Vrijeme čitanja članka: 2 minute

Kronična zdjelična bol (engl. Chronic pelvic pain) je pojam kojim se označava bol u zdjelici koja traje dulje od 3-6 mjeseci i kojoj se dostupnim dijagnostičkim metodama nije ustanovio uzrok.

Od kronične zdjelične boli pate oba spola, svih dobnih skupina, iako najčešće žene reproduktivne dobi (18-45 godina) – gotovo 10% posjeta ginekologu je upravo zbog nerazjašnjene boli u zdjelici. Intenzitet boli razlikuje se od žene do žene, a kako će ga žena doživjeti ovisi i o njenom pragu boli. U nekih žena to je povremena, blaga bol, koja spontano prođe, u drugih je intenziteta koji ometa/onemogućava usnivanje i obavljanje svakodnevnih aktivnosti; u nekih se javlja tijekom spolnih odnosa, u drugih tijekom mokrenja ili defekacije; u trećih bez vidljiva povoda.

U nekim slučajevima iza liječenja sasvim određenog bolesnog stanja, može zaostati ili se iznova pojaviti bol u zdjelici, što se tada objašnjava oštećenjem živčanih završetaka, stvorenim ožiljkastim tkivom i slično. Svaka kronična zdjelična bol indikacija je za sveobuhvatnu dijagnostičku obradu, koja uključuje:

• kompletan ginekološki pregled (na ginekološkom stolu – u spekulima i bimanualni palpacijski, te ginekološki ultrazvučni pregled),
• detaljne hematološko-biokemijske pretrage (pretrage krvi i urina),
• mikrobiološke pretrage (uzoraka iz rodnice/s vrata maternice i urina),
• radiološke, endoskopske pretrage,
• dijagnostički kirurški postupak (npr. dijagnostičku laparoskopiju).

Ako su nalazi svih poduzetih pretraga uredni, liječnici se nalaze u nezavidnoj situaciji, jer moraju na razumljiv i prihvatljiv način objasniti kako sve što će se dalje poduzeti nije garancija kako će kronična bol u zdjelici doista i nestati.

Što se terapijski može poduzeti kod kronične zdjelične boli (nepoznata uzroka)?

1. Od pomoći mogu biti analgetici, koji u pravilu ne izazivaju ovisnost, no nakon nekog vremena preporuča se promjena do tada uzimanog analgetika, ako potreba za njim i dalje postoji.
2. Ponekad pozitivan učinak, naročito u žena generativne dobi, mogu imati oralni hormonski kontraceptivi, pilule (ako nema kontraindikacija za njihovu primjenu).
3. Kao i u mnogim drugim situacijama i ovdje postoje alternativni pristupi, koje službena medicina ne priznaje, ali volimo reći kako je u medicinske svrhe dopušteno sve što dokazano nije štetno.
4. Znajući kako svako nerazjašnjeno (bolno) stanje neminovno djeluje i na psihu (u različitoj mjeri), jedan od terapijskih pristupa je i primjena antidepresiva, odnosno psihoterapija i ostala postupanja prema preporuci psihijatra.

Za kraj bi trebalo reći kako svako stanje koje odstupa od uobičajenoga nalaže odlazak liječniku, u ovom slučaju, kada se radi o kroničnoj zdjeličnoj boli u žena, ginekologu. Neovisno koliko simptomi bili blagi, odnosno podnošljivi. Najčešće je u podlozi ovog sindroma poznato bolesno stanje, koje se uspješno liječi medikamentima ili kirurški. Tek ako se isključi poznata patologija, a bol traje više mjeseci, može se reći kako se radi o kroničnoj zdjeličnoj boli nepoznata uzroka, što onda utječe i na prognozu i na terapijski pristup bolesnici.