Bolno rame je karakterizirano bolovima u području ramena i ograničenim pokretima. Bolnim ramenom se podrazumjeva periartritis humeroscapularis (PHS) Uzrok bolnog ramena možemo svrstati u pet grupa.

Bolno rame je karakterizirano bolovima u području ramena i ograničenim pokretima. Bolnim ramenom se podrazumjeva periartritis humeroscapularis (PHS). Uzrok bolnog ramena možemo svrstati u pet grupa. I to subakromijalni sindrom sraza,r uptura rotatorne manžete,kalcificirajući tendinitis ramena, smrznuto rame, artroza humeroskapularnog i akromioklavikularnog zgloba, te stražnje iščašenje ramena.

Subakromijalni sindrom sraza

Bol u ramenu primarno potječe od mekih česti. Najčešći uzrok boli u ramenu je oštećenje tetiva rotatorne manšete. Rotatorna manšeta je tetivno-mišićna ovojnica koja obuhvaća  rameni zglob sa svih strana osim donje strane. Sastoji se od četiri mišića:

• subskapularis,
• supraspinatus,
• infraspinatus te
• teres minor

Primarna funkcija rotatorne manšete je dinamička stabilizacija glave nadlaktične kosti u odnosu na lopaticu. Pri podizanju ruke dolazi do kompresije tetiva rotatorne manšete, između glave nadlaktične kosti s jedne strane te s druge strane gornjeg dijela lopatice (akromiona). Takvo stanje je nazvano impingement syndrome (što znači udariti o nešto). Svako suženje subakromijalnog prostora uzrukuje sindrom sraza. Do suženja subakromijalnog prostora može doći zbog oblika akromiona, koštanih izdanaka akromiona, te prijeloma velikog tuberkula nadlaktične kosti. Subakromijalni sindrom sraza dijeli se u tri progresivna stadija.
 
U prvom stadiju dolazi do edema i hemoragije usljed prekomjerne aktivnost ruke iznad glave. Budući se radi o preopterećenju, mirovanjem spontano dolazi do oporavka. Kod sportaša koji se bave sportovima iznad glave, javlja se subakromijalni sindrom sraza sekundarno kao posljedica prednje nestabilnosti ramena.

U drugom stadiju javlja se fibroza i tendinitis kao posljedica ponavljajućih mikrotrauma uz inflamaciju i zadebljanje subakromijalne burze i tetiva rotatorne manšete. Usljed povećanja volumena tetiva i burze smanjuje se subakromijalni prostor te dodatno dolazi do još veće kompresije tetiva rotatorne manšete.

U trećem stadiju daljnim trošenjem tetiva rotatorne manšete, nastaje djelomična ili potpuna ruptura tetiva.

U prvom i drugom stadiju prevladava konzervativno liječenje koje se zasniva na izbjegavanju rad rukom iznad glave, vježbama istezanja i primjeni nesteroidnih antiinflamatornih lijekova. Ako je konzervativno liječenje neuspješno, danas se rutinski obavlja artroskopska operacija dekompresije subakromijalnog prostora kako bi se navedeni prostor proširio i spriječio kontakt glave nadlkatične kosti i lopatice (akromiona).

U trećem stadiju prevladava kirurško liječnje koje se temelji na artroskopskoj rekonstrukciji puknute rotatorne manšete.

Ruptura tetiva rotatorne manšete

Najčešći uzrok ruptura tetiva rotatorne manšete je trošenje odnosno degeneracija tetiva rotatorne manšete, a tek sekundarno subakromijalni sindrom sraza. Bolesnici s rupturom rotatorne manšete gotovo su uvijek stariji od 40 godina, žale se na  bol u ramenu te slabost pri podizanju ruke. Rotatorna manšeta se može  rekonstruirati klasičnom, otvorenom metodom ili artroskopskom metodom (operacija  kamerom kroz male rupice na koži). U  bolnici Akromion rutinski se izvodi artroskopska transosealna metoda rekonstrukcije rotatorne manšete (vidi poglavlje rotatorna manšeta).

Kalcificirajući tendinitis ramena

Kalcificirajući tendinitis ili kalcificirajuća tendinopatija čest je poremećaj nepoznate etiologije koji se očituje nakupljanjem depozita kalcija u tetivama rotatorne manšete. Za vrijeme odlaganja kalcija bolesnik je uglavnom bez većih tegoba. Rendgenska snimka i ultrazvuk ramena prikazuje kalcifikat unutar tetiva rotatorne manšete, najčešće tetive supraspinatusa. Kronična, formativna faza zahtjeva konzervativno liječenje uz održavnje pokretljivosti ramena, rijetko instilaciju kortikosteroida. U akutnoj fazi zbog izrazite bolnosti potrebno je punktiranje i lavaža zbog smanjenja intratetivnog tlaka uz istovremeno instiliranje kortikosteroida s lokalnim anestetikom. Bolesnicima koji mjesecima ili godinama imaju kalcifkat u ramenu preporuča se odstranjenje kalcifikata. Odstranjenje kalcifikata se obavlja artroskopskom metodom. Noviji način tretmana kalcifikata je primjena uređaja Shock wave, gdje se udarnim valovima nastoji razbiti kompaktna struktura kalcifikata.

Smrznuto rame

Smrznuto rame (engl. “frozen shoulder”) je sindrom kojem najbolje odgovara naziv PHS. Radi se o sindromu nepoznate etiologije koji je karakteriziran boli i ograničenim pokretima u ramenu u svim smjerovima. Promjene su reverzibilne i u većini slučajeva nastupa oporavak unutar 2 godine. Primarno ukrućeno rame klinički je jasan entitet s predvidljivom prognozom u većine bolesnika. U kliničkoj slici aktivni i pasivni pokreti su jednako ograničeni u svim smjerovima.  U početnoj fazi zbog boli bolesnik drži ruku u unutarnjoj rotaciji, u zaštitnom položaju te izbjegava upotrebu lakta i šake.

Cilj liječenja je smanjiti bol te spriječiti daljnu ukrućenost ramena. Kod jako bolnih te tvrdokornih slučajeva artroskopski se opušta zglobna čahura koja je skraćena i zadebljana čime se smanjuje bol i skraćuje vrijeme oporavka. Nakon toga slijedi primjena procedura fizikalne terapije kroz duži vremenski period.

Artroza akromioklavikularnog  i humeroskapularnog zgloba

Artroza akromioklavikularnog zgloba nastaje najčešće kao posljedica ozljeda i nestabilnosti AC zgloba, te degenerativnih promjena hrskavice. Bol se javlja pri podizanju ruke iznad 120 stupnjeva te kod izvođenja nagle horizontalne adukcije te pri izvođenju unutarnje rotacije ruke iza leđa. Radiološki postoji suženje zglobne pukotine uz rubne koštane izdanke. Bolesnicima se preporučuje da izbjegavaju rad rukom iznad glave uz uzimanje antiinflamatornih nesteroidnih lijekova. Radi smanjenja boli daje se intraartikularno injekcija steroida s anestetikom. Kod artrotski promijenjenog zgloba artroskopski se resecira vanjski dio ključne kosti.

Artroza ramenog zgloba je karakterizirana kao i sve artroze suženjem zglobne pukotine, sklerozacijom subhondralne kosti i koštanim izdancima. Bolesnici se žale na stalne bolove uz smanjenu pokretljivost ruke. Koštani izdanak (osteofit) javlja se tipično na donjem dijelu glave nadlaktične kosti. Konzervativni način liječenja uključuje primjenu antiinflamatornih nesteroidnih ljekova, smanjenje fizičke aktivnosti te izdašna periodička fizikalna  terapija. U uznapredovala slučajevima indicirana je ugradnja endoproteze ramena.

Stražnje iščašenje ramena

Stražnje iščašenje ramena nastaje kod epileptičkog napada, elektrošoka te padu na rame kod jake traume (npr. pad s motora). Klinička slika je karakteristična. Ruka se nalazi u unutarnjoj rotaciji iz koje je vanjska rotacija neizvediva. Glavni razlog neprepoznavanju akutnog stražnjeg iščašenja ramena je uz nepoznavanje kliničke slike i neodgovarajuća radiološka obrada. Kod kroničnog stražnjeg iščašenja ramena glava nadlaktične kosti nabija se na stražnji rub lopatice (glenoida) pri čemu nastaje impresijski prijelom glave nadlaktične kosti. O veličini ovog defekta ovisi i način liječenja. Kod manjih defekata se učini transpozicija dijela glave nadlaktične kosti u nastali defekt. Kod većih defekata ugrađuje se endoproteza ramena.