Tumori urogenitalnog sustava muškarca – osnovni pojmovi

Unatoč sve boljem poznavanju faktora rizika (nasljedni i stečeni) za nastanak pojedinog malignog tumora, općenito se može reći da uzrok nastanka uroloških karcinoma nije poznat.

    Urogenitalni sustav muškarca čine bubrezi, ureteri (mokraćovodi), mokraćni mjehur, prostata, penis i uretra (mokraćna cijev) i testisi. Sama riječ tumor označava neku izraslinu ne definirajući njezinu narav, je li dobroćudna ili zloćudna. Tumori u urologiji mogu nastati iz epitelnog ili vezivnog tkiva. Epitelno tkivo je aktivno tkivo koje obavlja točno određene funkcije. Vezivno tkivo omogućuje gradivnu potporu aktivnom, funkcionalnom epitelu i u funkcijskom smislu je inertno. Tako je npr. tkivo bubrega ili prostate sastavljeno od žljezdanog epitela tvoreći žljezdane formacije koje onda neke tvari izlučuju, a neke resorbiraju. Takvo aktivno, epitelno tkivo bubrega i prostate uklopljeno je u vezivnu čahuru koja omogućuje strukturiranje samih organa.

    Termin karcinom uvijek označava maligni tumor – rak! Kad govorimo o karcinomu uvijek se radi o malignom tumoru nastalom iz epitelnog tkiva. Govorimo li o žljezdanom epitelu bubrega ili prostate, naziv će biti adenokarcinom – maligni tumor žljezdanog epitela. S druge strane, epitel (unutrašnji pokrovni sloj) mokraćnog mjehura, ili tzv. urotel, ima isključivo pokrovnu funkciju i ne izlučuje niti resorbira ikakve tvari (iako se naziva epitel). Maligni tumor tog epitela se također naziva karcinom – rak mokraćnog mjehura.

    Maligni tumori koji nastaju iz potpornog, vezivnog tkiva nazivaju se sarkomi i isto označavaju rak, ali sada rak vezivnog, a ne epitelnog tkiva. Gdje god postoji vezivno tkivo može nastati sarkom, odnosno u svakom epitelnom tkivu može nastati karcinom.

    Onkološka epidemiologija istražuje pojavnost raka i različite čimbenike koji se u određenoj populaciji mogu povezati s rakom. Unatoč sve boljem poznavanju faktora rizika (nasljedni i stečeni) za nastanak pojedinog malignog tumora, općenito se može reći da uzrok nastanka uroloških karcinoma nije poznat. Obzirom na trend starenja populacije razumno je očekivati povećanje broja oboljelih od raka, a to je osobito vidljivo u visoko razvijem zemljama.

   Najčešće sijelo raka u urologiji općenito je mokraćni mjehur budući da pogađa oba spola, a obilježen je čestim recidiviranjem. Najčešće primarno sijelo raka u muškarca je prostata čemu je osobito doprinijela sustavna rana detekcija upotrebom PSA testa i redovitim urološkim pregledima muške populacije u riziku. Takvom strategijom de rak prostate otkiva u znatno ranijim fazama razvoja kada je mogućnost izlječenja daleko veća.

    Nakon prostate, u skupini uroloških tumora, maligna bolest (rak, karcinom) po svojoj učestalosti zahvaća bubreg (adenokarcinom, jer bubreg je u osnovi žlijezda!) i znatno rjeđe mokraćovod (ureter) u kojem nastaje urotelni karcinom. Rak testisa viđa se rijetko i tipično se javlja u mlađih dobnih skupina muškaraca gdje samopregledi imaju vrlo važnu ulogu. Taj oblik raka je posve specifičan jer nastaje iz zametnih, multipotentnih stanica i može poprimiti vrlo razlilčite morfologije.  Izlječivost raka testisa, ako se otkrije u ranim fazama (značenje samopregleda!), danas je vrlo visoka i to poglavito zahvaljujući ranijoj dijagnostici, a možda i još više suvremenim kemoterapijskim protokolima. Rak penisa se viđa najrjeđe, ali još uvijek prečesto u kasnim fazama i potrebno je obratiti osobitu pozornost na svaku ulceroznu promjenu (ranicu), najčešće na glansu penisa (glaviću) koja ne zacjeljuje spontano. Rezultati liječenja uznapredovale bolesti su loši.

Ocijenite članak

Ocjena 0.00 (broj glasova: 0)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci