Bronhiolitis

Bronhiolitis je najčešći oblik upale donjih dišnih puteva kod dojenčadi i male djece. Bolest je uzrokovana virusima, a najznačajniji uzročnik je respiratorni sincicijski virus (RSV).

Bronhiolitis je najčešći oblik upale donjih dišnih puteva kod dojenčadi i male djece. Bolest je uzrokovana virusima, a najznačajniji uzročnik je respiratorni sincicijski virus (RSV).

Što je bronhiolitis?

Bronhiolitis je virusna bolest malih dišnih puteva (bronhiola) u kojoj edem sluznice, obilna sluz i odumrle stanice u lumenu dišnih puteva dovode do začepljenja malih dišnih puteva. Bolest se javlja kod dojenčadi i male djece, a najčešća je u dobi 3-6 mjeseci.

Tko je ugrožen ovom bolešću?

Bolest se javlja sezonski, u hladnijim mjesecima (najčešće od studenog do travnja). Najčešći uzročnik je respiratorni sincicijski virus (RSV) koji uzrokuje oko 80% slučajeva, uz druge virusne uzročnike (npr. rinovirus, humani metapneumovirus, adenovirus, influenca i parainfluenca). Infekciju RSV-om u prve dvije godine života preboli 90% djece, ali preboljela infekcija ne stvara trajan imunitet, pa su reinfekcije česte u bilo kojoj dobi. Infekcija RSV-om ugrožava malu djecu, ljude starije dobi i imunokompromitirane. Kod starije djece i odraslih reinfekcija najčešće prolazi kao obična prehlada, febrilni respiratorni katar, upala srednjeg uha ili sinuitis.

Klinička slika

Bolest se prenosi kapljično i kontaminiranim predmetima, putem sluznice nosa ili konjunktive oka, a klinička slika se razvija 4-6 dana nakon kontakta s virusom. Bolest obično počinje simptomima gornjih dišnih puteva (neprohodan nos ili curenje nosa), ponekad uz povišenu temperaturu, a potom se razvija kašalj, ubrzano disanje, piskanje i hropci kod disanja koji se ponekad mogu čuti i bez slušalica. Teži klinički oblik je karakteriziran znakovima otežanog disanja, prestancima disanja (apneje), te pogoršanjem općeg stanja djeteta. Rizik za teži oblik bolesti imaju prijevremeno rođena djeca, dojenčad mlađa od tri mjeseca, djeca koja boluju od kronične plućne bolesti, nekog oblika imunodeficijencije ili neuromuskularne bolesti, kao i djeca s prirođenim srčanim greškama.

Kako se postavlja dijagnoza bronhiolitisa?

Dijagnoza se postavlja klinički, na temelju anamneze i pregleda djeteta uz mjerenje zasićenosti krvi kisikom. Kod većine djece nije potrebna laboratorijska niti radiološka obrada, ali se ona provodi na temelju kliničke procjene kod djece mlađe od 2 mjeseca ili u slučaju teže kliničke slike bolesti. Ukoliko je potrebno, uzročnik se može potvrditi iz brisa nosa ili drugih respiratornih uzoraka.


Može li se bronhiolitis liječiti kod kuće?

Liječenje je u pravilu simptomatsko i kod većine djece može se provoditi kod kuće. Bitno je paziti na dovoljan unos tekućine, snižavati temperaturu i provoditi toaletu nosa. Djeca koja razviju težu kliničku sliku s otežanim i ubrzanim disanjem, apnejama, klonulošću, poremećajem stanja svijesti, dehidracijom ili otežanim hranjenjem trebaju liječenje u bolničkim uvjetima. Kod njih se primjenjuje intravenska hidracija, nadomjesno liječenje kisikom ili mehanička ventilacija.

Koji se lijekovi primjenjuju u liječenju bronhiolitisa?

U liječenju bronhiolitisa tradicionalno se primjenju brojni lijekovi, ali s upitnom i često nedokazanom učinkovitošću. Najčešće su primjenjivani inhalacijski bronhodilatatori. Prema dostupnim podacima u literaturi, ovi lijekovi nemaju bitnog utjecaja na konačan ishod, ali se u praksi često ipak daje probna prva doza, a dalje se primjenjuju u slučaju pozitivnog učinka. Primjena kortikosteroida također se nije pokazala učinkovitom u dosadašnjim studijama. Postoje preporuke za primjenu inhalacija hipertoničnom otopinom soli (3% NaCl) koje mogu djelovati na smanjene edema sluznice i razrjeđenje sluzi i tako poboljšati prohodnost dišnih puteva. Liječenje antibioticima provodi se samo u slučaju bakterijskih komplikacija.

Prognoza

Prosječno trajanje bronhiolitisa je 12 dana, iako kod težih oblika do potpunog oporavka može proći i 4 tjedna. Djeca s težim kliničkim oblikom bronhiotilisa imaju veći rizik respiratornih tegoba u kasnijem djetinjstvu (ponavljane epizode piskanja kod disanja i razvoj astme). Nejasno je da li teži oblik bronhiolitisa oštećuje dišne puteve i predstavlja rizik za razvoj astme ili se teži oblik bronhiolitisa razvija kod djece koja i inače imaju sklonost respiratornim tegobama.

Prevencija

Obzirom da ne postoji sigurno i učinkovito uzročno liječenje RSV infekcije, niti je dostupno cjepivo, mjere prevencije za opću populaciju svode se na opće mjere sprečavanja širenja zaraznih bolesti. Kod djece koja imaju visoki rizik razvoja težeg oblika bolesti može se primijeniti specifično protutijelo protiv RSVa koje se primjenjuje jednom mjesečno kroz pet mjeseci trajanja RSV sezone.

Ocijenite članak

Ocjena 5.00 (broj glasova: 2)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)