Sindrom iritabilnog kolona i kronična idiopatska konstipacija

Sindrom iritabilnog crijeva (SIC) i kronična idiopatska konstipacija dva su najčešća funkcionalna gastroenterološka poremećaja. Smatra se da oko 5 do 15% ukupnog stanovništva zadovoljava.

Imajući u vidu prevalenciju, i činjenicu da se bolest javlja u mlađoj, radnoaktivnoj populaciji, značajan je njen negativan socioekonomski učinak. Neizravni troškovi još su uvećani i izravnim medicinskim troškovima jer se te osobe češće javljaju liječniku te ih se višese podvrgava različitim medicinskim ispitivanjima ili zahvatima. Kronična idiopatska konstipacija ima sličnu prevalenciju-oko 14%. Češća je u žena, starijih osoba i onihnižeg socioekonomskog statusa. Kronična idiopatska konstipacija značajno utječe na snižavanje kvalitete života, poglavito u starijih osoba.

U oba stanja liječnici često imaju sličan problem. Niti jedna od ove dvije bolesti nema tipičan poremećaj koji se može utvrditi slikovnim metodama, laboratorijskim testovima ili bilo kojim drugim markerima. Dijagnoza se najčešće postavlja na osnovu kliničkih znakova i sistemom eliminacije. Naravno, takav pristup dovodi do znatnog povećanja troškova brige o tim pacijentima uz moguće neugodnosti vezane za pripremu i/ili sam pregled.
U svrhu dijagnosticiranja SIC-a razvijeni su Rimski kriteriji (3.revizija), ali njihova uporaba nije zaživjela u svakodnevnom kliničkom radu, stoga je Američko gastroenterološko društvo (ACG prema engl. American College of Gastroenterologists) predložilo pojednostavljenu definiciju. Prema toj definiciji, SIC je abdominalna neugoda povezana s promjenom ritma pražnjenja stolice.

Kronična idiopatska konstipacija je stanje koje se definira kao nezadovoljavajuća defekacija i karakterizirana je smanjenom frekvencijom i/ili otežanom pasažom stolice u trajanju od najmanje tri mjeseca. Otežano izlučivanje stolice označava napinjanje, nepotpunu evakuaciju, tvrdu stolicu te potrebu manuelne evakuacije. Iako sukladno Rimskim III kriterijima, osobe s kroničnom idiopatskom konstipacijom ne zadovoljavaju kriterije za  SIC, to u kliničkoj praksi nije uvijek najjednostavnije razgraničiti. Također je utvrđeno da pacijenti vremenom često „mijenjaju“ dijagnoze i prelaze iz jedne u drugu skupinu.

Terapija Kronične idiopatske konstipacije:

Vlakna
Radi se ugljikohidratnim polimerima koji se ne razgrađuju u probavnoj cijevi. Uzimaju se kao sastojak normalne prehrane ili kao dodatak hrani. Postoje dvije vrste polimera - topivii netopivi,ovisno o njihovoj interakciji s vodom. Najpoznatiji predstavnik topivih vlakana je psilium, a netopivih mekinje. Općenito, vlakna se smatraju učinkovitim u liječenju kronične idiopatske konstipacije. Nuspojave kao što su nadutost, grčevi i plinovi mogu donekle ograničiti njihovu uporabu, poglavito ukoliko se doza ne povećava postupno.

Osmotski i stimulativni laksativi
Osmotski laksativi sadržavaju ione koji se malo resorbiraju ili molekule koje zadržavaju vodu  u crijevnom lumenu. Najčešće primjenjivani su bisakodil  laktuloza ipolietilenglikol. Pacijenti često uzimaju i pripravke magnezija, ali oni nemaju u studijama nedvosmisleno potvrđen pozitivan učinak.

5HT4agonisti
Serotonin ima ključnu ulogu u regulaciji osjetljivosti, sekrecije i motiliteta probavne cijevi.
Postoji sedam glavnih skupina serotoninskih receptora,a stimulacija5HT4 potiče intestinalnu sekreciju, peristaltičke reflekse i motilitet. Postoji veći broj lijekova koji selektivno stimuliraju navedene receptore kao što su prukaloprid, velusetrag i tegaserod. Značajan broj studija je utvrdio pozitivne učinke navedenih lijekova uz ograničenje primjene tegaseroda zbog izazivanja poremećaja srčanog ritma. U Hrvatskoj je nedavno registriran prukaloprid,kao prvi i vjerojatno najučinkovitiji lijek iz te skupine.

Prosekretorni lijevi
Dva su lijeka iz te skupine zavrijedila najviše pozornosti. Radi se o linaklotidu i lubiprostonu. Na žalost, niti jedan od njih nije registriran u Hrvatskoj. Oba su lijeka dobro podnošljiva i zadovoljavajuće učinkovita. Potencijalna ograničenost primjene je u činjenici da su se oba lijeka u kliničkim ispitivanjima uspoređivana isključivo s placebom,a ne standardnim načinima liječenja kao što su osmotski laksativi, vlakna i sl. Također nedostaju i studije s direktnim usporedbama ta dva lijeka.

Biofeedback
Mogući uzrok problema s opstipacijom može biti disfunkcija mišićnog dna zdjelice ili njegova disinergija. Defekacija je složen proces koji uključuje koordiniranu aktivnost većeg broja mišića i živaca, tako da porećaji u njihovoj sinhronizaciji mogu rezultirati otežanim pražnjenjem crijeva, osjećajem nepotpune evakuacije i potrebom za manuelnom evakuacijom stolice. Različite su biofeedback tehnike u uporabi i prilagođene su specifičnom poremećaju u svakog pojedinogpacijenta, ali je nužno da ih vodi vješt terapeut.

Probiotici
Iako postoje solidne teorijske osonove za primjenu probiotika, nedostatak kvalitetnih studijateveliki broj različitih sojeva onemogućavaju jasne i nedvosmislene zaključke o potencijalnoj koristi probiotika u liječenju kronične idiopatske konstipacije. Postojeće studije navode povećanje tjednog broja pražnjenja crijeva i smanjenje smetnji uzrokovanih konstipacijom.

Novi lijekovi
Inhibitori ponovne pohrane žučnih kiselina u ileumu su lijekovi koji se nalaze u eksperimentalnoj fazi. Pokazali su povoljan učinak na smanjenje simptoma konstipacije dovodeći do  povećanog prolaska  žučnih kiselina u debelo crijevo koje uzrokoju njegov pojačani motilitet.

Zaključno, kronična idiopatska konstipacije nije isto što i SIC  konstipacijski oblik, ali se u svakodnevnoj praksi ti entiteti često preklapaju i miješaju. Terapijski je pristup,iako sličan, ipak specifičan za svaki od navedenih poremećaja. Pored već dokazanih lijekova u liječenju kronične idiopatske konstipacije (vlakna, osmotski i stimulacijski laksativi),  značajan je broj novih lijekova koji sve više ulaze u svakodnevnu praksu.

Prema:
Ford AC, Moayyedi P, Lacy BE, Lembo AJ, Saito YA, Schiller LR, Soffer EE, Spiegel BM, Quigley EM; Task Force on the Management of Functional Bowel Disorders. American College of Gastroenterology monograph on the management of irritable bowel syndrome and chronic idiopathic constipation. Am J Gastroenterol. 2014 Aug;109 Suppl 1:S2-26;

Ocijenite članak

Ocjena 0.00 (broj glasova: 0)

Podijelite članak
Ispiši
Komentara (0)
Imate komentar?

Komentirati mogu samo registrirani članovi. ili registrirajte.

Komentari (0)