U današnje vrijeme sve nam je više različitih izvora masnoće dostupno u prehrani te nas preveliki izbor može zbuniti.

Jedno od najčešćih pitanja koja se pojavljuju vezanih za prehrambene masti je pitanje razlike između kokosovog ulja, kao biljnog predstavnika zasićenih masti te maslaca, kao predstavnika životinjskog porijekla.

Zasićene masti glavni problem

Kako to najčešće biva u prehrambenom svijetu, u nutritivnom dvoboju kokosovog ulja i maslaca nitko ne pobjeđuje već je rezultat izjednačen. S obzirom da je glavna karakteristika kokosovog ulja i maslaca visok udio zasićenih masnih kiselina, obje su namirnice ranije bile proglašene nepoželjnima u prehrani zbog otkrivene veze između unosa zasićenih masti i bolesti srca i krvnih žila. Današnja su saznanja dovela do zaključka da je nepotrebno sasvim izbaciti zasićene masti iz prehrane već ih je potrebno reducirati. Kokosovo ulje je bogatiji izvor zasićenih masti te osigurava gotovo 12 g zasićenih masti po jednoj žlici, dok maslac osigurava oko 7 g. Smjernice za unos zasićenih masti nam kazuju kako bismo trebali ograničiti unos zasićenih masti na 7 do 10 % ukupnog kalorijskog unosa.

Drugim riječima, prosječna potreba za energijom iznosi oko 2000 kalorija stoga bi prema preporukama smjeli unositi između 16 i 22 g zasićenih masti dnevno. Pojedete li primjerice za doručak kruh s maslacem kojeg ste stavili u količini od 2,5 žlice ili pak voćni frape za doručak u kojeg ste stavili 1,5 žlicu kokosovog ulja, taj dan ste pojeli maksimalnu preporučenu količinu zasićenih masti.

Nisu sve zasićene masti jednake

Unatoč činjenici da je posljednje veliko istraživanje došlo do zaključka kako dijeta s niskim udjelom zasićenih masti ne smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti, važno je naglasiti kako ipak imamo različite vrste zasićenih masti od kojih su neke uvjetno rečeno lošije, a neke bolje. Potencijalne blagodati osiguravaju srednje lančane masne kiseline koje se u našem organizmu metaboliziraju drugačije od ostalih vrsta masti. Srednje lančane masne kiseline koriste se za direktno dobivanje energije i ne pohranjuju se u masnom tkivu. Kokosovo ulje bogato je srednje lančanom masnom kiselinom laurinskom koja iako utječe na povišenje LDL kolesterola, ujedno povećava i dobri HDL kolesterol tako da možemo reći da djeluje neutralno na rizik od bolesti srca. 

Maslac pak sadrži vitamine A, D i K poglavito ako je dobiven od mlijeka krava hranjenih isključivo travom jer tada sadrži i korisnu konjugiranu linolnu kiselinu odnosno CLA koja se dovodi u vezu sa smanjenjem masnog tkiva. One “loše” masne kiseline koje sadrže i maslac i kokosovo ulje su miristinska i palmitinska masna kiselina koje se dovode u vezu s nakupljanjem plaka u arterijama. Glavna masna kiselina u maslacu je palmitinska.

U konačnici možemo zaključiti kako ni kokosovo ulje ni maslac nisu “super” hrana, no nisu niti zlikovci među namirnicama. Opet se vraćamo na pravilo o umjerenosti koje u ovom slučaju glasi: jedite sve vrste masti i ne pretjerujte niti s jednom.