Osteoporoza je najčešća metabolička bolest kostiju, obilježena gubitkom koštane mase i propadanjem mikroarhitekture koštanog tkiva.Zbog svoje velike učestalosti, a neprimjetne smiptomatologije naziva se i “tiha epidemija”.

Osteoporoza je najčešća metabolička bolest kostiju , obilježena gubitkom koštane mase i propadanjem mikroarhitekture  koštanog tkiva.Zbog  svoje velike učestalosti a ne primjetne smiptomatologije  naziva  se i “tiha epidemija”.Zahvaća 8-10 % stanovništva.Prijelomi kostiju  najozbiljnija su komplikacija  osteoporoze, a najčešći su na kralješcima ,kuku, distalnom  dijelu podlaktice. Učestalost osteoporotskih prijeloma rase s dobi  .Nakon 3o. godine  kost se polako gubi,nakon 50.  godine  života zamjetno je povećanje prijeloma podlaktice, nakon 6o. godine vertebralnih prijeloma a nakon 7o. godine života  prijeloma kuka. Osteoporoza je znatno češća u žena , a znatan gubitak kosti počinje nakon menopauze .Između 50-60. godine života godišnji gubitak kosti je  između 2-3 %.

Uzroci osteoporoze  su višestruki: genetska predispozicija, dob, ne mogućnost da se postigne potrebna koštana masa za vrijeme rasta, ne odgovarajući unos kalcija i vitamina D, životne navike, postojanje niza kroničnih bolesti, te hormonski poremećaji.
Zahvaljujući napretku medicine i tehnike  životni vijek  se produžava, raste udio stanovništva starije životne dobi. Time se povećava  incidencija osteoporoze i prijeloma. Rana dijagnoza i  liječenje osteoporoze smanjuje mogućnost prijeloma, a time i  teške posljedice, invalidnost i smrtnost. Najčešći uzroci smrti su  embolija  i upala pluća .

Prevencijom osteoporoze treba započeti  što ranije još u dječjoj dobi. Nužno je osigurati prehranom  dostatan unos kalcija  i vitamina D, razvijati zdrav način života  i tjelesnu aktivnost. Kod djagnosticirane osteoporoze  osnovno liječenje je prekid loših navika i uklanjanje čimbenika rizika, dostatan unos kalcija  1000-1500 mg  dnevno i vitamina D3 dnevno 400-800 i.j.zdrava prehrana i redovita tjelesna aktivnost.
Nekoliko lijekova pokazalo je sposobnost smanjenja prijeloma kostiju u bolesnika s osteoporozom. Na žalost još uvijek se liječi manji dio populacije, svega 10-20 %.

Hormonsko nadomjesno liječenje pokazalo se pozitivno u premenopauzi i ranoj postmenopauzi. SERM-ovi pozitivno djeluju na kost , sprečavaju gubitak koštane mase. U slučaju pogoršanja mineralne  gustoće kosti i visokog rizika za prijelom važno mjesto u liječenju osteoporoze zauzimaju bisfosfonati (alendronat, risedronat, ibandronat). Oni ne samo da sprečavaju napredovanje osteoporoze već dovode do povećanja koštane mase smanjujući koštanu pregradnju. Moguće ih je primijeniti bez obzira na  dob i spol. Dobri su u slučajevima  vrlo male koštane  mase i sekundarne osteoporoze. Kalcitonin u uglavnom koristan u starijih bolesnika s bolnim prijelomima kralješaka. Paratireoidni hormon i stroncijev ranelat smanjuju rizik  osteoporotičnih prijeloma  djelujući na  samnjenje razgradnje i povećanje izgradnje kosti.
Liječenje osteoporoze  mora biti prvenstveno preventivno, a samo liječenje uglavnom kombinirano. Rana  dijagnoza i liječenje osteoporoze poboljšava kvalitetu života bolesnika, a ujedno doprinosi smanjenju medicinskog i ekonomskog opterećenja društva.