Obnovljivost vitalnih potencijala bitan je element čovjekova zdravlja

Do sada je rečeno o zdravlju čovjeka kako je pokazatelj vitalnosti i dio osobnosti pojedinog čovjeka. To je u suprotnosti s postojećom definicijom SZO-a koja kao preduvjet za zdravlje stavlja socijalno blagostanje.

Do sada je rečeno o zdravlju čovjeka kako je pokazatelj vitalnosti i dio osobnosti pojedinog čovjeka. To je u suprotnosti s postojećom definicijom SZO-a koja kao preduvjet za zdravlje stavlja socijalno blagostanje. Nepostojanje patnje kao važnog elementa te iste definicije u stvarnom životu je nonsens. Patnja je nerijetko predstadij uzvišenih, plemenitih događaja. Patnja oplemenjuje ljudsku dušu jednako kao što napor osposobljava tijelo za još veće sposobnosti. Primjer za to su pobjede u sportu ili predivan događaj rađanja. Zar je sportaš koji u maksimalnim naporima postiže svjetski rekord bolestan? Zar je majka bolesnica, odnosno porod bolest!? Bol i patnja prirodni su pratioci zdravog života i čuvari zdravlja. Bol nas upozorava na preopterećenje i moguću veću štetu po naše tijelo i blokira takvu aktivnost, pa i onda kada je pratilac bolesti i kada je velika jaka i neizdržljiva ona tjera na traženje pomoći i izlaza iz opasne situacije. Kako su samo neugodne bolesti koje ne signaliziraju svoj rast bolovima (maligne bolesti, hipertenzija, dijabetes). Izostanak boli ili patnje u situacijama kad bi oni trebali biti prisutni, ukazuje na teški defekt zdravlja dotične osobe (šok, koma, teške neurološke bolesti).
Ali nije mi namjera ovim recima negiranjem negacija u definiciji zdravlja SZO-a činiti mentalne akrobacije nego ukazati na prirodna svojstva zdravlja. Bol i patnja prirodni su pratioci života i zdravlja.

Obnovljivost

Ono što međutim samu prirodu zdravlja značajno determinira je njegovo svojstvo obnovljivosti! Obnovljivost je karakteristika zdravlja bez koje bi život bio nemoguć. Čudi kako smo olako spremni zanemariti to svojstvo zdravlja iako o tom imamo brojna saznanja. Opće je poznato da eritrociti žive oko 60 dana. Sluznica maternice obnavlja se svakih 30-ak dana. Stanice epidermisa redovito propadaju i obnavljaju što sami primjećujemo naročito u ljetnom periodu kao ljuštenje kože. Isto se događa sa stanicama kosti. Drukčije bi i rast bio nemoguć. Starost tkiva i naša kronološka dob dvije su jako različite stvari! To je razlog da ljudi istih godina mogu izgledati i „starije“ i „mlađe“! To je i razlog zašto pridavati važnost vlastitim postupcima i navikama.
Očita promjenljivost zdravlja često se navodi kao opravdanje za nemogućnost praktičnog određenja zdravlja. To međutim vrijedi samo u onim slučajevima kada se bolest i zdravlje promatraju kao dvije krajnosti istog procesa. Bitna značajka zdravlja je zakonitost njegove obnovljivosti.
Kako je uvid znanosti u tajne života još uvijek značajno ograničen, o čemu svjedoče brojne nerješive enigme svakodnevice, želim ukazati na prenaglašeni biokemijski pristup problemima zdravlja i bolesti. Danas već postoje znanja o zakonitostima fotona, o energetskim (električnim, magnetskim, gravitacijskim) poljima bez kojih bi život bio nemoguć, a upravo zbog određenih monopola moći oni se mukotrpno probijaju u medicinsku stvarnost.
Biokemizam je nedovoljan za objašnjenje fenomena života, zdravlja i bolesti. Taj se pristup mora proširiti, nadopuniti novim saznanjima iz područja energetike i astrofizike!?

Čudno? Ne vjerujete?

Najnovija saznanja govore nedvojbeno o energetskoj međusobnoj povezanosti mikro i makrosvemira, tj. svega živućeg. Tako su i ljudi međusobno povezaniji negoli se čini, a zakonitosti energetskih polja daju novu priliku za bolje razumijevanje i produbljivanje znanja o prirodi čovjeka. Razumijevanje života ne samo kao biokemijski fenomen nego prvenstveno energetski fenomen stvar je skore budućnosti! (Mnogi su bili razočarani prividnom nespektakularnošću informacije NASA-e o bakterijama koje osim fosfora mogu koristiti druge kemijske elemente za stvaranje energije potrebne za život, ne percipirajući kako se time ruši dosad poznati mehanizam  stvaranja energije kroz sustav ATP-ADP kao jedini.)

Primarno se obnavljaju potencijali

Bez namjere da ulazim u neke spekulacije ove su napomene neophodne kako bi se pojasnilo da obnovljivost tkiva nije kemijski, odnosno biokemijski proces nego se barem jednako radi i o energetskom događanju. Stoga ono što se obnavlja primarno su potencijali.
Što to znači? Spomenuo sam atletičare više puta. Rekordi koje oni postižu u stvari su granice ljudskih dostignuća. To znači da vrsta homo spiens može trčati oko 9 sekundi na 100 m, da može skakati do otprilike 2,5 m uvis, skočiti oko 9 m udalj, ali isto tako da imamo maksimalni plućni kapacitet oko 10 litara, da nam genetski potencijal za trajanje života iznosi oko 120 godina, da čujemo zvuk od 16 do 13000 herca. To su dakle granične vrijednosti - potencijali vrste. Obnovljivost vitalnih potencijala bitan je element zdravlja čovjeka.
Ja naravno ne mogu trčati 9 sekundi na sto metara i nemam kapacitet pluća od 10 litara, što nipošto ne znači da sam bolestan. Malo je vjerojatno da ću živjeti 120 godina, ali....

Kada bih trčao 3 sekunde na 100 m, imao plućni kapacitet 20 litara i živio 180 godina ja ne bih pripadao vrsti homo sapiens.
Poznato je da se treningom može utjecati na povećanje nekih sposobnosti, ali trening neće uvećati potencijale vrste. Čak suprotno, ekstremni treninzi mogu oštetiti obnovljivost vitalnih potencijala. Sjetimo se iscrpljenja štitne žlijezde kod Janice, Blanke i Sanje, naših vrhunskih sportašica. Rukometaši nakon karijere imaju brojne posljedice na zglobovima i ligamentima.
Važno je naglasiti da je postizanje novih rekorda u sportu zapravo micanje granica naših potencijala i stoga su oni doista hvale vrijedni. No za ocjenu zdravlja čovjeka postignute vrijednosti nemaju bitan značaj!?

Čovjek je relativno biće! Za Blanku je skok 170 cm uvis debakl, a za me nikad dosegnuti san.
Vrlo su brojna i vrijedna znanja koja smo kroz povijest skupili o našoj vrsti, ona svjedoče raznovrsne vitalne potencijale. Za bolje razumijevanje sistematizirat ćemo ih kao genetske, fizičke, psihičke i prilagodne. Iako ih svojim postupcima ne možemo bitno popravljati, načinom života možemo bitno utjecati na njihovu obnovljivost! Prirodno je ta obnovljivost obrnuto proporcionalna dobi ─ što znači da sa starošću pada. Ali ono što je važnije da ta obnovljivost pada i zbog štetnog utjecaja nezdrave klime ili mikroklime, zbog preteškog fizičkog ili psihičkog rada, zbog pušenja, pretjeranog uzimanja alkohola, ali i hrane. Na taj se dio odnosi referenca „socijalno blagostanje“ u definiciji zdravlja SZO-a, ali je očito kako je samo to nedovoljno da bude temeljni element određenja zdravlja!
Jedan moj dragi profesor sa Škole narodnog zdravlja napisao je u udžbenik: ''Pušači umiru češće nego nepušači!“ Naravno da svako umre samo jednom.

Trebalo je jednostavno stajati: “Pušači  žive kraće !“ O tome  gotovo da je suvišno lamentirati, ali ja ću tek navesti meni poznat primjer gdje su od 13-ero braće petorica nepušača živjela preko 80 godina, a pušači 10 godina manje. Isti je autor napisao:“ Nije dovoljno životu dodati godine, nego i godinama život!“ - aludirajući da treba sačuvati kvalitetu života što duže, a to znači sačuvati obnovljivost vitalnih potencijala - ili hrvatski rečeno dugo ostati  mlad, a to je onda doista pokazatelj dobrog zdravlja! Uz  savršeno zdravlje čovjek će umrijeti zdrav sa 120 godina -  mi bi rekli prirodnom smrću. Nakon tog vremena obnovljivost vitalnih potencijala je nula.
Rezimirajmo do sad rečeno: Zdravlje čovjeka je indeks vitalnosti karakteriziran regenerabilnošću vitalnih (nasljednih, fizičkih, psihičkih, prilagodnih) potencijala i....
O tome više sljedeći put!

Ocijenite članak

Ocjena 0.00 (broj glasova: 0)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)