Ciroza jetre

Ciroza jetre je difuzni proces karakteriziran fibrozom i konverzijom normalne arhitekture jetre u strukturno abnormalne nodule što dovodi do dezorganizacije normalne lobularne strukture.

Ciroza jetre je difuzni proces karakteriziran fibrozom i konverzijom normalne arhitekture jetre u strukturno abnormalne nodule što dovodi do dezorganizacije normalne lobularne strukture. Načelno je taj proces ireverzibilan, iako je u ranijim stadijima moguće poboljšanje. Točno vrijeme nastupa ireverzibilnog stadija još nije poznato.

Ciroza jetre javlja se u svim dobnim skupinama, proširena je u cijelom svijetu i zahvaća sve rase i nacionalnosti. Po učestalosti je 5. uzrok smrti u osoba u dobi od 45 do 65 godina. Procjenjuje se da u Hrvatskoj godišnje zbog ciroze jetre umire oko 15-20 bolesnika/100 000 stanovnika, odnosno 600-800 osoba godišnje.

Epidemiološki, najčešći uzroci ciroze jetre su prekomjerna konzumacija alkohola (u 50-80% slučajeva), te hepatitisi B i C (u 10-30% slučajeva). Značajni uzroci su također primarna bilijarna ciroza (5-10%), hemokromatoza (2-5%) i Wilsonova bolest (oko 1%).
     
Ciroza jetre može se klasificirati patohistološki, morfološki, etiološki ili klinički. Patohistološki cirozu jetre klasificiramo kao portalnu (alkoholne etiologije), postnekrotičku (najčešće posljedica hepatitisa B i C, ali moguća je i zbog hepatotoksičnih lijekova te metaboličkih bolesti), bilijarnu (posljedica dugotrajne opstrukcije intra- ili ekstrahepatalnih žučnih vodova) te kardijalnu (uslijed dugotrajne dekompenzacije desnog srca). Morfološki cirozu jetre dijelimo na mikronodularnu (regeneratorni čvorovi manji od 1 cm i približno iste veličine), makronodularnu (regeneratorni čvorovi od 3-5 cm u promjeru) te miješanu (regeneratorni čvorovi raznih veličina). Prema etiologiji cirozu jetre  klasificiramo kao alkoholnu, uzrokovanu virusima hepatitisa ili drugim infektivnim uzročnicima (shistostomoza, bruceloza, toksoplazmoza), lijekovima ili toksinima, sarkoidozom, intra- ili ekstrahepatalnom kolestazom, metaboličkim poremećajima (poput Wilsonove bolesti ili hemokromatoze) ili autoimunim hepatitisom, a ako je uzrok nepoznat, govorimo o kriptogenoj cirozi. Klinički se ciroza jetre dijeli na kompenziranu i dekompenziranu.

Pacijent s  cirozom jetre klinički se može prezentirati s brojnim simptomima kao što su bol pod desnim rebrenim lukom, osjećaj opće slabosti i umor, gubitak na tjelesnoj težini, povišena tjelesna temperatura, mučnina, povraćanje, svrbež kože. Pregledom pacijenta mogu se uočiti spider angiomi, palmarni eritem, karakteristične promjene na noktima (Muehrckeovi i Terryjevi nokti), Dupuytrenove kontrakture, ginekomastija, atrofija testisa, hepatosplenomegalija, ascites, „caput medusae“, žutica i asterixis.

Laboratorijskim pretragama u pacijenta s cirozom mogu se otkriti poremećaji krvne slike u smislu citopenije zbog hipersplenizma. Za cirozu je karakteristična hipoalbuminemija zbog smanjene sintetske funkcije jetre te posljedično produženo protrombinsko vrijeme, te hiperglobulinemija zbog povećanog stvaranja autoantitijela. Alkalna fosfataza, bilirubin i aminotransferaze su povišeni s omjerom AST/ALT>1. 

Dijagnoza ciroze jetre postavlja se na temelju anamneze, kliničke slike, laboratorijskih nalaza i ultrazvuka abdomena, a za definitivnu potvrdu (osim ako je dijagnoza potvrđena neinvazivnim postupcima) radi se biopsija jetre koja se smatra zlatnim standardom.

Komplikacije ciroze su portalna hipertenzija, krvarenje iz varikoziteta jednjaka (u 20-30 % pacijenata s cirozom), ascites (najčešća komplikacija), spontani bakterijski peritonitis, hepatorenalni sindrom, hepatopulmonalni sindrom, jetrena encefalopatija, kardiomiopatija te hepatocelularni karcinom.
    
Liječenje  pacijenta s cirozom jetre sastoji se od suzbijanja etioloških čimbenika (npr. apstinencija od alkohola ili liječenje kroničnog virusnog hepatitisa), izbjegavanja dodatnih rizičnih čimbenika, cijepljenja (hepatitis  A, B, influenca, pneumokok), prevencije komplikacija (AFP screening svakih 6 mjeseci, endoskopija, β-blokatori, kontrola diureze, liječenje infekcija, kontrola elektrolita i nutricijska potpora). Terminalna faza ciroze liječi se transplantacijom jetre. Za procjenu preživljavanja najčešće se rabi Child-Pugh klasifikacija i MELD-score.

Literatura

• Sleisenger and Fordtran's Gastrointestinal and Liver Disease, 2010.
• UpToDate, 2012.

Ocijenite članak

Ocjena 4.00 (broj glasova: 2)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)