Nemojte čekati – učinite PSA-test s 50 godina!

Ovim tekstom se obraćam muškarcima ali, ništa manje, i njihovim ženama i kćerima. Nerijetko u životu muškarci naprave upravo ono što njihove žene zamisle, zažele ili (rjeđe) kad ultimativno zahtijevaju.

   Ovim tekstom se obraćam muškarcima ali, ništa manje, i njihovim ženama i kćerima. Nerijetko u životu muškarci naprave upravo ono što njihove žene zamisle, zažele ili (rjeđe) kad ultimativno zahtijevaju. Stoga je možda svrsishodnije da ovaj napis uputim ženama i kćerima jer Vi, žene, zdravstvene tekstove svakako češće čitate nego Vaši muškarci pa će, možda, i poruka (iako posredno) do muškarca i doći i to u djelotvornom obliku – iz ovih ili onih razloga učiniti će PSA-test na vrijeme.

   Već dvadesetak godina urološka struka, uz pomoć javno-zdravstvenih akcija i liječnika obiteljske medicine, sustavno radi na informiranju muškaraca o nužnosti rane dijagnostike raka prostate. Gotovo neprestano govorimo i pišemo o potrebi redovitih uroloških pregleda, kako i kada se rana dijagnostika provodi, o idealnoj životnoj  dobi i jednostavnosti ključne pretrage …  Nažalost, do sada postignutim ne možemo baš biti zadovoljni. Rak prostate i dalje predstavlja zdravstveni problem nacionalnih razmjera i to po broju ukupno oboljelih (prevalencija), broju novo dijagnosticiranih (incidencija) kao, nažalost, i broju umrlih bolesnika (mortalitet).

    Shvatljivo je da muškarac u svojim ranim pedesetim godina, opterećen krizama kakve već nosi ta dob, još uvijek ima velika očekivanja od sebe u karijeralnom, financijskom, socijalnom pa i seksualnom pogledu. Shvatljivo je da mu u tim okolnostima (kad još mnogo želi, a sve manje može ali to ne želi priznati i pokazati) pomisao na obolijevanje nije ugodna i da je na svaki način potiskuje. Pa ipak, pokušajte biti racionalne barem Vi, žene  –  određivanje PSA u serumu nije ni komplicirana, ni vremenski zahtjevna, ni bolna, ni nedostižno skupa pretraga. Istodobno njezin rezultat može značajno utjecati na rizik postojanja bolesti u ovom trenutku i, što je još važnije, rizik nastanka bolesti u budućnosti. U 50-im godina vrlo je malo umrlih od raka prostate (prema epidemiološkim podacima ispod 10). Međutim, u dobi šezdesetogodišnjaka ta se brojka sedmerostruko povećava. Budući da se radi o sporom-napredujućem raku, ti koji umiru u šezdesetima bili su bolesni već u svojim pedesetima ali nisu za to znali. A mogli su! Trebalo je doći kod urologa na pregled i učiniti PSA – vrlo vjerojatno bi bolest bila otkrivena u mnogih na vrijeme – dok se još može izliječiti!

   Muškarci počinju spontano tek u svojim sedamdesetima pažnju koncentrirati na zdravlje jer ih okolnosti na to prisile. Iako je to opći fenomen u ovom slučaju govorimo o raku prostate. Ne zaboravite, makar Vi, žene (kad mi, muškarci, već ne možemo upamtiti) – RANA DIJAGNOSTIKA SE PROVODI 20 GODINA PRIJE SEDAMDESETE!  Stoga ne treba čuditi da još uvijek puno premalo muškaraca u dobi 50-69 određuje PSA i redovito odlazi na urološki pregled, a previše njih u svojim kasnim godinama, iznad 75 pa i 85, gotovo opsesivno inzistira na ranoj dijagnostici. U kasnoj dobi – nema rane dijagnostike!

    O tom nesvrsishodnom i neracionalnom inzistiranju ću pisati u slijedećoj kolumni. Sada bih želio ponovo naglasiti kako muškarac, čiji je otac, brat ili djed bolovao, ili boluje od raka prostate, ima mnogostruko viši rizik obolijevanja. Stoga on treba odrediti svoj PSA (dakle, vlastiti aktualni rizik obolijevanja) već s navršenih 45 godina. Ostali muškarci, koji ne nose u svom genskom nasljeđu, takav povišeni rizik to trebaju učiniti s 50 godina. Te ishodišne vrijednosti PSA- testa će dalje voditi Vas i vašeg urologa u racionalnom planiranju i određivanju intervala slijedećeg PSA-testa. Jedno smo naučili –  inzistirati na upornom jednogodišnjem PSA testiranju, provodeći ga u svih muškaraca istim tempom, jednostavno nema smisla. Rizik nije u svih isti pa i učestalost testiranja treba biti individualna.

Imate pitanje vezano za zdravlje?

Konzultirajte se s našim stručnim timom.

Iz iste kategorije

Fizikalna medicina i rehabilitacija

ACNES – 2. dio

Simptomi koji se javljaju kod ACNES-a? Simptomi ACNES-a mogu biti akutni ili dugotrajni. Bol se opisuje kao lokalizirana, tupa i kao osjećaj pečenja. Bol se može pogoršati prilikom aktivnosti, npr. kada se bolesnik okreće ili saginje. Odmaranje može pomoći u smanjenju intenziteta bola. Bol se obično javlja kod mlađih ljudi i obično započinje noću. Bolesnici […]

Fizikalna medicina i rehabilitacija

ACNES – 1. dio

Što je ACNES ? Sindrom uklještenja prednjeg kožnog živca (Anterior cutaneous nerve entrapment syndrome – ACNES) je stanje koje može uzrokovati dugotrajnu bol u području trbuha. Može se pojaviti kada su završne grane donjih međurebrenih živaca pritisnute u području trbušnih mišića. ACNES se očituje kao intenzivna lokalizirana neuropatska bol. Budući da se radi o rijetkom […]

Fizikalna medicina i rehabilitacija

Bol u koljenu – možete li mi očitati MR?

Fizikalna medicina i rehabilitacija

Bolna osjetljivost uzrokovana opioidima? – 4. dio

Liječenje. Buprenorfin (djelomično se veže za opioidne receptore, a djelomično ih blokira), je korišten kao analgetik, a u kombinaciji s naloksonom (antidot za opioide) pri liječenje ovisnost. Postoji mogućnost da bi i rotacija na ovaj lijek mogla smanjiti bolnu osjetljivost uzrokovanu nekim drugi opioidom, no dugoročni učinci su još uvijek nejasni. Zaključak. Hiperalgezija je pojačan […]

Fizikalna medicina i rehabilitacija

Bolna osjetljivost uzrokovana opioidima? – 3. dio

Možemo li predvidjeti razvoj ovog stanja? Još ne možemo pouzdano predvidjeti hoće li netko razviti osjetljivost uzrokovanu opioidima ili ne. Postoje genetski i okolišni čimbenici koji igraju bitnu ulogu u razvoju ovog stanja. Kod nekih bolesnika je potrebna dugotrajna izloženost opioidima, dok kod drugih ide jako brzo, čak i kroz nekoliko dana. Za razvoj ovog […]

Fizikalna medicina i rehabilitacija

Bol u lopatici – što bi to moglo biti?

Fizikalna medicina i rehabilitacija

Bolna osjetljivost uzrokovana opioidima? – 2. dio

Simptomi Prilikom ozljede tijelo pokušava samo popraviti oštećenje, primjerice zaustaviti krvarenje, spriječiti infekciju i očuvati pokretljivost. U ovoj fazi je bitno pomoći organizmu u oporavku i moderne preporuke ukazuju da su opioidi korisni u akutnoj boli s korištenjem tri do pet dana. Njihov svrha je pomoći tijelu u mobilizaciji nakon ozljede. Osim u pomoći pri […]

Fizikalna medicina i rehabilitacija

Bolna osjetljivost uzrokovana opioidima? – 1. dio

Bolna osjetljivost uzrokovana opioidima? Hiperalgezija je pojačan doživljaj bola u odnosu na podražaj koji inače ne bi izazvao toliku bol. Dakle bolni podražaj koji uzrokuje blagu bol se doživi kao bol visokog inteziteta. Ponekad sami opiodi mogu uzrokovati pojačanu osjetljivost na bol ili hiperalgeziju. Na prvi pogled se čini dosta neobično da opioidi, lijekovi koji […]