biopsija temporalne arterije na suprotnoj strani glave.


Liječenje bolesnika s GCA mora započeti čim prije. Lijek izbora su kortikosteroidi (prednizon 1 mg / kg dnevno - max. 60 mg ), doza se nakon 10-ak dana postupno smanjuje za 10 mg svakih 7-14 dana do doze od 30 mg. U narednom razdoblju postupno se smanjuje i korigira doza sukadno praćenju kliničkih i laboratorijskih parametara. Ukoliko se s liječenjem ne započne pravovremeno, čak do 60% bolesnika može izgubiti vid i na drugo oko, dok kod pravovremeno započete terapije taj postotak se smanjuje na 10 - 20%. S obzirom da je bolest češća u starijih bolesnika (vršna pojavnost je u 7-8 desteljeću života) potrebno je voditi računa o mogućim nuspojavama terapije kao što su šećerna bolest, hipertenzija, gastritis, katarakta i osteoporoza. Neki bolesnici trebaju uzimati kortikosteroide u niskim dozama i duže od godinu dana. Pri neprihvatljivim nuspojavama kortikosteroidne terapije lijek izbora su citostatici.

Ocijenite članak

Ocjena 5.00 (broj glasova: 1)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci