Uzrok Behçetove bolesti nije poznat. Bolest je vjerojatno rezultat kombinacije genetskih i okolišnih čimbenika, od kojih većina nije identificirana.

Uzroci i proces nastanka bolesti

Uzrok Behçetove bolesti nije poznat. Bolest je vjerojatno rezultat kombinacije genetskih i okolišnih čimbenika, od kojih većina nije identificirana. Međutim, određena varijacija u genu HLA-B povezana je s rizikom razvoja Behçetove bolesti, slično kao i drugih reumatskih bolesti.

HLA-B gen daje upute za stvaranje proteina koji ima važnu ulogu u imunološkom sustavu. HLA-B gen je dio obitelji gena koji se zove humani leukocitni antigen (HLA). HLA kompleks pomaže imunološkom sustavu da razlikuje vlastito tijelo ​​od proteina koji su nastali ulaskom virusa i bakterija u organizam. HLA-B gen ima mnogo različitih normalnih varijacija, omogućujući imunološkom sustavu svake osobe da reagira na širok raspon stranih proteina. Varijacija HLA-B gena nazvanog HLA-B51 povećava rizik razvoja Behçetove bolesti. Jedna trećina do dvije trećine ljudi s Behçetovom bolešću ima varijaciju HLA-B51, ali ipak većina ljudi s ovom verzijom HLA-B gena nikada ne razvija poremećaj.

Ostali genetički i ekološki čimbenici vjerojatno doprinose riziku od razvoja Behçetove bolesti. Sigurno je nekoliko gena povezanih s funkcijom imunološkog sustava, osim HLA-B gena. Također se čini vjerojatnim da okolišni čimbenici, kao što su određene bakterijske ili virusne infekcije, igraju ulogu u poticanju nastanka bolesti kod ljudi koji imaju predispoziciju za razvoj iste. Međutim, utjecaj genetskih i okolišnih čimbenika na razvoj ovog kompleksnog poremećaja ostaje nejasan.

Eventualno bakterija (kao što je Helicobacter pylori) ili virusa (kao što je Herpes simplex virus i parvovirus B19) ili izlaganje određenim tvarima (kao što su teški metali), mogu izazvati ili aktivirati bolest kod predisponiranih osoba.

Većina slučajeva Behçetove bolesti je sporadična, što znači da se javljaju kod ljudi bez povijesti bolesti u njihovoj obitelji. Izvjestan je mali postotak svih slučajeva u obiteljima; međutim bolest nema jasan uzorak nasljeđivanja.

Također je važno naglasiti da bolest nije zarazna, odnosno da se ne prenosi kontaktom s drugom osobom.

Većina simptoma bolesti uzrokovana je upalom krvnih žila (vaskulitis). Upala je karakteristična reakcija tijela na ozljedu ili bolest i obilježena je s četiri znaka: oteklina, crvenilo, vrućina i bol. Autoimuna reakcija može uzrokovati upalu krvnih žila, ali se ne zna što je dovelo do te reakcije. U normalnim uvjetima, imunološki sustav štiti tijelo od bolesti i infekcija uklanjajući štetne “strane” tvari, kao što su bakterije i virusi, koje ulaze u tijelo. U autoimunoj reakciji, imunološki sustav pogrešno napada i šteti vlastitom organizmu.

Behçetova bolest najčešća je u mediteranskim zemljama, Bliskom istoku, Japanu i drugim dijelovima Azije. Međutim, pronađena je u populacijama širom svijeta.

Najveća prevalencija Behçetove bolesti je zabilježena u sjevernoj Turskoj, gdje poremećaj utječe na 420 na 100.000 ljudi. Poremećaj je rijedak u zemljama sjeverne Europe i Sjedinjenim Američkim Državama, gdje općenito utječe na manje od 1 na 100.000 ljudi.