Iščašenje i ruptura peronealnih tetive.

Dijagnoza

U dijagnostički postupak treba uključiti sljedeće korake:

• Pregledati postoji li oteklina straga od vanjskog maleola.
• Palpirati (opipati) meko tkivo straga od vanjskog maleola i uočite oteklinu i bol.
• Okolne koštane strukture također treba palpirati kako bi se uočilo oštećenje kostiju potkoljenice ili stopala.
• Ispitati mišićnu snagu prilikom pokretanja gležnja.
• Mišićna slabost trebala bi stvoriti sumnju na puknuće tetive peroneusa, posebno tetive peroneus longusa, koja doprinosi većoj mišićnoj snazi ​​od tetive peroneus brevis tijekom pokretanja stopala put vani. Međutim, odsutnost mišićne slabosti ne isključuje puknuće tetiva.
• Test povlačenja stopala u prednjem i stražnjem smjeru. Povećana labavost ukazuje na oštećenje ligamenata gležnja.

Utvrđena standardna metoda za konačnu dijagnozu je MRI ili ultrazvuk.

U diferencijalnu dijagnozu rupture peroneusa treba uključiti deformaciju gležnja kao i prijelome malih kostiju stopala.

Liječenje iščašenja tetiva

U dojenčadi je pravilo – konzervativno liječenje, a spontani oporavak je iznimno visok.

U odraslih se liječenje može podijeliti na neoperativno (konzervativno) i operativno (kirurško) s obzirom na akutne ili kronične ozljede. Kada se dijagnosticira akutno iščašenje, bolesnik se može pokušati neoperativno liječiti. Ako konzervativno liječenje nije uspjelo ili postoji kronično iščašenje, tada je vjerojatno potrebno kirurško liječenje.

Konzervativno

Neoperativno liječenje sastoji se u primjeni gipsa, te bolesnik se ne smije oslanjati na nogu svojom težinom tijekom 4-6 tjedana. Ovaj način liječenja ima za cilj omogućiti zaraštanje SPR-u (superiornom peronealnom retinakulumu), te ponovno učvršćivanje navedenih tetiva.

Kirurški

Kod kroničnih lezija kirurško liječenje subluksacije peronealnih tetiva daje dobre rezultate u većini slučajeva.

Kirurške mogućnosti su: ponovno pričvršćivanje SPR -a ili preusmjeravanje tetiva iza drugih ligamenta u stopalu.