Debljina ili pretilost?

Tijekom povjesti debljina je bila znak ljepote i zdravlja, te se povezivala s plodnošću i snagom.

Danas znamo da debljina nije samo estetski problem, nego i zdravstveni poremećaj koji  pridonosi razvoju  kroničnih bolesti, osobito bolesti srca i krvnih žila, te šećerne bolesti tipa 2.  Unatoč toj nepobitnoj činjenici kao i postojanju trenda suvremene zapadnjačke kulture koji propagira isključivo vitku figuru broj pretilih ljudi u svijetu sve više raste, te Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da će do 2025. godine 50 posto svjetskog stanovništva biti debelo.

U skladu sa svjetskim trendom nedavno je u  Hrvatskoj u okviru Kliničkog bolničkog centra Zagreb  otvorena Ambulanta za liječenje pretilosti. Tijekom 2003. godine provedeno je antropometrijsko mjerenje  hrvatskog stanovništva u dobi od 18-74 godine koje je pokazalo da je sve više osoba s prekomjernom tjelesnom težinom, ali i velike regionalne razlike u stanju uhranjenosti hrvatskog pučanstva.

Što je pretilost?

Pretilost ili debljina je stanje prekomjernog nakupljanja masnog tkiva u organizmu  s posljedičnim štetnim učinkom na zdravlje ljudskog organizma. Za određivanje stanja uhranjenosti koristi se nekoliko jednostavnih i praktičnih metoda, a to su :

1. određivanje indeksa tjelesne mase,
2. mjerenje opsega struka i
3. mjerenje debljine kožnog nabora.

Indeks tjelesne mase (ITM) ili engleski body mass index (BMI) izračunava se djeljenjem tjelesne  težine izražene u kilogramima s kvadratom visine izražene u metrima. Na temelju dobivenog rezultata ispitanik se svrstava u određenu kategoriju.
                            
ITM=TT(kg)/ TV*TV (m2), npr.ITM= 65 kg/ 1.65m*1.65m =23,8 kg/m2

Osobe čiji je ITM od 20-25  imaju normalnu tjelesnu težinu, osobe čiji je ITM od 25-30 imaju prekomjernu tjelesnu težinu, one s ITM od 30-35 smatramo pretilim, a osobe čiji je ITM preko 40 smatramo ekstremno pretilim. 

Mjerenjem opsega struka određujemo raspored masnog tkiva u tijelu, te na temelju toga određujemo tip pretilosti. Naime, u praksi se razlikuju muški i ženski tip pretilosti. Kod muškog tipa pretilosti dolazi do nakupljanja masnog tkiva oko struka (oblik «jabuke»), dok kod ženskog tipa pretilosti masno tkivo se nakuplja ispod struka,u donjem dijelu trbuha, na stražnjici, kukovima i bedrima (oblik «kruške»). Opseg struka veći od 102 cm u muškaraca, te veći od 88 cm kod žena upućuje na pretilost. Opseg struka mjeri se u razini vrha zdjelične kosti.

Mjerenjem debljine kožnog nabora određujemo postotak tjelesne masti. Pomoću posebne sprave tzv.kalipera mjeri se debljina kožnog nabora na nekoliko mjesta na tijelu, te se izračunava postotak tjelesne masti. Postotak tjelesne masti veći od 25% kod muškaraca, te veći od 30% kod žena upućuje na pretilost.

Kod djece i adolescenata stupanj uhranjenosti određuje se s obzirom na percentilne  krivulje ITM-a po dobi i spolu. Prekomjernu tjelesnu težinu imaju djeca čiji je ITM između 85. i 95. percentile, a pretila su ona s ITM većim od 95 percentila za dob.

Koji su uzroci pretilosti?

Glavni su uzroci pretilosti prevelik unos hrane i nedovoljna tjelesna aktivnost, uslijed čega se višak energije unesen hranom, a ne iskorišten radom i fizičkom aktivnošću skladišti u organizmu u obliku masnog tkiva. No, u podlozi razvoja pretilosti ne leži samo ova jednostavna formula unosa i potrošnje, nego je pretilost rezultata djelovanja niza čimbenika koji uključuju genetske, nasljedne, psihološke i socijalne uzroke. Rjeđi  uzroci  pretilosti su bolesti nadbubrežne žlijezde, štitnjače, oštećenja središnjeg živčanog sustava i neki lijekovi (kortikosteroidi, antidepresivi).

Prema mišljenju psihologa za razvoj pretilosti veoma su važni psihološki faktori, utjecaj obitelji i okoline u kojoj živimo, te struktura ličnosti. Pretile osobe često se karakteriziraju kao osobe koje svoje emocionalne stresne događaje liječe hranom, što dovodi do razvoja reaktivne pretilosti. Nasljeđe je također jedan od važnijih kofaktora u razvoju pretilosti, naime oko 80% pretilih osoba ima pozitivnu  anamnezu o postojanju pretilosti u obitelji. Takva pretilost nije rezultat samo nasljeđa, veći i naučenih obrazaca ponašanja od roditelja.

Suvremena genetika utvrdila je povezanost genskih mutacija s pretilošću, a moderna znanost postojanje hormona gladi i hormona sitosti. Hormon gladi (grelin) pronađen je u stanicama trbušnog tkiva, ali i u raznim dijelovima mozga. Kada smo gladni razina ovog hormona je visoka, te stimulira moždane stanice koja nam daju do znanja da trebamo jesti. Nakon obroka njegova razina drastično pada. Suprotan učinak ima hormon sitosti (leptin) kojeg otpušta masno tkivo. On šalje signale u moždane stanice koji obavještavaju mozak o sitosti. Visoka razina leptina uzrokuje manjak apetita. Stoga se disbalans navedenih hormona povezuje s razvojem pretilosti. 

Jedan od čimbenika za razvoj pretilosti i porasta broja debelih ljudi je smanjena tjelesna aktivnost vezana uz pretežno sjedalački način života. Promjene životnih navika koje su se dogodile u posljednjih nekoliko desetljeća utjecale su na porast broja pretilih ljudi. Smanjena tjelesna aktivnost uz pretjerani unos visokokalorične rafinirane  i masne hrane, prekomjerno konzumiranje alkohola i stres povećavaju rizik za razvoj debljine i s njom pridruženih bolesti. Naime, prema statističkim podacima fizički je neaktivno čak 83 % muškaraca i 95% žena u Hrvatskoj.

Udruga za prevenciju prekomjerne težine donijele je listu najčešćih razloga koji pogoduju nastanku prekomjerne tjelesne težine, a to su:

1. genetska predispozicija,
2. usporen metabolizam i loša probava,
3. nepravilne prehrambene navike,
4. nedovoljna ili nikakva tjelesna aktivnost,
5. preobilni obroci i brzo konzumiranje hrane,
6. pogrešno vrijeme obroka (kasno navečer), preskakanje obroka (osobito doručka)
7. dugi sati bez jela- načelo «gladovanja i prejedanja»,
8. nepridržavanje pravila pet manjih obroka tijekom dana,
9. nedovoljan unos voća i povrća u svakodnevnoj prehrani,
10. nedovoljan unos tekućine (vode) u organizam,
11. nekontroliran unos šećera i slatkiša,
12. unos kalorijski bogate, a nutritivno siromašne hrane (grickalice, slatkiši)
13. unos alkohola, gaziranih i zaslađenih pića,
14. veliki unos soli u organizam,
15. nedovoljno sna,
16. lijekovi koji izazivaju debljanje (antidepresivi)
17. zadržana prekomjerna tjelesna težina dobivena tijekom trudnoće,
18. stres.

Koje su posljedice pretilosti?

U pretilih osoba često nalazimo promjene i oštećenja raznih organa, kao što su povišeni krvni tlak, povišene masnoće u krvi, poremećaj tolerancije glukoze u krvi ili šećernu bolest, endokrinološke i menstrualne  poremećaje, oštećenja koštano-zglobnog sustava, oštećenja srčane i plućne funkcije, žučne kamence, žgaravicu, vraćenje hrane iz jednjaka u želudac, te psihičke poremećaje najčešće tipa depresije.

Muški tip pretilosti pridonosi razvoju metaboličkog sindroma kojeg karakteriziraju povišeni krvni tlak, šećerna bolest ili intolerancija glukoze, te poremećaj lipida u krvi.

Osobe s metaboličkim sindromom imaju veliki rizik od razvoja srčanog i moždanog udara, pa je već 1989. godine opisan «smrtonosni kvartet», čije su značajke:

- pretilost gornjeg dijela tijela (oblik «jabuke», opseg trbuha veći od 102 cm za muškarce i 88 cm za žena),
- visoka glukoza na tašte (viša od 6.1mmol/l),
- porast triglicerida u krvi ( hipertrigliceridemija) i
- povišeni krvni tlak.

S obzirom na metaboličke posljedice i rizik razvoja aterosklerotskih promjena na srcu i krvnim žilama najopasniji je muški tip pretilosti.
Prekomjerna tjelesna težina drugi je najčešći uzrok preventabilnih smrtnih slučajeva (prvi je pušenje), a  šesti je najvažniji čimbenik rizika razvoja kroničnih bolesti.

Kako liječiti pretilost?

Liječenje pretilosti zahtijeva puno strpljivosti i upornosti. Osnovno je smanjenje unos hrane i povećanje tjelesne aktivnosti kako bi se postupno smanjile nagomilane rezerve masnog tkiva u organizmu. Posljednjih godina «bombardirani» smo različitim tipovima dijeta, dijeta po zoni, po krvnim grupama, UN dijeta, Atkinsonova dijeta i dr.  Takve dijete imaju brzi učinak, ali i pojavu «jo-jo» efekta, pa nakon faze mršavljenja povratkom na normalnu ishranu dolazi do još intenzivnijeg debljanja.

Ono što je najbitnije i u čemu treba voditi računa u cilju smanjenja tjelesne težine i održavanja idealne tjelesne težine je pravilna prehrana koja će uz programiranu tjelesnu aktivnost osigurati ravnomjerno mršavljenje. Pod pojmom pravilne prehrane podrazumjeva se uravnotežen unos  ugljikohidrata, masti i bjelančevina, kao i vitamina i minerala, redovito uzimanje obroka, umjerenost i raznolikost hrane, izbjegavanje prejedanja i uzimanje više manjih obroka tijekom dana.

Zdrava prehrana treba treba se temeljiti na piramidi zdrave hrane ( u SAD-u piramidu zdrave prehrane zamijenio je «zdravi tanjur»). Temelje piramide zdrave prehrane čine žitarice i proizvodi na osnovi žitarica. Iznad toga su voće i povrće koji su izvor vitamina i minerala, a zbog svoje vlaknaste strukture pomažu u  probavi. Slijede mlijeko i mliječni proizvodi, te meso, riba i jaja, čiji se unos mora kontrolirati, a na samom vrhu piramidu su slastice i masnoće koje moraju biti najmanje zastupljene u svakodnevnoj prehrani.

Kako bi to trebalo izgledati u našoj svakodnevnici:

- jesti puno voća i povrća, proizvoda od žitarica, hranu s malo masnoće i bez šećera,
- jesti nemasno meso (piletina bez kožice, puretina, meso kunića) i ribu,
- obavezno doručkovati, izbjegavati preskakanje obroka i prejedanje, jesti najmanje tri puta na dan u manjim obrocima,
- primjenjivati zdravije načine pripremanja hrane, kao što je kuhanje na paru ili na lešo,
- piti najmanje 6-8 čaša vode na dan,
- punomasne mliječne proizvode zamijeniti onima s manje masnoće,
- smanjiti unos soli i šećera u hrani,
- izbjegavati životinjsku mast, koristiti biljna ulja (suncokretovo, maslinovo, repino) u pripremanju hrane,
- izbjegavati grickalice, slatkiše, brzu hranu (fast-food), gazirana i alkoholna pića.

Uz pravilnu prehranu za smanjenje i održavanje idealne tjelesne težine najvažnija je tjelesna aktivnost. U svrhu gubitka tjelesne težine preporučuje se umjerena tjelesna aktivnost 30 minuta dnevno i po mogućnosti svakodnevno. To može biti: brzo hodanje, trčanje, plivanje, vožnja biciklom, planinarenje, aerobik, vježbe u teretani ili bilo koji sport prilagođen svakom pojedincu i stanju njegova srčano-žilnog sustava uz predhodnu konzultaciju liječnika. Ako niste u mogućnosti svakodnevno vježbati tada koristite druge alternativne mogućnosti kretanja, na posao idite pješite, do stana umjesto dizala koristite stepenice, sjedenje pred televizorom zamijenite šetnjom po prirodi ili do obližnjeg parka.

Kod jače izražene pretilosti i kod neuspjeha s dijetom primjenjuje se medikamentozno liječenje, a kod ekstremne pretilosti i kirurški zahvati. U liječenju pretilosti koriste se dva osnovna terapijska principa. Jedna vrsta lijekova djeluje na smanjenje resorpcije masti u probavnom traktu, a druga djeluje na mozak izazivajući osjećaj sitosti. Kiruškim zahvatom smanjuje se volumen želuca kako bi se smanjila količina hrane koju osoba može pojesti.
 
EPIDEMIOLOGIJA PRETILOSTI U HRVATSKOJ

 Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u  Republici Hrvatskoj čak 64,1% muškaraca i 54% žena ima prekomjernu tjelesnu težinu, dok  je  podjednako 22,3 % pretilih muškaraca i žena. Procjena uhranjenosti djece za razdoblje 1997.-2002. godine pokazala je da je pravilno uhranjeno oko 70 % djece, dok je povećanu tjelesnu težinu imalo 11% djece, a pretilo je bilo 5,2% djece.

Uspoređujući Hrvatice i Hrvate po tjelesnoj težini s drugim zemljama Europe rezultati su nažalost poražavajući, te se Hrvati ubrajaju u «debele nacije». Po debljini u Europi Hrvati su na 5. mjestu, a pretjeću nas građani Malte, Grčke,Turske i Engleske.

PREVENCIJA PREKOMJERNE TEŽINE U HRVATSKOJ   

Uslijed kontuiniranog porasta tjelesne težine građana Hrvatske, a u svrhu prevencije pretilosti i promjene prehrambenih navika i stila življenja na razini države donešen je Nacionalni plan aktivnosti za prava i interese djece od 2006.-2012. godine. Cilj plana je promicanje zdravih stilova života; pravilna prehrana, tjelovježba i suzbijanje prekomjerne tjelesne težine i pretilosti kod djece.

U okviru Kliničkog bolničkog centra Zagreb od 1. prosinca 2008. godine započeo je sa radom Centar za debljinu. U Centru će se obavljati dijagnostičke pretrage i liječenje u kojem će sudjelovati stručnjaci različitog profila. Uz stručni nadzor pacijenti će dobiti i osobni plan prehrane i tjelovježbe ovisno o životnoj dobi, kondiciji i zdravstvenom stanju, a po potrebi u liječenje će se uvoditi i medikamentozna i kirurška terapija.

Ocijenite članak

Ocjena 1.00 (broj glasova: 1)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)

Vezani članci