Nakon luksacije prvog stupnja, prosječni rizik od ponovljenih luksacija je 30 posto.

Prednje iščašenje (luksacija) ramenog zgloba

Diferencijalne dijagnoze

Najvažnije diferencijalne dijagnoze su:

• oštećenje rotatorne manžete (mišića koji stabiliziraju rameni zglob)
• prijelom u području nadlaktične kosti
• kod starijih osoba uvijek treba sumnjati na puknuće rotatorne manžete i nadlaktične kosti

Rehabilitacija

Nakon akutnog liječenja prednjeg iščašenja ramenog zgloba, bolesnici se upućuju na rehabilitaciju s ciljem postizanja stabilnosti ramena s obnovljenom funkcijom. Važno je odmah početi vježbati pokretljivost šake i lakta i pasivne kretanje u ramenom zglobu. Čim bol dopušta, treba svakodnevno izvoditi aktivne vježbe i treninge za stabilnost, te program provoditi najmanje 3 mjeseca.

Bolesnik treba izbjegavati izvoditi abdukciju u ramenu s vanjskom rotacijom prvih 6 do 8 tjedana kako bi se omogućilo zarastanje zglobne kapsule i ligamenta. Ukoliko tijekom rehabilitacije i fizikalne terapije dođe do sumnje na ozljedu rotatorne manžetne treba napraviti dodatnu obradu. Povratak sportu bi se trebao izbjeći dok se ne postigne puna pokretljivost i snaga (u odnosu na zdrave strane), što traje najmanje 3 mjeseca. Pojedinci koji se bave sportovima s velikim opterećenjem ramenog zgloba, kao npr. rukomet i bacanje koplja, bi trebali raditi vježbe specifične za sport prije povratka. Navedeno zahtjeva i do 6 mjeseci rehabilitacije.

Operativni ili neoperativni tretman

Bolesnici s iščašenem prvog stupnja se primarno liječe neoperativno sa strukturiranim rehabilitacijskim programom. Indikacija za upućivanje ortopedskom na operativni zahvat postoji ako bolesnik, unatoč završenoj rehabilitaciji, ima problema s nestabilnošću zgloba i sam želi napraviti operaciju.

Važno je zapamtiti da se operira ukoliko postoji funkcionalna nestabilnost, tj. poremećaji funkcije ruke i ramena kod bolesnika. Određene studije pokazuju da otprilike oko jedne četvrtine bolesnika ipak na kraju trebaju operaciju nakon određenog vremena.  

Čini se da je rizik od ponovne pojave iščašenja zgloba ramena manji kod pojedinaca koji su bili podvrgnuti operativnom zahvatu nego kod onih koji nisu bili operirani.

Artroskopska ili otvorena operacija?

Danas se stabilizirajuća operacija obično izvodi artroskopskom tehnologijom. Najčešći kirurški zahvat je anatomska rekonstrukcija. Istraživanja posljednjih godina pokazuju da su artroskopska i otvorena kirurgija usporedive u pogledu postoperativnih komplikacija, vremena rehabilitacije, oporavljene razine funkcije i rizika od ponovnog iščašenja.

Prognoza

Nakon luksacije prvog stupnja, prosječni rizik od ponovljenih luksacija je 30 posto. Pojedinci koji su bili podvrgnuti stabilizirajućoj operaciji (i artroskopskoj i otvorenoj operaciji) mogu očekivati ​​zadovoljavajuće rezultate koji traju s vremenom. Otprilike 90 posto tih osoba je bez ponovnog iščašenja i bave se sportom 10 godina nakon zahvata.