Bolesnikova ruka je često lagano otečena i okrenuta prema van ili prema unutra, te bolna na dodir. Uobičajeno je da se zdrava ruka koristi za pridržavanje ozlijeđene strane.

Prednje iščašenje (luksacija) ramenog zgloba.
Anamneza.
Bolesnik bi trebao objasniti kako je došlo do ozljede. Zatim reći ukoliko je bilo prijašnjih ozljeda ramena i simptoma i znakova nestabilnosti ili poremećaja pokretljivosti zgloba. Ako je bolesnik prethodno imao iščašenje, trebalo bi uzeti podatke o liječenju i rehabilitaciji.
Klinički pregled.
Treba napraviti status ramena ozlijeđene strane i usporediti ga sa zdravom stranom.
Bolesnikova ruka je često lagano otečena i okrenuta prema van ili prema unutra, te bolna na dodir. Uobičajeno je da se zdrava ruka koristi za pridržavanje ozlijeđene strane. Rameni zglob ne izgleda okruglo kao prije ili kao zdrava strana.
Treba ispitati pokretljivost i snagu mišića ruke, te osjet na ruci kao i pulzacije radijalne arterije u ručnom zglobu. Time se ispituje oštećenje živaca i krvnih žila koje prolaze u blizini ramenog zgloba. Navedena oštećenja su ipak rijetka, no moguća.
Treba sustavno ispitati mišiće i kosti oko zgloba te obratiti pažnju na reakciju boli i oštećenja tkiva.
Pokretljivost zgloba je obično vrlo ograničena u svim smjerovima. Ne bi trebalo poduzimati pasivno ispitivanje raspona pokreta u slučaju kliničke sumnje na iščašenje zgloba.
Rendgen.
Uvijek treba obaviti rendgenski pregled u tri projekcije kako bi se isključio prijelom.
Repozicija.
Prije repozicije ramenog zgloba (povratka nadlaktične kosti u zglob) treba pažljivo informirati bolesnika o metodi te mu dati adekvatan tretman lijekovima za smanjenje bola i opuštanje mišića. Važno je za obavljanje uspješne repozicije da se bolesnik osjeća sigurno i da se može opustiti. Ublažavanje boli sa infiltracijom lokalnog anestetika u zglob, do kojeg se najlakše može doći sa bočne strane. Ako je potrebno može se dati morfin intravenski. Kao mišićni relaksant (lijek za opuštanje) se daje normabel intravenski. Važno je poznavati različite metode repozicije, jer nijedna metoda nije uspješna svaki put. U 5–10 posto slučajeva repozicija u hitnoj službi nije uspješna, te se tada bolesnik mora zbrinuti operacijski u općoj anesteziji.