Peronealni tendinitis.

Uvod.

Peronealni tendinitis je akutna upala jedne ili obje peronealne tetive koja s vremenom može postati i kronična, a tada se koristi naziv tendinopatija.

Mišići peroneus longus (dugi peronealni mišić) i peroneus brevis (kratki peronealni mišić) se nalaze na vanjskom djelu potkoljenice i inervirani su površinskim peronealnim živcem. Peronealne tetive opskrbljuju se krvlju iz dvije arterije; peronealne arterije i prednje tibijalne arterje. Postoje zone loše prokrvljenosti krvi ovih tetiva koje mogu pridonijeti nastanku tendinitisa.

Peroneus longus i brevis polaze s fibule (listne kosti) na potkoljenici. Oba mišića prelaze u tetive malo prije skočnog zgloba i prolaze sa stražnje strane vanjskog maleola (izbočine) u području gležnja.  Tetiva peroneus longusa se veže za donji dio prve metatarzalne kosti. Tetiva peroneus brevisa se veže na bazu pete metatarzalne kosti.

Djelovanje peroneusa longusa i brevisa je savijanje stopala prema dolje. Tijekom podnošenja težine, peroneus longus djeluje i kao stabilizator poprečnog luka stopala.

Uzroci bolesti.

Peronealni tendinitis je učestao kod atletičara (osobito trčanje, zbog velikog broja kontrakcija mišića), plesača, klizača i sportova koji zahtijevaju česte promjene smjera ili skakanje, poput košarke i skijanja. Dugotrajna nestabilnost gležnja i prekomjerna rotacija gležnja mogu uzrokovati oštećenja peronealnih tetiva i s njima povezanih struktura. Čimbenici koji doprinose razvoju peronealnog tendinitisa su neodgovarajući trening, loša biomehanika stopala, neprikladna obuća i njihova mišićna slabost.

Ostali uzroci uključuju:

• ozbiljna uganuća gležnja,
• ponavljajuća ili produljena fizička aktivnost,
• izravna trauma,
• kronična nestabilnost gležnja, i
• prijelomi gležnja ili petne kosti.

Tendinitis se općenito javlja kada se pojedinac vrati fizičkoj aktivnosti ili treningu bez odgovarajućeg treninga ili nakon razdoblja produženog odmora. Konkretno za sportaše, vrsta obuće, režim treninga i površina za trening igraju bitnu ulogu u razvoju ovog stanja. Povećano radno vrijeme kao i promjene na radnom mjestu mogu pridonijeti razvoju ovog problema kod radnika.