Giht – učestala bolest – 6. dio

Promjena načina života

Osim lijekova nam je važna i dijeta. Budući da je urična kiselina krajnji proizvod metabolizma purina (bjelančevine životinjskih i biljnih organizama), izbjegavanjem namirnica bogatim purinima možemo izbjeći stvaranje povećane koncentracije urične kiseline u krvi.

Najvažnija preventivna mjera za giht je smanjenje unosa alkohola. U metabolizmu alkohola nastaje laktat koji kompetitivno koči izlučivanje urata u bubrezima i na taj način povećava koncentraciju urata u krvi. Alkohol može dovesti do akutnog napadaja gihta, stoga se u akutnom stadiju treba potpuno izbjegavati, a poslije se može uzimati u manjim količinama (dnevno ne više od 0,25l pive ili 1 čaše crnog vina).

Također je bitna i redukcija masti u prehrani, te u slučaju pretilosti tjelesnu težinu bi trebalo dovesti do idealnih vrijednosti. Velika tjelesna masa, bilo velika mišićna masa ili pretilost, dovodi do hiperuricemije. Osobe s metaboličkim sindromom često imaju nekoliko neovisnih čimbenika rizika za giht, kao što su pretilost, hiperlipidemija, inzulinska rezistencija i hipertenzija. Kod prekomjerne tjelesne mase treba poticati smanjenje težine, ali polako kako se ne bi povećala razgradnja stanica i time povećao rizik od napada gihta. Kratkotrajna snažna mišićna aktivnost podiže razinu urata, dok skromnija redovita tjelovježba snižava razinu i treba je poticati.

Bolesti jetre, povećavaju rizik od hiperuricemije. Poznato je i da određeni lijekovi (npr. niske doze acetilsalicilne kiseline, diuretici, litij ili ciklosporin) smanjuju izlučivanje mokraće u bubrezima i time povećavaju rizik za nastanak gihta. Nadalje, oštećenje bubrežne funkcije može dovesti do smanjenog izlučivanja urata i posljedično tom gihtu.

Zaključak

Giht je najčešća upalna bolest zglobova. Klinička slika uključuje iznenadno oticanje i bol iz jednog ili više zglobova, što je posljedica upalne reakcije usmjerene na mokraćnu kiselinu koja se u kristalnom obliku istaložila u sinovijalnoj tekućini. Giht je također povezan s visokim stupnjem komorbiditeta, povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti i povećanom smrtnošću.

Incidencija gihta se povećala za oko 50 posto tijekom zadnjih 20 godina. Bolesnici s gihtom su uglavnom neadekvatno liječeni.

Bolesnici s gihtom imaju veći rizik od srčanog udara u usporedbi s kontrolnom populacijom, što je uglavnom zbog komorbiditeta, ali i samog gihta, iako u manjoj mjeri.

Imate pitanje vezano uz vaše zdravlje? Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Pitajte liječnika