Dijagnostika kardiovaskularnih bolesti u trudnoći

U razvijenim zemljama sve je više trudnica starije životne dobi, ali i sve više trudnica ima pridružene kardiovaskularne rizične čimbenike kao što su šećerna bolest, povišen arterijski tlak, debljina, pušenje.

Danas se uspješno operativno liječe mnoge prirođene srčane greške, te se i sve više žena s korigiranim srčanim greškama, ali i onima koje nisu operirane, odlučuje za trudnoću.

U trudnoći dolazi do mnogih fizioloških hemodinamskih, hemostatskih i metaboličkih promjena koje dodatno opterećuju kardiovaskularni sustav koji se tim promjenama treba prilagoditi. Te promjene uključuju povećanje cirkulirajućeg volumena krvi i smanjenje perifernog vaskularnog otpora, povećava se koncentracija faktora zgrušavanja krvi, raste razina šećera i kolesterola u krvi.  Upravo radi ovih promjena koje dodatno opterećuju kardiovaskularni sustav, potrebno je već prije trudnoće ustanoviti da li žena boluje od kakve prirođene ili stečene srčane bolesti, te procijeniti rizik za majku i dijete u planiranoj trudnoći. Svaka trudnoća kod koje poznajemo kardiovaskularnu bolest treba biti multidisciplinarno praćena, a kod nekih nasljednih bolesti potrebno je i genetsko ispitivanje i savjetovanje kako bi buduća majka bila upoznata o eventualnom riziku nasljeđivanja kardiovaskularne bolesti.

Tijekom trudnoće kardiolozi koji zajedno u timu s ginekologom prate trudnice koje već boluju ili su u trudnoći oboljele od neke kardiovaskularne bolesti koriste sljedeće dijagnostičke postupke:

 

  • Uzimanjem anamnestičkih podataka i kliničkim pregledom trudnice može se ustanoviti niz stečenih i prirođenih kardiovaskularnih bolesti
  • Elektrokardiografija (EKG) i 24-satni holter EKG mogu razotkriti poremećaje ritma i provođenja impulsa srca, promjene koje ukazuju na moguću kardiomiopatiju, ishemiju srčanog mišića.
  • Ehokardiografija (ultrazvuk srca) je slikovna metoda koja nam pokazuje moguće strukturne promjene na srcu (prirođene ili stečene), srčanu funkciju, bolesti velikih krvnih žila koje ulaze i one koje izlaze iz srca. Ehokardiografija može biti transtorakalna (sonda se prislanja na stijenku grudnog koša) ili transezofagusna (sondu uvodimo u jednjak) i nju koristimo kad želimo preciznije vidjeti pojedine strukture srca, npr. u procijeni kompleksnih prirođenih srčanih grešaka.

 EKG, 24-satni holter EKG, transtorakalna i transezofagusna ehokardiografija su dijagnostičke metode koje su potpuno bezopasne za trudnicu i fetus, te se mogu neograničeno puta ponavljati u trudnoći, odnosno koliko je to potrebno.

  • Ergometrija (test opterećenja) u trudnoći se ne preporučuje zbog rizika od pobačaja, ali se preporučuje prije trudnoće kod žena koje znaju da imaju srčanu grešku, a koristan je u procjeni rizika.
  • Radiološke pretrage kao što su radiografija i kompjuterizirana tomografija treba u trudnoći izbjegavati zbog zračenja koje oštećuje fetus, te može dovesti do malformacija, zastoja u rastu ili pobačaja.  U slučaju ako su ove pretrage neophodne za postavljanje dijagnoze bolesti, treba procijeniti rizik i korist od izvođenja/neizvođenja ovakvih testova. Tada se savjetuje koristiti najniže doze zračenja u što kraćem vremenu, te ukoliko je moguće provesti takvo ispitivanje nakon prvog trimestra trudnoće.
  • Magnetna rezonanca se koristi u dijagnostici nekih kompleksnih srčanih grešaka, bolestima velikih krvnih žila. Nema dovoljno podataka o njezinom djelovanju na organogenezu, ali se smatra da se nakon prvog trimestra trudnoće može koristiti  ukoliko se ehokardiografski ne uspje postaviti sigurna dijagnoza.
  • Kateterizacija srca je invazivna metoda u kombinaciji sa zračenjem, te se treba izbjegavati u trudnoći. Pravila su slična kao i za navedene radiološke pretrage.

 

Ocijenite članak

Ocjena 5.00 (broj glasova: 2)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci