Samoozljeđivanje (namjerno samoozljeđivanje) definirano je kao namjerno, direktno ozljeđivanje tijela, bez suicidalne namjere…

Samoozljeđivanje (namjerno samoozljeđivanje) definirano je kao namjerno, direktno ozljeđivanje tijela, bez suicidalne namjere. Najčešće uključuje rezanje kože oštrim predmetima (nožem ili žiletom), no uključuje i paljenje, grebanje, udaranje ili lupanje dijelova tijela, utjecaj na zacjelivanje rana (dermatilomanija), čupanje kose (trihotilomania) te gutanje toksičnih tvari ili objekata. Iako suicid nije namjera samoozljeđivanja, odnos između samoozljeđivanja i suicida je složen, jer samoozljeđivanje može biti potencijalno životno ugrožavajuće, a povećan je rizik suicida kod osoba koje se samoozljeđuju.

Želja za samoozljeđivanjem najčešće je simptom graničnog poremećaja ličnosti, ali može postojati i kod depresije, anksioznih poremećaja, ovisnosti, poremećaja hranjenja, posttraumatskog stresnog poremećaja, shizofrenije i teških poremećaja ličnosti. Motivacije samoozljeđivanja su različite te mogu imati brojne funkcije. Npr. može predstavljati mehanizam suočavanja koji omogućuje privremeno olakšanje intenzivnih osjećaja (anksioznost, depresija, stres, emocionalna otupjelost ili osjećaj neuspjeha ili samoprezira ili drugih karakteristika koje uključuju sniženo samopouzdanje ili perfekcionizam). Često je povezano s ranijom povijesti trauma ili zlostavljanja (emocionalno ili seksualno). Samom činu samoozljeđivanja obično prethodi užasan, preplavljujući osjećaj koji brzo eskalira izvan kontrole i postaje nepodnošljiv, a osoba ima osjećaj da olakšanje postiže jedino samoozljeđivanjem

Prema DSM-V klasifikaciji nesuicidalno samoozljeđivanje uključuje sljedeće kriterije:

• u posljednjih godinu dana osoba je 5 ili više dana hotimično samoozljeđivala površinu tijela što je izazvalo krvarenje, modrice ili bol, a  to je uključivalo rezanje, paljenje, ubadanje, udaranje, ekscesivno trljanje;  a očekivano je manje ili umjereno tjelesno oštećenje bez suicidalne namjere

Očekivanje od samoozljeđivanja je:

1. postizanje olakšanja od nekog negativnog emotivnog ili kognitivnog stanja,

2. razrješenje interpersonalne teškoće,

3. izazivanje nekog pozitivnog emocionalnog stanja

Namjerno samoozljeđivanje povezano je najmanje s jednim od:

1. teškoće u međuljudskim odnosima ili negativne emocije ili misli,

2. zaokupljenost namjeravanim ponašanjem koju je teško kontrolirati, prije angažmana u činu,

3. često razmišljanje o samoozljeđivanju i kada se ono ne poduzima

Ovo ponašanje nije socijalno prihvatljivo i nije ograničeno na trganje krasta i čupanje noktiju. Uzrokuje klinički značajnu patnju ili se upliće u međuljudska, školska ili druga važna područja funkcioniranja. Ne javlja se isključivo tijekom psihotičnih stanja, delirantnih stanja, djelovanja psihoaktivnih tvari i slično.