Delirantna stanja, 1. dio

Smatra se da je delirij sindrom, a ne bolest te da ga može uzrokovati više različitih uzročnika.

Za opis ovog sindroma koriste se razni termini, kao što su akutno konfuzno stanje, akutni moždani sindrom, metabolička encefalopatija, toksična psihoza i akutno moždano zatajenje. Prema definiciji delirij je poremećaj svijesti i oštećenje kognicije koje se razvija tijekom kraćeg vremenskog perioda, a prisutan je kod oko 60 do 80% bolesnika u intenzivnoj skrbi.

Bolesnici kod kojih se razvije delirij imaju i do 3 puta veći mortalitet, pod povećanim su rizikom od nastanka infekcije, imaju produžen hospitalni boravak, uz moguća kognitivna oštećenja. Od psihijatrijskih simptoma najčešće su izražene promjene raspoloženja, percepcije i ponašanja, a od neuroloških simptoma tremor, asteriksis, nistagmus, gubitak koordinacije, urinarna inkontinencija.

Delirij započinje naglo, tijekom nekoliko sati ili dana, kratkog je i fluktuirajućeg tijeka, a ako se eliminira uzrok, oporavak je brz. U općoj populaciji javlja se kod 0.4% osoba starijih od 18 godina i kod 1.1% starijih od 55 godina, kod 10 do 30% hospitaliziranih bolesnika i 30 do 50% postoperativnih bolesnika.

Uzroci delirija mogu biti različiti. Od intrakranijalnih uzroka najčešći su epilepsija i postiktalna stanja, trauma mozga, infekcije (meningitis, encefalitis), neoplazma, vaskularni poremećaji. Ekstrakranijalni uzroci mogu biti različiti lijekovi (antikolinergici, antikonvulzivi, antihipertenzivi, antiparkinsonici, antipsihotici, kardijalni glikozidi, cimetidin, klonidin, disulfiram, inzulin, opijati, fenciklidin, fenitoin, ranitidin, salicilati, sedativi, alkohol, hipnotici, steroidi), otrovi (ugljični monoksid, teški metali), endokrina disfunkcija (hipo ili hiperfunkcija hipofize, pankreasa, nadbubrežne žlijezda, paratiroidne žlijezde ili štitnjače), bolesti jetre (hepatična encefalopatija), bubrega i urinarnog trakta (uremična encefalopatija), pluća (hipoksija), hipotenzija, aritmije, kardijalno zatajenje, sistemske infekcije, disbalans elektrolita, postperativna stanja, traume, deficijencija tiamina, nikotinske kiseline, B12, folne kiseline. Rizični čimbenici za razvoj delirija predstavljaju starija dob, alkoholizam, postojeća kognitivna oštećenja, depresija, postojeća hipertenzija, pušenje, vidna/slušna oštećenja, medikacija (sedativi i analgetici), poremećaji spavanja, imobilizacija, itd.

Prema tipu delirij se može biti hiperaktivan (u 5 do 22% osoba), a karakteriziran je agresivnim ponašanjem, agitacijom, uz moguće i halucinacije. Češći je hipoaktivni ili mješoviti delirij kada su pacijenti mirni, mogu biti nasmiješeni, klimaju glavom, slažu se sa svime. Patofiziološku podlogu razvoja delirija vjerojatno čini reducirana kolinergička aktivnost središnjeg živčanog sustava uz povećanu dopaminergičku transmisiju. Povišenje dopamina može dovesti do hipokolinergičkog stanja. Također, u podlozi delirija je kompleksan i akutni disbalans i drugih neurotransmitera. Dopaminergički i kolinergički sustav dovode do modulacije i interakcije putem korteksa, strijatuma i talamusa s glutaminergičkim, GABA i serotoninergičkim sustavom. Zbog svega navedenog, velik je raspon potencijalnog medikamentoznog djelovanja, a kao reakcija na opisane promjene i disbalans, javlja se  upalni odgovor organizma uz aktivaciju osovine limbički sustav-hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Povezane teme

Dijete

Kako liječiti lišaj na ruci djeteta?

Algurija

Poremećaji mokrenja

Općenite definicije stanovitih stanja znaju biti vrlo korisne u razumijevanju uzroka i manifestacija raznih bolesti i tegoba. Tako je i s mokrenjem. Premda ta je funkcija vrlo često, dok ne nastanu značajnije tegobe, ispod razine svijesti i obavlja se gotovo automatski pa ljudi na nju i ne obraćaju osobitu pozornost. Već tijekom razgovora s bolesnikom, […]

hiperpigmentacije

Melasma – cjelogodišnji pristup

Melazma je dermatološki poremećaj, odnosno stanje kože koji se karakterizira pojavom tamnih mrlja na koži, posebno na licu. Te mrlje obično su smeđe ili sive boje i javljaju se uglavnom na čelu, obrazima, nosu i gornjoj usni. Često se pojavljuju simetrično. Najčešće se javlja kod žena, posebno tijekom trudnoće ili tijekom hormonalnih promjena, kao što […]

Encefalopatija

Kronična traumatska encefalopatija

Kronična traumatska encefalopatija je poremećenje funkcije mozga koja je povezane s ponavljanim ozljedama glave ili potresima mozga. Često se spominje u vezi s kontaktnim sportovima, ali može se pojaviti kod svakoga tko pati od ponovljenih trauma glave. Kronična traumatska encefalopatija vrsta je neurodegenerativne bolesti povezana s ponavljanim ozljedama glave ili potresima mozga. Radi se o […]

Dermatoskop

Okrugla izraslina nalik žulju na madežu – što je to?

Disfunkcija mozga

Što je encefalopatija?

Encefalopatija je skupina stanja koja uzrokuju disfunkciju mozga. Disfunkcija mozga može se pojaviti kao smetenost, gubitak pamćenja, promjene osobnosti i s drugim tegobama. Postoje različiti tipovi, svaki s različitim uzrocima koji variraju od infekcije, izloženosti toksinima, bolesti mozga i brojna druga stanja. Koje su vrste encefalopatije? Najčešći tipovi encefalopatije i njihovi uzroci su: – Anoksična […]

Iz iste kategorije

Psihijatrija

Depresija i komorbiditeti

Depresija se često javlja u komorbiditetu (istovremena pojava dva ili psihičkih poremećaja ili prisustvo tjelesne bolesti uz psihijatrijski poremećaj). Najčešće tjelesne bolesti koje se javljaju uz depresiju su epilepsija, Parkinsonova bolest, multipla skleroza, degeneracijske bolesti mozga, Alzheimerova bolest, koronarna bolest, maligne bolesti, hipotiroidizam, hipertiroidizam, hiperparatiroidizam, Cushingov sindrom, Addisonova bolest, šećerna bolest, itd. Istraživanja pokazuju kako […]

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 2. dio

Dugotrajno gledano kombinirani pristup je učinkovitiji, a kod blage depresije psihološke intervencije su jednako učinkovite poput medikamenata. Kod umjerene do teške depresije medikamente su prva opcija, a inhibitori ponovne pohrane serotonina su dobro podnošljivi kod osoba s epilepsijom. Iz ove skupine lijekova zbog dobre podnošljivosti i malo interakcija obično su prvi izbor citalopram i sertralin. […]

Psihijatrija

Kako pomoći osobi s graničnim poremećajem ličnosti?

Psihijatrija

Depresija i epilepsija – 1. dio

Osobe koje boluju od depresije pod povećanim su rizikom i za razvoj epilepsije. Naime, radi se o složenoj dvosmjernoj povezanosti – moždani putevi koji se nalaze u podlozi depresije jednaki su onima kod epilepsije temporalnog režnja (smanjen je hipokampus, promjene u amigdali i hipokampusu, reducirana površina kortikalnog područja i gustoća). Tipični neurobiološki mehanizmi depresivnog poremećaja […]

Psihijatrija

Klimatske promjene i mentalni poremećaji

Autorica Eve Bender u svom članku navodi kako posljednjih godina promjene koje se događaju vezano uz klimatske uvjete sve više dolaze do izražaja, kao i njihove razorne posljedice. Porast temperatura i sve učestaliji toplinski valovi koji bilježe rekorde te često posljedični opsežni šumski požari doveli su do značajnoj broja izgubljenih života, pogoršanja zdravstvenog stanja i […]

Psihijatrija

Što bi se dogodilo da netko popije cijelu kutiju ovih lijekova?

Psihijatrija

Primjena psilocibina kod bipolarnog afektivnog poremećaja

Male nerandomizirane kliničke studije pokazuju kako jedna doza sintetičkog psilocibina u kombinaciji s psihoterapijom značajno reducira simptome terapijski rezistentne depresije kod bipolarnog afektivnog poremećaja tipa II (BAPII). Ipak, istraživači i drugi stručnjaci upozoravaju kako ove rezultate treba uzeti s oprezom. Tri tjedna nakon primjene psilocibina i psihoterapije, rezultati depresije kod svih 15 sudionika smanjili su […]

Psihijatrija

Granični poremećaj ličnosti

Michael H. Stone u svom članku o graničnom poremećaju ličnosti objavljenom u The American Academy of Psychodynamic Psychiatry and Psychoanalysis piše o različitim čimbenicima vezanim uz navedeni poremećaj, kao i određenim smjernicama u terapijskom pristupu, a navodi se i moguće nasljeđivanje predisponirajućih čimbenika za razvoj poremećaja. Termin „borderline“ koristio se početkom 20 stoljeća kako bi […]