Nestaroidni antireumatici i karcinom dojke

Karcinom dojke je vodeći uzrok smrti kod osoba ženskog spola, koji uzima više od pola milijuna života diljem svijeta svake godine.

Nedavno je posebnu pozornost na sebe skrenula skupina lijekova tzv. nesteroidni antireumatici (NSAR) koji se koriste kao protuupalni lijekovi i kao analgetici, pošto smanjuju ukupni rizik od oboljevanja od malignoma.

Moguće objašnjenje za takav učinak je u inhibiciji enzima ciklooksigenaze koji sudjeluje u sintezi prostaglandina, a koji imaju važnu ulogu u ubrzavanju proliferacije tumorskog tkiva. Razina prostaglandina je povišena u karcinomskom tkivu dojke, vjerojatno zbog povečane ekspresije ciklooksigenaze 2 enzima. Na animalnim modelima NSAR su pokazali kemopreventivnu aktivnost kod karcinoma dojke.

Nedavno su objavljeni rezultati meta-analize koja je uključivala sve do sada publicirane studije na temu konzumacije NSAR (aspirin i ibuprofen) i rizika za karcinom dojke, a koja je uključila gotovo 3 milijuna pacijentica u razdoblju od 1966. godine do 2008.g.

Rezultati istraživanja ukazuju na smanjeni rizik od malignoma dojke kod konzumacije nesteroidnih protuupalnih lijekova, ali veća doza lijekova i produljena konzumacija nisu povezani sa većim smanjenjem rizika za ovaj karcinom. Značajnije razlike u rezultatima između ibuprofena i acetilsalicilne kiseline nije bilo, no daljnje studije su potrebne kako bi rasvijetlile molekularni mehanizam učinka NSAR na karcinom dojke.

SAVJETI ZA ISTOVREMENU ANTITROMBOCITNU I ANALGETSKU TERAPIJU

1. Nesteroidni protuupalni lijekovi ili nesteroidni antireumatici (NSAR), uključujući acetilsalicilnu kiselinu  (skr. ASK, aspirin ili andol) su najpropisivaniji lijekovi u S.A.D. 

2. Pošto NSAR povečavaju rizik za pojavu ulkusne bolesti želuca i duodenuma, gastroprotektivna terapija bi se trebala propisati kod pacijenata sa povišenim rizikom za ulkus.

3. Korištenje ASK u niskoj dozi 2-4 puta povečava rizik od incidenata iz gornjeg dijela gastointestinalnog sustava, a preparati koji se otpuštaju tj. djeluju tek u crijevu ne smanjuju rizik za krvarenje. Povečanjem doze ASK povečava se rizik  gastrointestinalnih komplikacija, stoga se u rutinskoj kroničnoj terapiji ne bi smjela uzimati doza ASK veća od 81 mg.

4. Kombinacija ASK i antikoagulantnih lijekova (varfarin, niskomolekularni hepatin, nefrakcionirani heparin) znatno povečava rizik od GI krvarenja, stoga je obavezna profilaksa sa inhibitorima protonske pumpe (IPP). Kada se varfarin dodaje ASK ili klopidogrelu preporučena razina održavanja INR je od 2-2.5

5. Zamjena ASK sa klopidogrelom nije superiornija od kombinacije ASK sa IPP kod pacijenata sa rekurentnim krvarećim ulkusom.

6. Kombinacija klopidogrela i varfarina povečavaincidenciju krvarenja u usporedbi sa uzimanjem jednom od ta dva lijeka. Kada se varfarin kombinira sa ASK ili klopidogrelom, preporučeni INR je od 2-2.5. Kombinacija antikoagulantne i antiagregacijske terapije se preporučuje kada je korist za pacijenta veća od rizika. 

7. IPP su najučinkovitiji lijekovi  u profilaksi gastrointestinalnog trakta od djelovanja analgetika i aspirina.

8. Kod pacijenata sa pozitivnom anamnezom na ulkusnu bolest učiniti eradikaciju Helicobacter pylori prije kronične antitrombocitne terapije.

9. Antitrombocitna terapija smanjuje rizik ishemijskog incidenta (npr. srčani i moždani udar) , ali povečava rizik od krvarenje iz probavnog sustava

10. Vrlo je važna suradnja kardiologa, gastroenterologa i liječnika obiteljske medicine kod pacijenata koji imaju rizik za krvarenje a potrebna je antiagregacijska terapija (ASK; klopidogrel).

Ocijenite članak

Ocjena 0.00 (broj glasova: 0)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci