Povezanost s bolestima bubrega.

Poremećaj bubrežne funkcije u većini slučajeva dovodi do hiperuricemije i posljedično povećanog rizika od nastanka gihta, pa je stoga kronično zatajenje bubrega očito izrazito zastupljeno kod bolesnika s gihtom. Pokazalo se da visoke vrijednosti urata dovode do oštećenje bubrega. U bubregu dolazi do taloženjem kristala urata  s naknadnom upalom, ožiljcima i oštećenjem u tkivu bubrega.  

Urati nisu jedini čimbenik rizika za oštećenje bubrega kod osoba s gihtom. Povećan unos nesteroidnih protuupalnih lijekova te povećana incidencija dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti također mogu doprinijeti lošijoj funkciji bubrega.

Povezanost s neurološkim bolestima.

Bolesnici  s gihtom u manjoj mjeri pate od demencije. Objašnjenje se temelji na činjenici da je urat najvažniji antioksidans kod ljudi. Nadalje, niske razine urata predviđaju neurodegenerativne bolesti kao što su Parkinsonova bolest. Postoje studije koje su pokazale zaštitni učinak viših razina urata na  razvoj Alzheimerove bolesti, ali ne i učinak na vaskularnu demenciju.

Dijagnoza.

Akutni giht. Klasična i još uvijek najčešća klinička slika kod akutnog gihta je upala nožnog prsta. Kada krv i tkiva postanu prezasićeni uratom, kristali urata talože se u zglobovima, ovojnicama tetiva oko zgloba. Urički artritis karakterizira iznenadna pojava, intenzivna bol (često noću), crvenilo i oticanje zgloba i okolnih tkiva. Giht može zahvatiti bilo koji zglob u tijelu ili više zglobova istovremeno (poliartikularni giht), ali češće zahvaća zglobove u donjim ekstremitetima gdje je tjelesna temperatura niža. Upala se povlači spontano, obično unutar nekoliko tjedana. Novi napadi mogu se pojaviti u intervalima od nekoliko tjedana do nekoliko godina.

Kronični giht. Kronični giht karakterizira prijelaz na učestaliju upalu zglobova, stvaranje čvorova urata (tofi), zahvaćenost više zglobova i destrukcija kostiju unutar zgloba. Tofi su nodularne promjene s nakupljanjem kristala urata. Tipična mjesta su vanjsko uho, lakat, Ahilova tetiva i prsti na šakama. Razvoj tofija odvija se nakon nekoliko godina bolesti. Tofi mogu dovesti do bolnih rana i oštećenja funkcije zglobova. CT (kompjuterizirana tomografja) i ultrazvuk mogu pomoći u postavljanju dijagnoze.

Giht se u većini slučajeva dijagnosticira i liječi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, gdje se prepisuju lijekovi i prate razine urata preko krvnih pretraga.